Taktički balistički projektil 9K72 Elbrus (Scud- A/B/C/D)

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mi se sve vreme baziramo na Scud B i to mi deluje logično....
Ono što mi ne deluje logično je da je kod Scud A CEP bio preko 3000 metara....pa da li je moguće? Jesu li uopšte nišanili? I plus domet maks. do 150 km, što je duplo (i malo više) od Lune....
Tu je skoro definitivno bio problem u žiroskopskim uređajima u samoj raketi ..... verovatno bi to raketaš i pukovnik mogli bolje objasniti....

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Spominje se neka cifra od tridesetak komada Scudova koje su ameri dobili od švaba nakon rušenja berlinskog zida, moguče je da su tada ruje već imali nešto bolje u inercijalnom sustavu, ali ove sheme koje mi sada tabirimo su samo dno , ameri kažu rudimentarni inercijalni sustav.

Pogledajmo ponovno te libele , ona zidarska libela kad vrhuni, kad je mjehur simetrično između dvije crtice pokazuje horizontalu, ako je malo nagnemo da jedan rub mjehura dođe do crtice to je nagib centimetar na metar .

Kod vojnog kvadranta ili nišanskih sprava su libele osjetljvosti 1 mm na metar , klasična mašinska libela koja se koristi za justiranje alatnih strojeva ili precizna mjerenja je osjetljivosti 0,02 mm na metar, koincidenc libela koju smo spominjali je osjetljivosti 0,01 mm na metar i Sovjeti su je u to doba imali u proizvodnji jer su zarobili taj pogom iz rtvornice Zeis. . Tih 0,01 mm je maksimum za špiritusne libele .

Eektronski viskovi odnosno libele koje je proizvodila Ascania za potrebe rakete V2 su im takođe bili poznati.

Ja sam kao student prije 50 godina napravio elektronsku libelu na bazi otvorene literature iz Moskve , na bazi knjige Turićin električka mjerenja neelektričkiv velićina , ili tako nekako imala je osjetljivost 0,2 sekunde odnosno jedan mikron na metar.

Dakle imali su znanje i mogli su . Nije isključeno da su svakih sedam godina mijenjali žiroskope i Inercijalne sustave , oni su bili posebno pakirani i čuvani , nisu bili sa raketama .

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Kubovac
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sa nisanjenjem sigurno nema veze. Geodezija je medju najstarijim naukama, u to doba stotinama godina stara. Preciznost geodetskih instrumenata je bila dovoljno dobra za mnogo manji CEP.

Ono sto moze da bude problem u tom periodu kasnih pedesetih je razvoj raketne tehnologije. I tu mislim na izradu raketa. Novi materijali, nove masine za obradu, vjerovatno gomila rucnog rada (varenje, sjecenje, savijanje itd) To ce raketas bolje znati.

Kao kuriozitet, nasao sam u nekim uspomenama ruskog oficira raketnih snaga kako su testirali rakete u proizvodnji.

Posto se radilo dan i noc, u ponoc pogase sve strojeve u fabrici, svi se skupe oko rakete, i onda obrcu raketu na nekom uredjaju, i svi slusaju. Sta slusaju? Slusaju da li nesto zvekece unutar te kante. Da li je neko zaboravio maticu, ili je ostalo piljevine, ili nesto nije stegnuto pa landara...

Tehnologija pedesetih.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Levi, voja64, Kubovac
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Te kovačko zavarilačke tehnologije su sovjeti vrlo brzo preuzeli od švaba, nakon rata , i vrlo brzo ih usavršili do te mjere da tehnologije sa V2 nisu bile vrijedne spomena. Isto tako su pogonsku grupu Gluško i Isajev za pet godina digli na takav nivo da je V2 bila olinjala stara baba.

Uspjeli su relativno brzo preuzeti kompletne tehnologije od Zeisa i držati korak sa zapadom , tako da su području optike ili elektrooptike bili alpari sa zapadom odnosno sa amerikom.

Večina njemačkih znanstvenika inženjera i radnika su pušteni 1955 godine iz radnih logora , mnogi od njih su došli na zapad i naravno informirali CIA i slične agencije o stanju tehnologija u SSSRu.

Čak je i glavni švabo Helmut Gretrup bio pušten iz logora ( otok Gorgomlija ) i otet od strane CIA e usred Berlina , proveo je par dana kod njih na brifingu i prenio je hrpu dobro pripremljenih informacija ( dezinformacija ) na zapad.

Gretrup je kasnije radio u Njemačkoj kao slobodan znanstvenik i čak ostvario zavidnu karijeru u području računara .

Na bazi tih informacija i dezinformacija amerima su se tresle gače , a pogotovo od 1957 nakon Sputnjika.

Dobrom pripremom tih švaba KGB je ostvario ogromnu uštedu Sovjetskom Savezu i stvorio atmosferu straha i ravnoteže , te oslobodio znanstvene kapacitete da se bave lokomotivama i bolnicma ....a stvarno stanje u oružanim snagama i metode kako postižu te izvanredne rezultate u osvajanju svemira je znao mali i vrlo zatvoren krug ljudi.

Primjera radi vidjeli smo na stotine lansiranja raketa tipa Sojuz iz Bajkonura , ali nikada nismo vidjeli Loleka i Boleka sa spec teodolitom i da kurblaju onu mrcinu od 400 tona plus postolje od isto toliko tona , a kurblali su .

Naime svi lanseri u Bajkonuru i oni na Plesecku su istog modela i rade na istom principu kao Scud mora se fizički zarotirati raketu za kut alfa i popravak epsilon i tako dovesti girohorizont u ravninu lansiranja.

Tek novi stol na poligonu Vostoćni nema tu kurblu i raketa se slobodno nakon lansiranja orijentira u prostoru napravi "počasni" krug pred Putinom i produži let put orbite.

evo to je taj počasni krug https://www.youtube.com/watch?v=JcB-mJ3ipM8
počinje na 3,38 , a završava na 3.50.

To je tehnologija koju su ameri imali pedesetih godina i smatrali su da je normalno da to i Sovjeti koriste

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sovjetska armija je prvi put upotrebila ove rakete protiv Izraela u Jomkipurskom ratu 1973. Iako zvanicno Sovjetska armija nije učestvovala u ratu 5 minuta pre stupanja na snagu sporazuma o prekidu vatre Sovjetske posade lansirale su 3 rakete od kojih 2 na Izraelski mostobran kod Sueca od cijeg dejstva je poginulo 7 Izraelskih vojnika.

Iako je broj lansiranih raketa u ovom ratu bio relativno skroman njihov znacaj je bio ogroman jer su upravo one uticale na Izrael da zbog straha od odmazde odustane od planiranog napada na civile ciljeve u dubini Egiptske teritorije.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Izvor, nešto detaljnije ?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sovjetski ambasador u Egiptu nazvao je sat vremena pre stupanja na snagu primirja Sovjetskog ministra spoljnih poslova kako bi zatražio odobrenje za napad na Izrael a kada je ovaj odbio da ga da pozvao je ministra odbrane koji je odobrio napad.

Na linku dole imaš nešto detaljnije o ovom napadu koji je značajan jer su u njemu prvi put u borbenim uslovima koriscene Scud rakete. Iako se u tekstu spominje da su rakete nosile po 2 tone eksploziva verovatno se misli na gorivo jer Scud nema toliku bojnu glavu a ciljevi su se nalazili relativno blizu mesta lansiranja.

According to Victor Aisralian, a high-ranking officer in the Soviet Foreign Ministry, the Scud division was under Soviet control, and fully staffed by Soviet personnel. The Egyptian leadership and the Soviet advisers were disappointed that the war was about to end without them having used the most sophisticated weapon the Soviets had supplied Egypt. As a result, in the hours before the ceasefire took into effect, the Soviet ambassador to Egypt called the Soviet foreign minister and asked for his permission to launch missile strikes against Israel. Unable to reach him, he turned to the Soviet minister of defence, who approved the attack. In the last few minutes before the ceasefire took into effect, the Soviet teams managed to fire three missiles, without Egyptian knowledge or approval.[6] Each of the three Scud missiles carried 2 tons of explosives. One of the missiles exploded near Arish, from which Israel received its aid from the United States, and the other two were fired at the Israeli bridgehead at Deversoir, on the western side of the canal. One of them hit a concentration of supply trucks and killed seven soldiers from the 401st Brigade of the 600th Division. The explosion left a crater of 15 meter in diameter and a depth of four meters.


Izvor https://en.m.wikipedia.org/wiki/October_22_Scud_missile_attack

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, Oluj2.1
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@ 13892

Prema podacima koje ja imam, ta lansiranja je izvela Egipatska vojska i to njihova 65. raketna brigada iz sastava 3. Armije Egipatske vojske.
Opremanje te brigade sa Scud projektilima započeto je 1971. godine, isporučeno je 9 lansirnih uređaja i 18 projektila R-17E do oktora 1973. godine.
Prva 3 lansiranja izveli su u oktobru 1973. godine na Sinajsko poluostrvo.
Dakle, ne pominje se direktno Sovjetska armija, mada je vrlo verovatno da su tu bili kao savetnici i stručna pomoć.

Ukupne isporuke Egiptu su uključivale 24 lansirna oruđa sa kojima su opremljene 2 raketne brigade.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Kubovac, babaroga
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pa i tekstu ciji link sam postavio kažu da ga je izvela Egipatska armija ali isto tako kažu da je posada diviziona bila iz Sovjetskog Saveza i pod Sovjetskom kontrolom.

Executed by Egypt Egyptian Army

Scud division was under Soviet control, and fully staffed by Soviet personnel.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Kubovac, raketaš, Oluj2.1
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 05 Maj 2019 12:52

babaroga ::...
Citat:The `Scud B' (R-17) was a considerable improvement over the earlier A version. The missile is 11.25 m long, has a body diameter of 0.88 m and a launch weight of 5,900 kg. The propellants were changed, from `Scud A', to Unsymmetrical Dimethyl Hydrazine (UDMH) and Inhibited Red Fuming Nitric Acid (IRFNA), ...

Podebljano je greska od 1 km na gadjanju streljackim oruzjem.

Pisali smo o tome, od NDMH nema ni traga, dovoljno je videti tragove cadji i zuto-crvenkastu "vatru" u izduvu prilikom lansiranja pa da svaki hemicar kaze da nema veze sa vezom (cadj = visak ugljenika a NDMH + CPAK nemaju visak istotoga). NDMH + CPAK daju skoro providan plavicasti plamen bez ikakvog dima.
Cist hidrazin nema nikakvog ugljenika, on daje skroz providan, skoro nevidljiv plamen.

Generalno, zapad se zestoko ispromasivao sto se tice sovjetskih raketa na tecno gorivo.
J.D.Clark (radio na tecnim raketnim gorivima i napisao fenomenalnu knjigu "Paljenje!" o tome) je generalno izneo najbolje podatke za to doba, ali i tu ima uzasnih promasaja.

Samim tim i sve ostalo sto je Janes napisao postaje sumnjivo, kada su prvu bitnu stvar omasili.

Dopuna: 05 Maj 2019 13:04

NDMH + CPAK:



Da je Janes pitao bilo kog hemicara ne bi se ovako nalupetali.