|
Poslao: 16 Feb 2015 07:37
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5333
|
Trebamo imati na umu da su sve bombice ulazile jedna u drugu , i da su one kod danceta nosile težinu cijelog stuba. Glava je bila podijeljena u 4 sekcije razlićitog promjera i različitog rasporeda rupa za bombice , a li je uvijek cijeli stub bombica završavao na dnu , samo su stubovi bili različito dugački... e jesam ga zakomplicirao , bude to Me Majevica nacrtao odnosno ima već nacrtano .
U prva dva sektora su bile iskorištene sve rupe po rasporedu kao na slici , znaći 18 komada u red.
u trećem sektoru nisu bile iskorištene sve rupe , jer se glava tu već suzila pa vanjske rupe više nisu mogle primiti bombice , znači 12 komada u red
a u četvrtom je stalo još manje , samo 6 komada u red.
Nešto se tu moglo još malo igrati sa rasporedom , dodati još koju ili oduzeti , ali to se pokazalo optimalnim .
Često puta ne znači da lakša raketa , koja postigne i veću brzinu može odletiti dalje , sve zavisi od otpora zraka , bitno je na kojoj visini raketa postigne tu traženu brzinu , ako brzinu od 1200 metara postiže na visini od 2000 metara kao R 262 onda je upitno da li dalje leti lakša ili teža , to je stvar modeliranja i složenih proračuna.
U svim studijama koje su rađene na VTI u ili u Sarajevu ili u Zagrebu ili negdje u Iraku , a mislim da su i ameri i britanci zajedno sa francuzima vrtili matematičke modele R 262 pokazalo se da raketa uvijek leti dalje i to žestoko dalje ako marševski motor radi duže vremena sa manjim potiskom , znači ako raketa dobije tu konačnu brzinu na visini od 5 ili 8 kilometara.
O tim varijantama rakete budemo još pisali , dok upoznamo ovu standardnu R 262 .
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Feb 2015 22:32
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5333
|
Sa ove dvije slike bih počeo jednu dosta tešku temu ...interakciju rakete i lansera te bih kroz nekoliko tipičnih slučajeva došao do Orkana , i pokazao zašto je on najbolji.
Slike su izvađene iz jedne biblije koja je nastala desetak godina iza Gantmahera ( Dviženie Raket prof Dmitrievski M 1968).
Na prvoj slici je sve jasno , raketa je sa prednjim i stražnjim vodilicama vezana za lanser i može samo prema naprijed, znači ima samo jedan stupanj slobode, i kako god je sporo ili brzo gurali po šinama ona je u pravcu lansiranja.
Na drugoj slici je jedna specifična situacija , prednja vodilica je sišla sa lansera i odjednom raketa može mlatiti nosom i lijevo i desno i gore i dolje ... s tim ako je sporo guramo imamo velike šanse da raketa spusti nos i tijelo rakete tresne o lanser , ali ako i ne tresne po lanseru, to poniranje nosom prema zemlji se odražava na nju i dugo dok siđe sa lansera ima jednu tendenciju padanja ka zemlji. Ako raketa ima neku brzinu onda krila preuzimaju svoju funkciju i guraju rep prema dolje odnosno podižu nos rakete .
Taj kritični period je dodatno opterećen i činjenicom da motor nije strogo u osi rakete i puše uvijek malo u stranu , ali ne znamo u koju stranu i kolikim momentom destabilizira raketu .
Da bi izbjegli to poniranje nosa rakete konstruktori su se već davno dosjetili jednom triku ... imaju dvije vodilice na lanseru i dva klizača na raketi , tipični i primjer je poznata LUNA
Malo sam se igrao sa bojicama i naznačio te detalje . Sada je raketa u trenutku silaska sa vodilica odjednom slobodna u svim pravcima , i može doći do neke paralelne translacije prema zemlji , ali ne i do tako izraženog poniranja odnosno propinjanja . Ali tim zahvatom je dužina lansera prepolovljena , i LUNA koja ima zaista impozantan lanser ustvari ima jako malog  zbog tog malog lansera i motora koji je nejaćak za tu mrcinu ona u početnom periodu gubi pravac , a dopunski je poremeti onaj motor na vrhu koji daje rotaciju. Da je taj motor oko centra rakete , oko težišta , onda bi on nju samo zavrtio i smanjio dezaksijal glavnog motora , a ovako je taj motor dopunski razvali .
Luna je imala više modifikacija prije ove koju je imala JNA , i čini mi se da su sve bile bolje od ove koju poznajemo.
Konstruktori su to naravno shvatili već nakon prvih pokusa , ali bilo je daj šta imaš i Luna je krenula u serijsku proizvodnju.
Trebalo je dosta truda i poligonskog rada dok je ekipa iz Tule sa Denežkinom na čelu progurala raketu koja se lansira iz cijevi i otvara krila nakon izlaska iz lansera , taj pionirski rad je doveo do Grada , Uragana i Smerća , a tu je negdje i naš Oganj i Orkan , ali o tome u nastavku
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 16 Feb 2015 22:38
|
offline
- ray ban11
- Legendarni građanin
- Pridružio: 17 Sep 2010
- Poruke: 24232
|
^
Date skice su za rakete koje se lansiraju sa lans. sina tj rampi pa prema tome nema nekog ogranicenja po pitanju mase/precnika rakete ili ima ?
Ustvari kad je Orkan u pitanju lanserna `cevka` i raketa su usko povezani sa tim da je cev malo duza radi potrebnog ubrzanja ali i rotacije rakete prilikom starta ...
A opet je kako ste pominjali uzor bila upravo raketa Luna .
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Feb 2015 08:21
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5333
|
Problem poniranja rakete na lanseru je evidentan kod svih raketa , nema veze da li je to šinski lanser kao kod LUNE ili je kutijasti kao kod Ababeel -100, ili je cijev kao kod nabrojanih ruskih ili naših raketa.
Nemam podataka kako je to riješeno kod kutijastih lansera , vjerojatno na isti način kao kod Lune dvije odvojene vodilice "crvana i plava " šina kako sam ih nazvao na bojanki lune, u kutiji se to da lakše i bolje napraviti nego na šini tipa luna , ali kod svih tih sustava je veliki nedostak što nema rotacije već u lanseru.
Jedna zanimljiva konstrukcija je LUNA-3 imala je dva raketna motora u tandem rasporedu jedan iznad drugog , a između njih je imala motor za rotaciju ( približno u težištu ) . Ta dva motora su se palila istovremeno pa je raketa imalo ogroman potisak i veliko ubrzanje , znači i veliku brzinu na kraju lansera , a onda bi se par metara dalje od šina palio motor za rotaciju. Bilo je više modifikacija tog koncepta dok se nije pojavila LUNA sa busterom koji je bio uzor za R 262.
Ruse je to dugo prćilo pitanje rotacije još u lanseru , još od vremena Kačuše i prvi njen nasljednik je bila rotaciono stabilizirana raketa( BM -14 ) kao Plamen M63, ali se zbog malog dometa tražilo neko bolje rješenje .
Malo je poznato jedno zanimljivo konstrukcijsko rješenje rakete koje je po mnogim karakteristikama prethodnica naše R-262 ... ruski Koršum ili BM 25 . Kalibar 250 mm domet 55 km , bojeva glava 108 Kg, bilo je 6 spiralno usukanih vodilica -lansera na ZIL u i raketni motor na tekuće gorivo ( pravo ludilo )
Stvar je propala zbog nepreciznosti - premale brzine na kraju lansera , svega 34 m/s , iako bi po svim drugim karakteristikama mogla biti jako zanimljiva konstrukcija. , Koršum je mogao biti uzor mnogim Iračkim konstrukcijama raketa na tekuće gorivo, pogotovo ako pogledamo u ovim prethodnim izvještajima da su pokušavali napraviti VBR od Dvine ( Volge ) i da su u njemačkoj poručili izradu dijelova motora na tekuče gorivo
U Koršumu je bilo 162 kg raketnog goriva kerozin i dušićna kiselina , motor je imao potisak ok 5 tona i radio je 7 sekundi .
Malo je to bio premali potisak i raketa je usprkos rotaciji koju bi dobila na lanseru opet zalutala, nije rađena u nekim serijama , ali se uredno pojavljivala na vojnim paradama , i plašila komšije sve do pojave Uragana .
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Feb 2015 16:20
|
offline
- ray ban11
- Legendarni građanin
- Pridružio: 17 Sep 2010
- Poruke: 24232
|
Da se na kratko vratim na iracke rakete ...
Neke informacaije a onda i pitanje vezano za sledeci komentar
Citat:In 1980 Iraq and Yugoslavia agreed to develop and produce a small battlefield artillery rocket called the Ababil-50 in Iraq and the Orkan M-87 in Yugoslavia. The Ababil-50 inspired an interest in solid-propellant missiles. Iraq’s initial foray into liquid-propellant ballistic missiles after Desert Storm started with the Ababil-100 program (later replaced by the Al Samud) in 1993.
Research for a solid-propellant ballistic missile under the Ababil-100 program (later renamed Al Fat’h) began before Desert Storm. This program was based in part on the Ababil-50, with an initial goal of achieving a range of 100 km. Research and development on this program continued through 2002.
After 2000-2001, Iraq began an effort to extend the shelf life of FROG-7 (LUNA) and Ababil-50 rockets by replacing their aging double-base solid rocket motors with composite solid-propellant, which also improved the performance of these rockets. Renamed Al Ra’d and Al Nida’, respectively, these efforts helped advance the composite solid-propellant manufacturing infrastructure in Iraq.
i ovo sa malo vise detalja ...
Citat:Other Composite Solid-Propellant Systems
By the late 1990s, Iraq had a number of rocket systems that had reached the end or exceeded their shelf life and needed refurbishment, including the FROG-7 (LUNA), Ababil-50, and some SAMs. Iraq was not able to acquire replacement systems from abroad or get help for the refurbishment effort; it had to rely on domestic capabilities.
In 2000-2001, Iraq began a “re-motor” project to extend the shelf life of its FROG-7 (LUNA) and Ababil-50 battlefield artillery rockets by replacing their aging double-base solid rocket motors with more energetic composite solid-propellant motors. Renamed Al Ra’ad and Al Nida’, respectively, these efforts helped advance the composite solid infrastructure in Iraq. It is unclear if these projects were completed by the time of OIF.
Composite propellants offer higher energy than double-base propellants, so the re-motor effort renewed the shelf life and improved performance of the rockets.
Inace pominjana rezolucija UN 687 se odnosila na unistavanje svih raketa dometa veceg od 150 km sto znaci da je zabrana Iraku na uvoz NVO ostala na snazi ,time i nemogucnost isporuke vozila i raketa Orkana iz SFRJ ali isto tako da rakete poput Ababil-50/-100 i Luna ne idu na unistenje zbog te rezolucije UN .
Citat:U.N. Security Council Resolution 687 (April 3, 1991), which set up UNSCOM and required Iraq to dismantle its weapons of mass destruction, gives Iraq an important loophole. Under the Resolution, Iraq can continue to build and field missiles with a range of up to 150 km (93 miles)
Permitted Programs
Resolution 687 allowed Iraq to retain its Ababil-100 short range ballistic missile program. The Ababil is mentioned in the pre-Gulf war literature as based on the Yugoslav M-87 artillery rocket. The missile has a range of 130-140 km (81-88 miles) range, and can carry a 300 kg (660 lbs.) payload
Ovaj podatak da su 2000-2001 g vrsili remont raketa i izbacivanje dvobaznog cvrstog goriva sa ugradnjom kompozitnog mozda ukazuje da su rakete mogle biti proizvodene pocetkom 90-tih tj stare oko 10 godina ?
Ustvari koliki je bio propisani medjuremontni rok R-262 ? Pod uslovom da su se naravno cuvale u kontejnerima po propisima .. .
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Feb 2015 18:20
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5333
|
Ma ne bih ja to nazvao remontom... Iraćani su pokušavali na bilo koji način dobiti veći domet , da je tada netko predložio leteći čilim razvijali bi tu tehnologiju ... u tom ludilu oni su izgubili kompas . Raketno gorivo iz R 262 bi moglo potrajati dvadesetak godina , a iz Lune i više od 40 , dakle nije u pitanju remont zbog goriva.
Ako se želi povećati domet LUNI ili R 262 onda to nije samo zamijeniti dvobazni barut sa kompozitom , to je niz mjera , niz zahvata u konstrukciji motora , pogotovo u termozaštiti i mlaznici.
Ako se malo pažljivije pogleda moje postove onda je ne cvili puno da nismo imali dobre čelike , nisam baš puno cvilio zbog toga što nam nisu dali Nikl , mogli smo ga dobiti da nam je zaista trebao , mogli smo napraviti i kompozitno raketno gorivo ali smo uvijek zaglavili na materijalu za mlaznicu motora , jednostavno to ne ide mlaznica se ne kontrolirano troši , izgara , to onda znači da ni tlak ni potisak motora od rakete do rakete nisu isti , a onda to znači par kilometara rasturanja na cilju.
Zbog sankcija i ograničenja Irak puno toga nije mogao napraviti , ali ipak u jednom trenutku su Iračani mogli napraviti odljevak kompoziotnog raketnog goriva ( koristeći paralelni rad više mješalica ) i mogli su na taj način dobiti blok raketnog goriva veličine LUNE sa šupljinom oblika zvijezda i time dići LUNU na 100 km ali pod koju cijenu i sa kojim rasturanjem .
Jednostavno ni mi ni oni , a ni rusi na dometima preko 50 km nismo mogli ništa pogoditi bez vođenja , i rusi su to shvatili na vrijeme imali su Uragana koji je zadovoljio sve zahtjeve do 35 km , Lune su preveli u rezervu ili dilali po svijetu , i grozničavo radili na raketi sa djelimičnim vođenjem, ili korekcijom putanje, a to je Smerć.
1987 godine s jedne strane imate MLRS dometa oko 35 km , imate Smerća dometa 70 km sa aktivnom korekcijom putanje i Orkana sa pasivnom korekcijom putanje. General na jednom mjestu lijepo kaže da je bila procjena da se na 50 km može pogoditi cilj sa 3-4 puta više raketa u odnosu na vođenu raketu , koja košta 5 x više od Orkana .. i to je bio motiv za prvu fazu , a onda raditi na razvoju autopilota odnosno INS a koji stane u raketu u drugoj fazi i naravno povećati domet novim motorom na kompozitno raketno gorivo .
Ali u cijeloj toj prići se permanentno provlači problem da mi tada bez ozbiljne licence ili suradnje sa nekim jačim i razvijenijim nismo bili u stanju napraviti autopilot , i nismo bili u stanju inercijski voditi raketu .
Koliko se sjećam tada je jedino od dostupnih raketa SCUD imao potpuni inercijalni sustav vođenja i to kao nasljeđe od švapske rakete V-2. Dakle samo su direktni okupatori njemačke imali te tehnologije u rukama, a svi ostali i danas su osuđeni da čerupaju stare ruske rakete i iz njih vade žiroskope i integratore.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 17 Feb 2015 19:59
|
offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5333
|
Bilo je pitanje oko trajnosti baruta , odnosno koliko godina to čudo može stajati u skladištu a da ne rokne.
To nitko živ ne zna .
Na nivou JNA je postojala Centralna Kolekcija Baruta gdje su se čuvali uzorci svih baruta iz svih granata i raketa iz svih skladišta . Jedna baza je bila u Zeleniki , Boka Kotorska , a druga baza je bila u Kumodražu na poligonu VTI a . Na Kalemegdanu je bio Tehnološki Institut kao dio VTI a i oni bi vršili analize stabilnosti baruta i upozoravali JNA na moguće probleme sa nekom municijom odnosno sa barutima .
Naravno da o tome da je 1000 tona nekog baruta nestabilno nije pisalo u Politici ili Večetnjaku , već bi se po " tihonjka " to spalilo ili bacilo u Jadran , i na vrijeme napravila nova municija sa novim barutom.
Ja nemam podatke o barutima nakon 1991 godine , ali po nekim mojim internim uzorcima raketnih baruta sve je to trebalo davno završiti na dnu mora.
|
|
|
|
|
|
