offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5401
|
- 13Ovo se svidja korisnicima: MB120mm, lakibatica, darkangel, Levi, proka89, CheefCoach, Metanoja, Wisdomseeker, jazbar, Arhiv, voja64, DARKMEN22, renba
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Tamo na PDF o PZH 2000 sam nešto pisao o načinima povećanja dometa kod suvremenih topova i zaključio da sve što se uradi preko upuštenog dna dovodi do velikog rasturanja na cilju.
Mislio sam tamo nastaviti priču , ali mi je nekako logičnije da ovdje na našoj NORI to nastavim ...
Novi izduženi oblik projektila koji se pojavio prije pedesetak godina je dao manji aerodinamički otpor i samim tim veći domet , a da se pri nije bitno diralo u povećanje početne brzine projektila.
Nemam neku bolju fotku ali se i tu lijepo vidi ta usporedba dva klasična projektila
Može se postaviti odmah pitanje zašto Anastas Paligorić kad je dizajnirao NORU nije odmah puko cijev od 52 kalibra i barutnu komoru od 50 litara ....
Prvo tako dugačku cevku i tako velku komoru tada Bratstvo u Travniku nije moglo napraviti , a NORA bi bila i preteška prevelika , jer se ne mora svaki put tući na maksimalno mogući domet. Kod velikih barutnih komora je i drugi problem , smanjena punjenja loše rade , a to znači da oni milioni granata po skladištima nebi dobro radili sa tim novim cjevima .
Uvijek se pred konstruktorima nađe zid , odnosno vuče se neki rep , a to je u ovom slučaju značilo da ta nova barutna komora mora biti toliko velika da i stare granate i stari barut dobro gori , a da nova granata sa novim barutom leti dalje ..... i zato se petljalo sa upuštenim dnom ....
Upušteno dno je omogućilo smještaj više baruta u barutnu komoru , dugačka cijev od 52 kalibra je omogućila bolje iskorištavanje energije barutnih plinova ( bolju , dužu , ekspanziju ). i tu smo zapravo stali ....
"Sila" baruta se ne može povećavati ...ona je već jedno stoljeće definirana snagom nitroglicerina i nitroceluloze od koje se proizvodi najbolji barut za topove. Čak mnoge firme ne koriste taj vrući barut jer im skida trajnost cijevi već koriste malo hladnije barute diglikolskog tipa.
Nešto se još moglo postići sa oblikom barutnih zrna tako da se sa cjevčica sa jednim kanalom ( jednom rupicom ) prešlo na zrna sa 7 ili 19 kanala , ali i to je sve bilo apsolvirano prije 50 godina i manje više poznato , rijetko se sreće fotka nagorelog barutnog zrna sa sedam kanala pa eto nek bude okačena, da se nađe
Za razliku od cjevćice sa jednom rupicom koja je neutralna ili blago degresivna , ova sa sedam kanala je progresivna , što znači da sa barutnim plinovima bolje popunjava prostor barutne komore dok granata svojim kretanjem povećava volumen u kom barut izgara , naime u jednom trenutu se granata kreće kroz cijev brže no što je priliv plinova i dolazi do naglog pada tlaka , a bilo bi bolje da taj tlak djeluje konstantno.
Možemo o ovoj temi još raspravljati ako bude interesa i u perspektivi će se tu pojaviti neki novi klinci sa novim barutom i oblikom baruta , koji će u punom profilu dići brzinu projektila preko kilometra u sekundi .
Kad kažem u punom profilu to znači ono Full Bore u skraćenici ER FB , za razliku od toga imamo ono podkalibarni na tenkovskom topu i tamo brzina od 1700 m/s nije rijetkost.
Spominjana je podkalibarna granata koju razvija EDEPRO sa prstenovima , to je nešto slično ovom na slici , prstenovi , odnosno Sabot otpadne i padne nekom na glavu ( to se onda u osmrtnici - zove stradao od prijateljske vatre )
Kod tih projektila je zbog manjeg promjera i manje eksploziva , pa to više nije efekat topa 155 mm već 122 mm ali je domet ok i stvar leti precizno.
Pojavom Geralda Bulla i njegovih perverzija sa ERFB-BB se domet topova naglo digao sa 30 km na 40 km , ali je to dovelo do velikog rasturanja na cilju , to sve ima smisla za neku armiju koja želi i mora imati taj domet , a nema zrakoplovstvo ili nema tako moćne sustave VBR a.
Mi smo se u prvi mah oduševili sa time , a onda nas je profesor Janković jako brzo oladio svojim matematički jasnim metodama.
Naime ideja je genijalna pupunjavanjem prostora iza projektila , smanjuje se vakuum iza njega , pada otpor i raste domet , ali to nije ništa kruto , nije to komad željeza koji definira oblik zadnjeg konusa projektila , već je to sve fluidno , dimovito , a dim ko dim ide malo lijevo malo desno i na kraju granata fula kilometar.
Osim te Bobine matematike , dosta nas je dotukla i tehnologija napsova na prednjem konusu , naime koko su išli pregovori sa Bullom i njegovom firmom SRC mi smo za svaki slučaj , ako stvar za zelenim stolom propadne radili alternativni program , naravno u velikoj tajnosti.
U cijeloj toj prići nisu baš bili čisti odnosi Bulla i Šveđana koji su bili autori te ideje i koji su dvadeset godina prije Bulla već pucali iz topa granatu sa gas generatorom, tako da smo mi računali i sa međunarodnim sporom i arbitražom u slučaju da moramo dokazivati da Bull nema patente na BB i da njegov Royalty od 10 stoji na klimavim nogama.
No kako god bilo , mi smo to sami otkovali i obradili , bilo je varijanti da se napsovi izrežu iz lima i onda zavare na gotov prednji ožival , bila je razrađena varijanta da se to radi kopirnim tokarenjem na specijalnom stroju ili da se radi glodanjem na CNC obradnom centru.
Dosta nam je u tom poslu pomogla i slučajnost. Kolega " amigo" je bio u posjeti nekoj firmi u Lincu , trebalo kupiti neku veliku tokarilicu i on je kao tehnolog otišao to vidjeti kako radi ... i gle čuda na stroju se vrtila upravo košuljica 155 mm ERFB -BB.
A on vrhunski stručnjak, premazan svim mastima , zna je sve o tehnologiji izrade granata , visok stasit , čak šminker , volio je nositi lijepa odijela , a pogotove skupe cipele , nagazio je tako čvrsto i dobro na komad špene , i kad je bio siguran da je špena probila kožni đon na skupim cipelama , otišao je do WC a i tamo izvadio uzorak špene.
Analiza je pokazala da se ne radi o granatnom čeliku već o čeliku visoke čvrstoće za opruge , te njegove cipele imaju povjesno značenje , ha ha . Opružni čelik ima lošu fragmentaciju , znači malu ubitačnost na cilju , takva granata punjena čak heksogenom nema ni približni efekat kao klasična M107.
Naoružani sa svim tim spoznajama ušli smo malo hrabrije u pregovore sa SRC om i na kraju došli i do konverzije 130-152 , o čemu smo već pričali ranije , ali smo znali šta nam je glavni cilj ... biti precizni na 30 km. A to smo mogli sa novim izduženim oblikom granate i napsovima , ali bez gas generatora , slika dobro daje usporedbu starog i novog projektila
Naravno da se umjesto upuštenog dna moglo našarafati i Gas Generator i dobiti poznati ERFB-BB projektil.
Neke armije su prihvatile gas generator , a neke nisu. Rusi koji znaju sve o tome ostali su kod klasičnih raketiziranih projektila , sama ideja raketiziranja nije nova , samo se promijenila tehnologija raketnih goriva , promijenili su se matematički modeli koji sad daju mogućnost optimalizacije trajektorije i pronalaska oblika i putan je sa najmanjim rasturanjem. Za razliku od onih fluidnih kerefeka kod gas generatora , ovdje je impuls raketnog motora puno bolje definiran , na kraju stvar leti jednako daleko ili dalje od ERFB -BB a preciznije.
Na fotki se lijepo svidi kako to izgleda u sirovom stanju u presjeku otkivka
odnosno kako to izgleda malo ušminkano
Zbog velikog raketnog motora bitno je smanjena količina eksploziva, i ono što je najgore , nema bočnog snopa , već kad pukne ode sve u zemlju, naravno da sa blizinskim upaljačem stvar radi puno bolje.
Ono što još dodatno opterečuje ovu konstrukciju je činjenica da je raketni motor izložen punom tlaku koji nastaje u cijevi topa , a to je cca 3000 bara , treba mlaznicu dobro začepiti , a opet pouzdano .
Dečki iz EDEPRO a su se malo izvukli iz dreka stavljajući mlaznice u zonu gdi nema tlaka , ali to je samo malo izvlačenje , jer su se sa bočnim mlaznicama upetljali u druge probleme, nesimetriju mlaznica, vektor potiska nije u osi pa se gubi na impulsu itd
I za kraj ove priče , kako povećati domet topa , a da ostane precizan , i da granata ne košta kao Golf , može se naslutiti iz ove fotke , naravno i dok oni novi klinci dođu sa novim barutom , a o tome nekom drugom prilikom
|
