Gargantua ::markhan je postavio sliku košuljica, ali evo iste iz drugog ugla
meni ove dvije vrste kosuljica izgledaju identicne sa ovim PRETIS-ovim na izlozbi ispod.
Hidrostatičko ispitivanje košuljica i komora raketnih motora je normalna procedura u kontroli , na slici je uređaj predviđen i za košuljce granata , a po visini vidim da je predviđen i za neke rakete .
Košuljica se napuni vodenom emulzijom i odozgor specijalnim čepom sa dihtungom zatvori - pritisne, kako raste tlak u košuljici tako se povečava i sila zatvaranja. U košuljicu s edruka 1500- 2000 bara tlaka , ovisno ud TU za tu košuljicu. Ako ima pukotina na materijalu tu se košuljica otvori ili deformira .
Slično se tako ispituju i cijevi za neke rakete. Na primjer tako je rađen Plamen 2 i Munja . Ostale rakete Oganj, Orkan, Grad Grom Meta OSA su ispitivane zajedno sa navojem , znači u komoru se ušarafa mlaznica i dance i onda se komora napuni emulzijom i nadruka 300- 400 bara , Tako nadrukana komora se drži pola minute , mjerenjem prije i poslije se konstatira da li je bilo napuhavanja ili nije , nije smjelo biti više od stotinke razlike u mjerenjima . Orkan je mjeren prije drukanja i pod tlakom tako da se dobila stvarna deformacija komore kod tlaka od 200 bara , i mjeren je nakon tlačne probe .
Radi neke vizije o kojim se velićinama i deformacijama radilo ...obje komore Orkana spojene i sa zašarafanim čepovima u navojima su mogle primiti 120 litara emulzije , a onda kad bi počeo rasti tlak u komore je stalo još cca 6 litara emulzije .
Orkan je ispitivan na 200 bara , a pucao je na tlakovima od 300 bara . Oganj ispitivan na 300 bara , a puco je na 500 bara , Grad je pucao na 700 bara .
Košuljice granata pucaju kod tlakova oko 3000 bara .
Ako je sustav dobro napravljen i ako nema zraka u emulziji onda je to pucanj popot puške , ali ako ima zraka znalo je razvaljivati betonske zidove.
kod ovog uređaja u horizontalnoj varijanti je primjenjen jedan trik , da se nebi komoru punilo sa puno vode , a samim tim i sa zrakom , u nju se ubaci aluminijski ili plastični trupac , i onda se sa litrom dvije napuni i testira, ako grune nema puno vode okolo, i ne lete zidovi.
Ona skalamerija koja se vidi sa desne strane od vertikalnog uređaja bi mogao biti taj uređaj za komoru Ognja , a možda čak i za Orkana iako mi je nešto malešan za Orkana
Ovaj kako nazvašte trik se često koristi u civilnoj cjevarskoj industriji, ali razlog nije da se manje vode naljeva i da se uštedi vrijeme već da se smanji sila tlaka u aksijalnom smjeru. U radijalnom smjeru, u onom zbog čega se ispitivanje i radi, sila je ista bez obzira na volumen vode.
U ovom slučaju kad se ispituje komora rakete cilj je da se ispita i navoj u aksijalnom smjeru i cijev u radijalnom smjeru , ali isto tako da se ispitaju i naponi na smicanje prvog navoja , dakle komora se dovodi u tro osno naponsko stanje , shodno energetskoj teoriji Huber -Mises-Henckey.
Kod košuljica granata se isto tako vodilo računa da se ostvari ispitivanje u što realnijim uvjetima , tako da se onaj čep kod navoja za upaljač nije pritiskao prešom od 30 tona , jer tolika je sila prema gore na taj čep . Ta sila nastoji odvojiti duhtung i čep od košuljice ," preša" je pritiskala sa stotinjak kila razlike sile prema gore i prema dolje , a ta sila je rasla proporcionalno porastu tlaka u košuljici. Tako da je ona bila skoro slobodna u prostoru a pod tlakom od 1500 bara .
Obje granate su kalibra 155 mm . One svjetlije boje na kojima Nikolić drži ruku su pod oznakom ERFB- BB dometa cca 40 km. Na slici nije kompletna granata , fali joj još donji dio sa gas generatorom koji se našarafa.
Ove granate u prvom redu su stari model klasična m107
raketaš ::Obje granate su kalibra 155 mm . One svjetlije boje na kojima Nikolić drži ruku su pod oznakom ERFB- BB dometa cca 40 km. Na slici nije kompletna granata , fali joj još donji dio sa gas generatorom koji se našarafa.
Ove granate u prvom redu su stari model klasična m107
Jedan od pretpostavljam inzinjera Krusika rekao Vucicu da je to americka M107.
