offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5431
|
ray ban11 ::^
Da, tempiranje bi moralo biti odredjeno za date slucajeve pa tako i u vezi za upotrebom hemijskih b/g .
Evo zasto mi je sve to sumnjivo kad su takve b/g u pitanju tj da je njih uopste i bilo na raketama za Orkan .Jednostavno propaganda ..
Citat: Moreover, according to a public document, “Yugoslav Army Involvement With Chemical Weapons,” prepared by the Yugoslav Federal President’s office in September 1991, thousands of rockets for the “Orkan,” a 262mm multiple rocket launcher system, were produced with three types of warheads: a warhead filled with antipersonnel cluster bombs, a warhead filled with antipersonnel landmines, and a chemical weapons warhead. In the same document, the Yugoslav Federal President’s office also claimed that several thousands of these rockets—it is not indicated what type—were shipped to Iraq in 1989-90
 [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Čitam ovaj horor sa linka , meni je naravno sve to poznato i sve jasno , samo nisam znao da su nas ovi stranci tako lijepo opisali 
Generalno gledano sva dimna municija može biti nosač nekog biokemijskog agensa , a mi smo proizvodili dimnu municiju u svim kalibrima .
Efekat raspršivanja biokemijskog agensa se povećava ako se BG ne zabije u zemlju već se on rasprši na nekoj visini , zato postoje blizinski upaljači , koji su razvijeni u Bugojnu i koji su se proizvodili u velikim serijama za razne kalibre municije , o tim smo upaljačima već pisali , mislim tamo na topu 130 mm .
Rakete tipa Oganj ili Orkan mogu biokemijski agens ponijeti u većim količinama nego neka granata istog kalibra , pa je zato kod tih raketa išao razvoj kasetne BG sa tempirnim upaljačem , sa ciljem da se bombice prospu na većem prostoru.
Vidim da tu ima nekih nejasnoća oko načina poslovne suradnje PRETIS a sa Irakom ili nekim drugim državama .
Pokušat ču to objasniti na primjeru Orkana, dakle mi smo u nekom trenutku proizveli nultu seriju raketa i to predali nekim inspektorima da to srokaju na poligonu i kažu što od toga ne valja , a što je dobro.
Ti inspektori mogu biti samo irački , ali ta inspekcija može biti i mješovita , može biti u njoj netko iz VTI a ili iz Tvornice ili netko iz neke neutralne sredine ili države, elem ti inspektori štite interese kupca , a to je država .
Istu ulogu ima i TOC u Nikincima on štiti interese kupca- države od nas koji volimo stvar smuljati i uvaljati pod dobro ,sve što napravimo, čak i ono što ne valja .
Ta zajednička komisija konstatira što je ok po ugovoru , a što nije i koji se nedostaci trebaju otkloniti i u kom roku.
Ali kupac može reći ok vi imate problema izvolite riješite to , ali dok vi otklanjate probleme na upaljaču i dok prilagođavate da sva vozila budi gledano sa satelita ista , napravite nam 500 komada komora i 500 komada nosača krila , a bojeve glave nemojte raditi jer mi to imamo osvojeno.
Za isporuku tih 500 kompleta se pravi poseban ugovor koji nema veze sa ugovorom o razvoju raketa , i tvornica to napravi i pošalje kupcu , i skoro da nas nije briga što se sa tim dijelovima događa .
Mi smo tako godinama radili komore raketnih motora za GRAD i slali u Češku da oni našpricaju termozaštitnu masu , i onda takve komore slali u Irak , dalje su oni slagali rakete od toga. Nakon dvije tri godine smo osvojili sve pozicije na raketi i počeli isporuke kompletnih raketa .
Isto tako je bilo i sa R 262 , išli su dijelovi raketa , oni su morali početi od nečega , pa su prvo montirali rakete od gotovih dijelova , sa ciljem da nekog vraga nauče i da s vremenom proizvedu cijelu raketu.
Nije to lak put , nije isti čelik , nisu iste komponente za izradu goriva , sve je drugo i klima i ljudi , taj proces osvajanja proizvodnje već uhodane rakete može potrajati i 5 godina.
Mimo ugovora sa PRETIS om Iračani su kupovali strojeve i tehnologije koje mi nismo imali ili iz nekih razloga nismo smatrali da nam treba , na primjer u toj fazi mi nismo smatrali da Orkan treba imati domet veći od 50 km , jer je i to sve bilo na rubu ludila .
Iračka strana je smatrala da im treba veći domet i oni su počeli raditi sami svoje kompozitno gorivo za našu raketu, radili smo i mi naravno , znali smo da taj kompozit daje veći domet , ali da će nas to koštati funkcije rakete , znali smo da bez nekog vođenja u bilo kojoj fazi leta to ne bude dobro.
Iračani su glavinjali, radili su svašta kako bi digli domet i kompenzirali nepreciznost raketa , otuda i kemijska varijanta BG.
E sad da li su oni sami to napravili , ili smo mi bili u to upetljani to treba pitati onu ekipu iz Mostara , mi smo isporučivali dijelove dimnih raketa , a što je s time dalje bilo ???
Oficijelno se za JNA razvijala raketa kalibra 122 "dimna" , i to u dvije varijante PDK i PDŽ, to su bile skraćenice od Plamen Dimni Krilni , odnosno Plamen Dimni Žiroskopski, samo ime kaže o kom se načinu stabilizacije radilo , a poanta je bila u bojevoj glavi odnosno u onome što je u njoj , a bila je neka tekućina , i bilo je pitanje kako se to bude ponašalo kod velike rotacije žiroskopski stabilizirane rakete.
Razvojni put od bojeve glave ili rakete PDK 122 mm pa do kasetne bojeve glave kalibra 262 mm nije velik , radila ga je ista ekipa iz VTI a i PRETIS a nekako u isto vrijeme , čak su i termini bili rezervirani u isto vrijeme na Krivolaku.
|
