offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5399
|
NGR -375
Obećao sam napraviti neku slikovnicu o tome kako se proizvodi raketni barut , zahvaljuhući Mr. Majevica glavna briga mi je otpala .... imamo fotku kako to izgleda uživo na kraju .
A sve počinje od ovog shematski prikazanog tehnološkog postupka
Zapravo prije ove sheme proizvodnje potrebna je još jedna cijela industrija bazne kemije , i na to se možemo vratiti ako bude interesa ali za sada samo da konstatiramo da je prethodno netko morao proizvesti koncentriranu dušičnu kiselinu , koncentriranu sumpornu kiselinu , glicerin, celulozu i ostale aditive koji su izuzetno značajni iako ih je samo par postotaka u sastavu baruta .
SPS Vitez je dobijao dušičnu kiselinu iz Azotare u Vitkovićima kod Goražda , a sumpornu kiselinu iz Šabačke Zorke , bilo je takvih tvornica još u Jugi , ali ove dvije su najznačajnije kao izvor kiseline za potrebe SPS , celulozu je proizvodila Viskoza iz Lukavca , a glicerin svi ptoizvođaći sapuna , kao Merima iz kruševca na primjer.
Radilo se o tisućama tona raznih materijala godišnje, i na filmu kojeg je dao Majevica lijepo se vidi samo dio cisterni za kemikalije kojih je bilo na stotine u krugu SPS a.
Proces nitriranja glicerina i celuloze je vrlo opasan , ali kad se jednom taj posao nauči , a ući se na krvi i mesu onda se može raditi smireno i imati stalni kvalitet proizvoda .
Na slijedeća dva filma je lijepo prikazana tehnologija nitriranja glicerina i celuloze, tako se to slično radi i na veliko samo su posude od nekoliko stotina litara , odvojene betonskim bedemima i zemljanim nasipima , tako da eksplozija u jednom nitrireru ne izaziva lančanu reakciju i eksploziju tvornice.
https://www.youtube.com/watch?v=LMU9JAK0Hik
https://www.youtube.com/watch?v=mijY038xfUs
Proizvedena nitroceluloza se čuva u bačvama napunjenim vodom , a nitroglicerin se drži na hladnom kako bi mu se smanjila osjetljivost , za jednu normalnu i kvalitetnu proizvodnju potrebno je imati kontinuitet u proizvodnji i stalni kvalitet ulaznih i izlaznih sirovina , U ovom slučaju je to značilo da se sva proizvedena količina pomno kontrolira i sve što ne odgovara za potrebe raketnih baruta ide dalje u proizvodnju rudarskih eksploziva. Tako da defakto škarta nije bilo , a samo vrhunske sirovine su išle dalje u preradu .
Konačno smo došli na početak sheme na onih nekoliko bačvi koje ulaze u proces, a tih bačvi je bilo na hiljade ... poanta je u miješanju raznih šarži celuloze , jer ona nikad nije potpuno ista , tehnolozi su imali mogućnosti da na malom pilot postrojenju ispitaju ponašanje materijala i prije nego bi ušli sa sirovinama u pravu liniju , na tom pilot postrojenju ( jedno takvo je bilo u Bariću u krugu Prve Iskre ) bi se onda odredio sastav ,odnosno način mješanja nitroceluloze raznog porijekla i datuma proizvodnje.
Nitroceluloza se nije smjela osušiti te je stoga miješana u mokrom stanju u ovakvim mješalicama
Glavna faza miješanja nitroceluloze i nitroglicerina se obavljala u gnjetilicama - knedlerima sličnog oblika tipa https://www.youtube.com/watch?v=do45f0_BJvw.
Tako izmješana nitroceluloza i nitroglicerin , takozvana jaka smješa se odvozila u bačvama u skladište i tamo je dozrijevala nekoliko mjeseci , uz stalnu kontrolu kvalitete i ponašanja materijala . Kad bi se jake smješe određene kvalitete skupilo dovoljno ...recimo stotinjak tona moglo se ići u slijedeću fazu .
Na slici je klasićni kalander koji se koristi u preradi gume , specifikum kalandera u SPS je bio razlićiti promjer valjaka , tako da se materijal motao i gnječio na jednom valjku sve dok se nebi dobila jednorodna plastična masa obmotana oko manjeg valjka
Tako namotana barutna masa se razreže nožem i skine sa valjka kao debelozidna rasječena cijev , i ide na fini valjak , na kom se materijal u više prolaza stanji na debljinu od nekoliko milimetara .
Tako dobiveno barutno platno se mota u tuljak promjera preko pola metra i dužine oko metra , treba obratiti pažnju da paralelno radi nekoliko kalendera i finih valjaka , i da se barutno platno od svih njih mota u taj debeli tuljak ... naime cijelo se vrijeme u procesu stalno miješaju sadržaji raznih bačava i na kraju se i ta platna stalno miješaju jedno s drugim , nastoji se od svega dobiti neka srednja vrijednost.
Tako namotano barutno platno se ubacuje u prešu exstruder , obično se za te potrebe preradi neki ekstruder za preradu aluminija , tako da je i u ovom slučaju bilo isto , mislim da je kombinat aluminija u Titogradu za "svoje" potrebe kupio ekstruder koji je kasnije prerađen u prešu za barut.
Ta preša je pozamašnih dimenzija , a gore iznad glave radnika je otvor za matricu koja formira oblik raketnog goriva
Postoji neki optimalan odnos između promjera uvodnih kanala u matricu i samog profila koji se dobije ekstruzijom. Kod Orkana je to bilo sve dosta veliko tako da se moralo kretati sa pol metra promjera kako bi se materijal dovoljno sabio kad prođe kroz ovih 6 kanala , i kako bi se dobio vanjski promjer 255 mm, i rupa u gorivu promjera 160 mm . Kad nebi bilo tako intenzivno sabijanje materijala onda bi se gorivo razdvojilo na 6 dijelove , jer se ne bi dobro sljepili .
Treba naglasiti da je to visoko produktivan stroj i da on ne može napraviti jedan blok goriva i stati , u njega se nafila više onih barutnih tuljaka i on kad krene sa extrudiranjem mora napraviti bar desetak blokova goriva , od kojih prvi i zadnji sigurno nisu dobri, to su obično preše od 2-3000 tona sile , a sve se odvija u zagrijanom stanju i sve je dio jaja opasno od eksplozije i požara .
Tako ekstrudirani blokovi se režu na mjeru , i strojno obrađuju , i nakon toga se nanosi sloj inhibitora.
još par filmića iz proizvodnje gume , ali je to sve vrlo slično
https://www.youtube.com/watch?v=7Ju7J9zJ1Ow
https://www.youtube.com/watch?v=g71g-F9UI0A
Doslovce se tako u laboratoriji -tehnikumu proizvod uzorci raketnih baruta za ispitivanja , a može i neka manja serija manjih blokova
|
Evo malo jutarnjih pitanja za tebe ako nije problem ...
