offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5341
|
- 24Ovo se svidja korisnicima: darkangel, Wisdomseeker, Metanoja, Georgius, mikrimaus, proka89, jazbar, CHARLIE JA., _commandos_, Gargantua, voja64, Mercury, djboj, DARKMEN22, MB120mm, Drug pukovnik, CheefCoach, rovac, FOX, Wiesel092, sevenino, thunder, Vl veliki, Levi
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
U zadnjih par stranica se dosta govorilo o municiji za PzH i o nekim "vanzemaljskim" dometima koje će imati hrvatska vojska kupovinom istih , ali činjenice su malo drukčije i na njih sam već ukazaivao , činjenicom da je njemačka vojska limitirala taj domet ,za sada, na 30 km.
To ne znači da njihova znanost i industrija ne znaju napraviti đule koje leti 50 km nego to samo znači da nijemci kao štedljivi i racionalni ljudi znaju proračunati troškove koliko košta pogodak na 50 km , i za sada su te domete prepustili nekom drugom sustavu.
Ali vratimo se mi našoj realnosti a to je granata M107 dobro poznata svim artiljercima u zadnjih 50 godina. Malo prase je dizajnirano po ondašnjim načelima aerodinamike i spoljne balistike , danas totalno zastrejelog oblika ali su ih puna skladišta i svi novi topovi moraju pucati i tu staru municiju.
Kod primjene te stare municije, u novim topovima nema nikakvih problema sa granatama , ali ima problema sa barutima. Naime kad je projektiran sustav 155 mm onda se računalo sa volumenom barutne komore od 13 litara i sa cijevi dužine 25 kalibara pa je živost baruta prilagođena tim uvjetima. Ta granata sa cijevi od 25 kalibara dobija brzinu od 564m/ s i ima domet od 15 kilometara ( haubica M 65 )
Radi povećanja dometa mnoge firme su povećavale dužinu cijevi i petljale sa barutima tako da je uvođenjem dužih cijevi sa tom starom municijom i novim barutom taj domet dignut do cca 20 km.
Kao primjer navodim Argentinku L-33 o kojoj se pisalo prije par postova, osobno je ne smatram sretnim rješenjem, ali u uvjetima kad je nabavljena i kako je nabavljena bika je super i po efikasnosti i po dometu.
Daljnje povećanje dometa je tražilo dosta žrtava i rada , promjenu oblika granate - bolju aerodinamiku veću dužinu projektila , znači nove preše , novi strojevi o proizvodnji.... sve novo , a to košta.
Na slici se vidi očita razlika stare i nove granate
Sa novim cijevima dužine 39 kalibara i sa tim novim oblikom granatu se moglo nagurati do 22 km , kao primjer navodim haubicu FH -70.
Cijelo to vrijeme , pola stoljeća, je kao Damaklov mač iznad glava stajao domet od 27,5 km kojeg je imao Sovjetski top M46, i naravno GRAD sa svojih 20 km .
FH -70 se nije mogla dalje usavršavati , sve je bilo nategnuto do daske , i materijali , a i novci.
Spasonosno rješenje je bilo "upušteno dno " naime pomicanjem dna granate prema vrhu dobilo se dvije tri litre volumena u barutnoj komori , znaći stane više baruta , a da se ne mijenja ništa na topu.
Evo jedne lijepe fotografije kako to izgleda na otkivku
odnosno na gotovoj granati
To upušteno dno je tražilo opet nove preše i opet nove strojeve , tako da si je to mogla priuštiti malo koja armija. Kad je naš kolega " amigo" u PRETIS u uspio to otkovati nitko nam na svijetu nije bio ravan , imali smo ga pod nogama , ha ha .
I tu bih stao , jer sve ono što je dolazilo iza upuštenog dna nije davalo preciznost već samo domet i razbacivanje novaca poreskih obveznika.
I zato je njemačka vojska stala na na dometu od 30 km. Sa upuštenim dnom i sa cijevi od 52 kalibra i volumenom barutne komore od 23 litre ( 25 litara sa upuštenim dnom ) nagurali su stabilnih i preciznih 30 km .
Sve one druge kerefeke sa Gas Generatorima su šminka , kozmetika , rasipanje buđeta , donekle se stvar da popraviti sa raketnim motorom koji je ipak stabilniji u pogonu od Gas Generatora , ali i on zahtjeva neku elektroniku odnosno korekciju putanje , a to opet košta.
Mislim da sam ovim postom odgovorio na postavljeno pitanje i dilemu o tome koju će municiju hrvatska nabaviti , sve dalje od upuštenog dna je rasipanje buđeta.
Zašto to kažem ... zato što je uvođenje bilo kakve elektronike ili mrdalica za korekciju putanje na artiljerijskim granatama skopčano sa velikim troškovima , zbog velkih ubrzanja i velike brzine rotacije to malo tko na ovoj zemaljskoj kugli može napraviti , a da bude pouzdano da radi , jer ako ne radi i ako podivlja ne da neće pogoditi prostor od 1x1 km nego će biti surduk.
Te mrdalice za korekciju putanje koštaju stotinjak puta manje na nekoj raketi tipa OGANJ ili GRAD i to je trend koji je operativan , a ono o mrdalici na granati , to mačku o rep, to je za sada nauka ili dokazivanje tko ima većeg .
Dodajem nešto iz arhive čisto radi usporedbe granate 155 sa granatom 152 M-84 NORA -A, zapravo bih htio objediniti neke dijelove tih dviju tema .
Skica je iz tvorničkog postupa rada , znači to je do zadnjeg detalja razrađena konstruktivna dokumentacija neke granate i tu su nacrtane i opisane sve faze izrade , kontrole i svi potrebni uređaji , alati, strojevi i kontrolnici.
Ovdje je konkretno razrađena gruba obrada dna granate , i metoda uzimanja uzoraka materijala takozvane " epruveta" za laboratorijska ispitivanja materijala sa najgoreg mjesta , sa dna i boka košuljice , ako kvaliteta na uzorku zadovoljava ide se dalje u finu obradu
|