offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5338
|
ray ban11 ::Afera nikad dosta na ovim prostorima ...
Sta je svojevremeno pisala S.Dalmacija 2002 ( na maloj slici u tekstu Orkan pored Ognja )
Iz Vitezita i UNIS-a Iraku stigli Orkani?
Citat:Projekt Orkan je osamdesetih godina uspješno priveden kraju i određena količina proizvoda je isporučena Iraku, no ne i sva ugovorena. U UNIS-u u Vogošći i u Vitezitu u Vitezu nakon rata ostalo je 200 komora i 200 raketnih punjenja. Gdje su sada?
 http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021030/bih02.asp
Malo je tu novinar pobrkao imena poduzeća , ali dobro da ponovimo lekciju .
Centar moći je bila Udružena Namenska Industrija Sarajevo- UNIS ,tu firmu je vodio general Abaz Deronja provjeren Titov kadar i dugogodipšnji direktor Preduzeća TITO Sarajavo- PRETIS , na municiji i raketama nikad nije pisalo UNIS ni PRETIS već TV ( Tito Vogošća ) ili FTV ( factory Tito Vogošća )
U sklopu UNISA su bile mnoge tvornice podijeljene u nekoliko grupacija , da sad ne spominjemo automobile ,motore, ,lonce, bicikle, ležajeve ,farbe ,autostakla staklo, lampe i slično sve vezano za sisjaset civilnih programa .
U Vitezu je poslovalo nekoliko UNIS ovih tvornica između ostalog i taj Vitezit koji nema veze sa Orkanom , to je bio totalno civilni program rudarskih eksploziva na bazi Nitroglicerina .
Tvornica baruta i raketnih goriva je bila Slobodan Princip Seljo -SPS i pod tom oznakom je rađen barut , to su bile dvije totalno odvojene tvornice i proizvodnje čak ni proizvodnja nitroglicerina nije bila zajednička .
U sklopu UNISA je bila i grupacija tvornica u Goraždu , Azotara u Vitkovićima , te POBEDA koja je proizvodila kapisle i svu moguću vojnu pirotehniku, pripale i slično, i nešto sitne streljačke municije .
Vezano za Orkan je važna i grupacija tvornica u Bugojnu- Slavko Rodić ( SRB ) proizvodnja upaljača .
U Orkanu su bili zvončići KB-1 , nih je kompletno proizvodio SRB na bazi eksploziva iz Viteza i kapisli iz Goražda i kuglica iz UNIS ove grupacije lažajeva .
U PRETIS su dolazili kompletni smontirani bojevi zvončići i to su cure u KONES u ( pirotehnika posebnom odvojena stražom i bodljikavom žicom od ostatka mašinskog kompleksa ) montirale u kontejnere od pjenastog poliuretana , tek kad su zvončići bili u tim kontejnerima moglo se malo mirnije disati .....
Narvno, raketno gorivo je dolazilo iz SPS , u objektima KOL a su to gorivo cure montirale u komore , a dečki šarafali te velike komade.
Kompletan sustav sigurnosti je bio na visokom nivou , ali ipak je sve to bilo nategnuto do daske ,maksimuma dozvoljenog i preko toga , naime količina baruta i eksploziva u jednoj raketi je prelazila sve do tada važeće norme , a da bi se smisleno organizirala proizodnja morale su biti neke faze , a to je značilo i desetak raketa na stolovima , tako da ništa od toga nije imalo uporabnu dozvolu , bolje rečeno da zbog ORKANA cijela tvornica nije imala uporabnu dozvolu ha ha.
U zadnjih par stranica se pisalo o odnosima sa Iračanima ... sve je počelo bar desetak godina prije KOL-15 . školovanjem njihovih oficira i mladih ljudi na našim fakultetima ili akademijama i naravno prvim projektom KOL -1 , naime svi projekti prema Iraku su imali kodnu šifru Kolubara odnosno Kol .
Naravno da se više ne sjećam na što se koji KOl odnosio , ali je u principu sva tehnologija vezana za proizvodnju naoružanja prenešena, prodana u Irak .
Išlo se dotle da je neki institut iz Srbije u Delbratskoj peščari uzgajao neko drvo .. trsku , nemam pojma , koja bi mogla rasti u Iraku , a od nje se moglo praviti drveni ugljen za proizvodnju crnog baruta , a bez toga nema topovske pripale, to je možda bio KOL-3 ili 7 nemam pojma.
Dakle ušlo se u desetak godina u sve pore proizvodnje municije , od proizviodnje dušične kiseline , svih baruta i eksploziva municije do na kraju ORKANA, cijelo to vrijeme su njihovi ljudi učili kod nas ili su naši ljudi bili kod njih , a da ne govorim da je sve te tvornice trebalo izgraditi od temelja ..i nove gradove .. i skloništa .. i položaje za protuavionsku artiljeriju , i u prvoj rundi isporučiti i topove i municiju ..
Dakle kroz projekte KOL smo mi prije svega bili prisiljeni da sredimo svoju dokumentaciju , da je unificiramo, prilagodimo mikrofilmovanju , da napišemo sve što znamo i sve što treba za proizvodnju neke rakete ili granate .... a ne da se dogodi da nakon deset godina pauze pokrenemo proizvodnju kalibra 105 i onda padne serija u TOC u, jer smo zaboravili kako se radi ta granata , a prije toga je urađeno par miliona komada.
Bilo je sličnih projekata i prema Libiji , ali ne u tolikom obimu, kodno ime Deva ...ha ha...
Bilo je pitanje zašto Orkan nije bio u naoružanju JNA ... pa tko bi to platio .. država je bila u banani .. PRETIS i BNT , kao i ostala poduzeća su bili samostalni privredni subjekti sa svojim radničkim savjetima i zborovima radnika , čak su inženjeri oficiri primali platu iz poduzeća , a ne iz SSNO , samo su inženjeri oficiri koji su bili pripadnici vojne kontrole bili plaćeni od strane države.
PRETIS je morao uzeti kredit da kupi neku prešu , dobro bili su to povoljni krediti , sa niskim kamatama i dugim grace periodom , ali ipak je to bio kredit., kojeg je trebalo vračati nekom proizvodnjom i prodajom municije.
Dakle svi lanseri na FAPU su bili Irački , nisam siguran koji je status imao onaj Zadrarski odnosno Kninski , onaj jednocijevni na lafetu njemačkog PA topa je sigurno VTI ov sa prevlake , dakle sve cijevi koje su okačene na frankeštajna su Iračke, sve rakete pa ione prvomajske Martičeve su Iračke i kad tad će ih netko morati platiti ....
U skladištu u Pločama , odnosno Gabeli , je bilo svega i najveći dio- par hiljada tona je na vrijeme , prije zračnih napada, izvučeno i sakriveno. Sledio sam se jednom prilikom kad sam u krugu neke tekstilne tvornice u Zagorju "našao " 400 tona nekog topovskog baruta , divlja neka dimenzija .. možda čak za onu Babilonsku debelu Bertu zbog koje je Bull fasovao metak od Mosada.
To skladište u Pločama su koristili i Česi za svoje transporte municije , imali su oni tamo svoju ogradu , svoj mali district, dovoljno velik za par brodova punih municije, tako da je teško sad poslije toliko godina reći šta je tamo gorilo , a da je gorilo je...
|
