Samohodni višecevni raketni sistem 262mm M-87 "Orkan"

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@Raketaš
Blagodarim, znači druga detonatorska kapisla je za korisnike sovjetkskih/ruskih upaljača.

• 4Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, voja64, ray ban11, Metanoja
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Gargantua ::Snimak je kriminalan ali ovo je izgleda nešto sasvim drugo.




Bilo je jako puno aerodinmičkih ispitivanja modela raketa u aerotunelima , a isto tako i realnih letova i mjernja sa radarima i kamerama .

To su bili pionirski radovi , koji su koštali strahovito puno novaca , neki od tih aerotunela , ili ispitivana su procjenjeni na cifre u milijardama , to je jadno ogromno znanje koje je sticano mukotrpno i godinama.

To što su tuneli pripadali organizaciono Vazduhoplovno Tehničkom Institutu u Žarkovu nema veze , jer ljudi koji se vežu uz te tunele su bili na fakultetu u Beogradu ili Zgrebu ili na VTI u pripadnici iste armije.

Evo jedan dobar link na kapisle i upaljače ima ih stotine različitih vrsta [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

^

Svakako su to bili `letacki poceci` rakete Orkan od raznih maketa/modela tj FM do prvih prototipskih ( PP,PT,PK ) kako ste pojasnili ...

Sto se motora tice sigurno su prva aktiviranja bustera i letnog bili u onom bunkeru kojeg smo imali priliku da vidimo vise puta u PRETIS a vezano za delaboraciju raketa ...

• 3Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, Metanoja, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Taj bunker koji se vidi na filmovima koje su snimili Profesor Zečević i ekiopa iz PRETIS a odnosno fakulteta u Sarajevu nije korišten za ispitivanja motora , već samo za provjeru paljbenog kruga na motoru u sklopu objekta KOL .

Dakle kompletnu raketu bi prije pakiranja u onaj kontejner stavili na taj stol zavezali je i onda iza bedema instrumentom provjerili da li je paljbeni krug ispravan. Djeluje malo komplicirano , ali što ako je kapisla iz nekog razloga previše osjetljiva i motor kod te probe dune i odradi buster i marš motor , a tu se u montaži nalazi desetak komada , a u neposrednoj blizini cijela rata ( dio serije) .

S druge strane nemožete poslati raketu u skladište armije , a da tu osnovnu operaciju ne provjerite, e zato je napravljen taj bunker , ali nikad nije korišten .

Prava ispitivanja motora su rađena u sklopu tvornice SPS u Vitezu , tamo su bili pravi ispitni stolovi i oprema za kalibraciju , vrhunska koja se tada mogla kupiti u americi. Tamo je čak savezni zavod za mjere imao etalone sile , to je sve bilo toliko veliko i skupo da si država nije mogla dozvoliti taj trošak da ima etalone u Beogradu i Vitezu, a kako je trebalo prije svakog pucanja stvari kalibrirati , bilo je jednostavnije to obaviti na vagi u Viezu. A ta vaga je imala utege u podrumu sve klimatizirano i uređeno ko apoteka bez prašine , u prizemlju je bio radni prostor "preša" u koju se stavljalo senzore potiska , a gore na spratu mehanizam sa polugama i cilindrim kojima se moglo bez pomicanja postaviti na senzor uteg od 1 tone i tako redom do 50 tona . Bila je to kombinacija utega raznih težina "tanjura" tako da se moglo postaviti uteg od 10000,1 kg na senzor i onda oduzeti tih 0,1 kg i vidjeti da li senzor radi. Sve je to bilo pod kontrolom računala , a jedan cijeli sektor u VTI i Saveznom Zavodu je bio zadužen da brine o tome da to zaista i radi i mjeri.


Sva ta perverzija nije bila bez opravdanog razloga , ako se željelo pogoditi cilj na 50 km onda je trebalo imati konstatni totalni impuls motora , u prenesenom značenju je to značilo da treba one hrge raketnog goriva napraviti u manje od 100 grama točno , a li ne samo to , nego da na kraju tih 150 kilograma goriva razvije totalnu snagu , totalni impuls od 30000 Kps . A na to , na tih 30000 su uticali , i sastav jake smješe od koje je rađen NGR , i temperatura i tlak prešanja , i kvaliteta grafita u mlaznici , i ravnomjerno trošenje slojeva AG-4 mase u mlaznici ... već spomenuti dezaksijal potiska . Jer ako bi motor malo puhao u stranu osim što bi gurao raketu u stranu , smanjio bi se ukupni potisak prema napred , znači dvostruko djelovanje na smanjivanje dometa .

Sad ja to sve malo pokušavam pojednostaviti ,a li u praksi se na mjerenju potiska Orkanovog motora angažirala ukupna jugoslavenska znanost , jer se od vibracija ništa nije moglo razaznati , tek uvođenjem digitalne obrade i matemetičkih filtara se moglo šum odvojiti od signala , a bilo je tu probleme za nekoliko doktorata.

Evo kod ovih Turaka se lijepo vidi kako izgleda jedan realan stol za ispitivanje raketnih motora veličine R 262 , s tim da se tu mjeri samo aksijalna sila , bez dezaksijala , ali pod rotacijom motora


A kako izgleda sirovi dijagram potiska jednog motora koji je mala beba prema Orkanu možemo vidjeti na ovoj slici , i šta je sad tu stvarni potisak , a šta su vibracije

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

^

Jel to onda znaci da je svaka raketa proizvedena u PRETIS morala ici na tu vrstu kontrole u SPS ili samo neke ( odabrane ) iz tzv. `lota`/`rata` serije ?

Taj SPS je cini se bio veoma vazna `karika` u lancu proizvodnje raketa R-262mm

• 3Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, Metanoja, voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Tehnološki proces u SPS u je bio takav da bi oni kontinuirano svaki dan proizvodili nitroglicerin i nitrocelulozu. Kod proizvodnje nitroglicerina postoji neki red , jer su strogo definirani sastavi ulaznih sirovina , glicerin i kiseline .

Kod proizvodnje nitroceluloze nema tog reda, tu vladaju šumski duhovi vile, jer se celuloza dobija iz drva odnosno biljaka , i sve zavisi od strukture vlakana celuloze, a to nikada nije isto.

Da bi se kako tako dobio isti kvalitet i danas i sutra i za pet godina trebalo je uvesti postupak mješanja različitih šarži , tako da se u SPS znalo naći na stotine tona nedovršene smješe različitih šarži u količinama po 5- 10 tona, tek mješanjem različitih šarži se mogla napraviti ista kvaliteta goriva i danas i sutra i za 5 godina .

Kod Orkana je to značilo da se za jednu laboračnu seriju mora pripremiti i izmješati 100 tona jake smješe , nju ostaviti pola godine da odstoji , da se stabilizira i onda u kontinuitetu u par dana proizvesti sve potrebne blokove goriva, za 500 raketa.

U toku dozrijevanja smješe vršena su probna isprešavanja na manjem ekstruderu , i ti manji blokovi reketnih goriva bi bili podvrgnuti ispitivanjima . Pucanje u ispitnom raketnom motoru je bilo zadnja faza u tom procesu , prije toga je trebalo potvrditi kemijski sastav , mehanička svojstva, stabilnost , kaloričnost, zakon gorenja na munusu na normali i na plusu . Tek ako bi uzorci od tih 100 tona jake smješe dali ok rezultate išlo se na isprešavanje goriva . Dokle god se gorivo nalazilo u bačvama kao jaka smješa mogla se izvršiti modifikacija , promijeniti svojstva , ali kad se jednom otpreša 100 tona onda se to može ili baciti ili upotrijebiti.

Od 100 tona se moglo dobiti više od 600 parova blokova goriva , ako je 500 išlo u seriju onda se sa preostalih 100 komada moglo nešto napraviti ispiliti na manje komade , ganjati neku nauku na malim probnim motorima , ili pucati velike realane motore , itd. Sve zavisi u kojoj fazi razvoja se nalazio sustav , nekoliko stotina motora je ispaljeno na probnom stolu , a to su količine koje general Vučurović ne spominje u intrevju , on govori o 500 raketa , a ja govorim o probnim motorima , a to nije isto .

Probni motor može imati deblju komoru i veći faktor sigurnosti , jer nikome nije u interesu da uništi probni stol zbog eksplozije motora , ako neko ganja neku nauku , pa mu tlak ode i motor grune.

Tako veliki blokovi goriva kao za R 262 su i u svjetskim okvirima rijetkost, Vučur nije imao mogućnosti crpiti informacije od velikog brata , i tu je bilo grdih problem na ispitnom stolu , puno eksplozija , ali te se eksplozije ne broje , to je sve u fazi razvoja , bilo je tu i namjernih eksplozija , programiranih , da se vidi kako bi se raketa razletila , kako lete komadi što ide napred , a što nazad itd.

Vojna kontrola je mogla iz Pretisa iz serije uzeti bilo koju raketu i skinuti BG , a motor poslati na ispitivanje u SPS . Isto tako bi kod konačnog prijema uzeli barem 7 motora za - , 7 za normalu i 7 za +i to tamo srokali na ispitnom stolu , ako bi tamo u SPS u bilo sve ok moglo se ići na Prevlaku ili Krivolak.

Dakle jedan krvav put je trebalo preći da se može reći predana je nulta serija raketa, sve to malo kasnije ide lakše , ali uvijek postoji opasnost da se ljudi opuste i da u drugoj , trećoj seriji bude problema , i tako sve dok traje serija , to je stalna borba sa kvalitetom proizvodnje.

Pa mislim da je SPS i oprema i znanje koje je tamo bilo jedan od stupova raketne tehnike u Jugi , drugi stup je Pretis , treći je Raketni institut, svi ostali su bili tu negdje motali su se pod nogama , bili su potrebni , ali se moglo bez njih, moglo se nešto od toga kupiti , ukrasti, ali SPS je morao biti.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš
Imamo li neku sliku tog ekstrudera za blokove goriva R262,to bi trebao biti neki ozbiljan stroj?I ko bi bio proizvođač toga,neko zvučno ime?

• 1Ovo se svidja korisniku: Metanoja
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

raketaš ::

Kod Orkana je to značilo da se za jednu laboračnu seriju mora pripremiti i izmješati 100 tona jake smješe , nju ostaviti pola godine da odstoji , da se stabilizira i onda u kontinuitetu u par dana proizvesti sve potrebne blokove goriva, za 500 raketa.



Ovo onda znaci da je u SPS nakon 1992 pored onih oko 180 tona goriva NGR375 ( imamo sliku kontigenta od 61 tone uz info da je to samo 1/3 ukupne kolicine sto je ostala tamo a sve popisano 2009 ) moralo ostati jos podosta toga za potrebe raketa trece i cetvrte serije po 1000 kom za Irak .

Uz to ako se uzme u obzir i NGR 376 te podosta izradjenih KB-1 u SRB bilo je vec pocetkom 90-tih `sirovina` mozda prakticno za sve rakete koje su trebale biti isporucene Iraku .

@Metanoja

Drugar bilo je o tome ranije komentara

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 2Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, DTB
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Našao sam...haj da ubacim spojler,ovo vredi ponoviti a uklapa se u trenutni tok teme.
+ Proizvodnja raketnog goriva by raketašObećao sam napraviti neku slikovnicu o tome kako se proizvodi raketni barut , zahvaljuhući Mr. Majevica glavna briga mi je otpala .... imamo fotku kako to izgleda uživo na kraju .

A sve počinje od ovog shematski prikazanog tehnološkog postupka


[/url]

Zapravo prije ove sheme proizvodnje potrebna je još jedna cijela industrija bazne kemije , i na to se možemo vratiti ako bude interesa ali za sada samo da konstatiramo da je prethodno netko morao proizvesti koncentriranu dušičnu kiselinu , koncentriranu sumpornu kiselinu , glicerin, celulozu i ostale aditive koji su izuzetno značajni iako ih je samo par postotaka u sastavu baruta .

SPS Vitez je dobijao dušičnu kiselinu iz Azotare u Vitkovićima kod Goražda , a sumpornu kiselinu iz Šabačke Zorke , bilo je takvih tvornica još u Jugi , ali ove dvije su najznačajnije kao izvor kiseline za potrebe SPS , celulozu je proizvodila Viskoza iz Lukavca , a glicerin svi ptoizvođaći sapuna , kao Merima iz kruševca na primjer.

Radilo se o tisućama tona raznih materijala godišnje, i na filmu kojeg je dao Majevica lijepo se vidi samo dio cisterni za kemikalije kojih je bilo na stotine u krugu SPS a.

Proces nitriranja glicerina i celuloze je vrlo opasan , ali kad se jednom taj posao nauči , a ući se na krvi i mesu onda se može raditi smireno i imati stalni kvalitet proizvoda .

Na slijedeća dva filma je lijepo prikazana tehnologija nitriranja glicerina i celuloze, tako se to slično radi i na veliko samo su posude od nekoliko stotina litara , odvojene betonskim bedemima i zemljanim nasipima , tako da eksplozija u jednom nitrireru ne izaziva lančanu reakciju i eksploziju tvornice.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Proizvedena nitroceluloza se čuva u bačvama napunjenim vodom , a nitroglicerin se drži na hladnom kako bi mu se smanjila osjetljivost , za jednu normalnu i kvalitetnu proizvodnju potrebno je imati kontinuitet u proizvodnji i stalni kvalitet ulaznih i izlaznih sirovina , U ovom slučaju je to značilo da se sva proizvedena količina pomno kontrolira i sve što ne odgovara za potrebe raketnih baruta ide dalje u proizvodnju rudarskih eksploziva. Tako da defakto škarta nije bilo , a samo vrhunske sirovine su išle dalje u preradu .

Konačno smo došli na početak sheme na onih nekoliko bačvi koje ulaze u proces, a tih bačvi je bilo na hiljade ... poanta je u miješanju raznih šarži celuloze , jer ona nikad nije potpuno ista , tehnolozi su imali mogućnosti da na malom pilot postrojenju ispitaju ponašanje materijala i prije nego bi ušli sa sirovinama u pravu liniju , na tom pilot postrojenju ( jedno takvo je bilo u Bariću u krugu Prve Iskre ) bi se onda odredio sastav ,odnosno način mješanja nitroceluloze raznog porijekla i datuma proizvodnje.

Nitroceluloza se nije smjela osušiti te je stoga miješana u mokrom stanju u ovakvim mješalicama


Glavna faza miješanja nitroceluloze i nitroglicerina se obavljala u gnjetilicama - knedlerima sličnog oblika tipa [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Tako izmješana nitroceluloza i nitroglicerin , takozvana jaka smješa se odvozila u bačvama u skladište i tamo je dozrijevala nekoliko mjeseci , uz stalnu kontrolu kvalitete i ponašanja materijala . Kad bi se jake smješe određene kvalitete skupilo dovoljno ...recimo stotinjak tona moglo se ići u slijedeću fazu .

Na slici je klasićni kalander koji se koristi u preradi gume , specifikum kalandera u SPS je bio razlićiti promjer valjaka , tako da se materijal motao i gnječio na jednom valjku sve dok se nebi dobila jednorodna plastična masa obmotana oko manjeg valjka


Tako namotana barutna masa se razreže nožem i skine sa valjka kao debelozidna rasječena cijev , i ide na fini valjak , na kom se materijal u više prolaza stanji na debljinu od nekoliko milimetara .

Tako dobiveno barutno platno se mota u tuljak promjera preko pola metra i dužine oko metra , treba obratiti pažnju da paralelno radi nekoliko kalendera i finih valjaka , i da se barutno platno od svih njih mota u taj debeli tuljak ... naime cijelo se vrijeme u procesu stalno miješaju sadržaji raznih bačava i na kraju se i ta platna stalno miješaju jedno s drugim , nastoji se od svega dobiti neka srednja vrijednost.

Tako namotano barutno platno se ubacuje u prešu exstruder , obično se za te potrebe preradi neki ekstruder za preradu aluminija , tako da je i u ovom slučaju bilo isto , mislim da je kombinat aluminija u Titogradu za "svoje" potrebe kupio ekstruder koji je kasnije prerađen u prešu za barut.


Ta preša je pozamašnih dimenzija , a gore iznad glave radnika je otvor za matricu koja formira oblik raketnog goriva


Postoji neki optimalan odnos između promjera uvodnih kanala u matricu i samog profila koji se dobije ekstruzijom. Kod Orkana je to bilo sve dosta veliko tako da se moralo kretati sa pol metra promjera kako bi se materijal dovoljno sabio kad prođe kroz ovih 6 kanala , i kako bi se dobio vanjski promjer 255 mm, i rupa u gorivu promjera 160 mm . Kad nebi bilo tako intenzivno sabijanje materijala onda bi se gorivo razdvojilo na 6 dijelove , jer se ne bi dobro sljepili .

Treba naglasiti da je to visoko produktivan stroj i da on ne može napraviti jedan blok goriva i stati , u njega se nafila više onih barutnih tuljaka i on kad krene sa extrudiranjem mora napraviti bar desetak blokova goriva , od kojih prvi i zadnji sigurno nisu dobri, to su obično preše od 2-3000 tona sile , a sve se odvija u zagrijanom stanju i sve je dio jaja opasno od eksplozije i požara .

Tako ekstrudirani blokovi se režu na mjeru , i strojno obrađuju , i nakon toga se nanosi sloj inhibitora.

još par filmića iz proizvodnje gume , ali je to sve vrlo slično

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]


[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Doslovce se tako u laboratoriji -tehnikumu proizvod uzorci raketnih baruta za ispitivanja , a može i neka manja serija manjih blokova

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Jest da se opet vrtimo oko goriva ,SPS i ostalog samo da ubacim neke novije info u vezi stanja raketa u RH/HV.Posto smo do sad imali podosta podataka u vezi istih u BiH evo jos nekih dodatnih a ticu se stanja kasetne municije , tacnije raketa R-262mm i KB-1 u RH .

Citat:Croatia’s cluster munition stockpile (as of 31 December 2013)

Type of Cluster Munition / Quantity of munitions / Quantity of submunitions

M87 262mm Orkan rocket, each containing 288 KB-1 submunitions / 27 / 7,932

Citat:Cluster munitions destroyed by Croatia (as of 31 December 2013)

M87 262mm Orkan rocket, each containing 288 KB-1 submunitions /1

Citat:The stockpile destruction program began in January 2011 with a research stage during which NGO Norwegian People’s Aid (NPA) produced a feasibility study for consideration by the Ministry of Defense.From 26 June to 7 July 2011, Croatia’s Ministry of Defense and NPA personnel conducted undertook research and development period. During this research, in July 2011, Croatia destroyed six cluster munitions: two 120mm mortar projectiles, one 262mm rocket and one each BL-755, RBK 250 PTAB and RBK 260/275 bombs.

Citat:Stockpile destruction

Under Article 3 of the Convention on Cluster Munitions, Croatia is required to destroy all its stockpiled cluster munitions as soon as possible, but not later than 1 August 2018.

In its May 2014 Article 7 report, Croatia stated that it has the necessary capabilities and facilities in place to destroy its remaining stocks ahead of the deadline. In May and April 2014, Croatia reported that its stockpile destruction process had been delayed due to its “ongoing and demanding” clearance of the former military ammunition depot at Pađene, where a forest fire on 13 September 2011 caused a large uncontrolled explosion that destroyed a portion of Croatia’s stockpiled cluster munitions and resulted in explosive remnants. Croatia stated that clearance of the Pađene site was scheduled to conclude by August 2014 and then the process of its stockpile destruction can commence. It reported that it has a plan in place including standard operating procedures for the destruction process, which will be carried out by the Croatian armed forces.

Croatia expects to complete the destruction within one year provided that adequate financial resources can be located. It has estimated approximately €200,000 will be needed to fulfill its stockpile destruction obligations under the convention.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Sto se tice ove eksplozije u skladistu municije `Padjene` pored Knina a izazvane pozarom napomena ,nije bilo raketa R-262 koje su uskladistene u ` Dubokom jarku` -Sesvete .

Citat:On 13 September 2011, a fire at the military storage site Pađane (near Knin) triggered several explosions which destroyed a wide range of ordnance, including part of Croatia’s cluster munitions stocks.

Po ovom dokumentu dakle u RH je ostalo 27 R-262 i cekaju na unistenje najdalje do 2018g ,sto se KB-1 na terenu tice ..

Citat:CROMAC reported an area of 4.7km2 affected solely by approximately 20,381 unexploded submunitions 20,052 KB-1 ,Another 2.6km2 is contaminated with cluster munitions remnants mixed with other unexploded ordnance (UXO).

Ako se ovaj podatak odnosi na KB-1 rasute iz raketa Orkana to onda odgovara broju oko 70 lansiranih tokom rata za prvi podatak o povrsini ,sa ostatkom je to priblizno 100 raketa kako je ranije pisano po podacima iz HCR .

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Ovi podaci se poklapaju sa onim od ranije da je do jula 2011 u inventaru HV bilo ukupno 30 raketa (kasnije 1 unistena ,27 uskladisteno i 2 ostale kao eksponati ).

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]