Top 130 mm M-46

• 5Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, ray ban11, aleksmajstor, MB120mm, djboj
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Na ovoj fotografiji se vidi zadnji sklop zupčastog mehanizma podešavanja elevacije cijevi na M-46.



Vrlo sličan mehanizam po elementima je i na D-74/D-20/Type-59/Type 59-1 i na Rumunjskim licencnim. I na NORI isto.

Pročitao sam po forumskim napisima nešto što potvrđuje ovdje pisano da bi ta cijev i puno punjenje 130mm na ovim postoljima uteralo i cijev i zatvarač u crnu zemlju.

Teško da ćemo naći tablice gađanja kako su to Kinezi i Rumunji zamislili, ali po pisanom, u HV su korištene iste tablice kao i za M-46 s tim što se za te rumunjske topove navodi kao mana i nedostatak da je pužni mehanizam rikavao nakon 200-300 opaljenja.

S obzirom da po svim snimcima koje sam vidio, u te konvertirane trpaju samo smanjena punjenja i vjerovatno je tako i definirano uputstvima, plus ova vjerovatno ratna (ne)znanja, gotovo sigurno je da konvertirani u kalibar 130mm ne može natiskati dalje od originala 122mm.

• 6Ovo se svidja korisnicima: _commandos_, CheefCoach, Gargantua, ray ban11, aleksmajstor, djboj
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Osim tog zupčanika koji je usko grlo i ostatak mehanizma je kritičan kad se puca sa većim punjenjima . Paligorić je lijepo napisao , da su kod konverzije topa 130 mm u 155 kod punog pritiska imali problema sa konstrukcijom lafeta , a kako nije bilo dokumentacije onda su top rasturili u dijelove i nacrtali sve pozicije i na bazi toga izvršili proračune čvrstoće , i onda promjenom materijala i toplinske obrade te kritične dijelove pojačali .

Nemojmo zaboraviti da je tamo u Motihilki pored one hrpe cijevi i raketnih bacača i muzej zavarivanja , što nije bez vraga . Prethodnik našeg topa njemački 128 mm je imao lafet iz dijelova spajanih zakovicama , a 130 mm ima zavarenu konstrukciju . E sad ako znamo da su legirani čelici nezavarivi običnim postupcima onda je trebalo razviti i nove metode zavarivanja ,

Možemo napraviti jednostavnu tablicu za usporedbu

Top 130 mm puno punjenje granata teška 33,3 kg

količina baruta 13,5 kg
maksimalni tlak 3500 bara
maksimalna brzina 930 m/s
maksimalni domet 27500m

Energija gibanja 14.4 miliona kgm

Top 130 mm smanjeno punjenje granata teška 33,3 kg

količina baruta 6,75 kg
maksimalni tlak 2800 bara
maksimalna brzina 705 m/s
maksimalni domet 19130 m

Energija gibanja 8,2 miliona kgm

Top 122 mm granata teška 25 kg
količina baruta
maksimalni tlak
maksimalna brzina 885 m/s
maksimalni domet 23900 m

Energija gibanja 9,7 miliona kgm

Iz ovoga vidimo da je ubacivanje cijevi od 130 mm u kolijevku od topa 122 mm moguće ali samo uz smanjeno punjenje , ali je tada domet manji i manja je efikasnost na cilju , Bez obzira što je granata kalibra 122 lakša za 8 kilograma ona ima više eksploziva u sebi pa je efikasnost veća

• 6Ovo se svidja korisnicima: Metanoja, CheefCoach, Gargantua, ray ban11, aleksmajstor, djboj
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Šema i nacrti cijelog sklopa.

• 7Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, _commandos_, voja64, aleksmajstor, Drug pukovnik, Gargantua, darkstar101
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da završim priču o poligonskim ispitivanjima , dok nas administrator ne izbaci , ili preseli na drugu lokaciju.

Tamo u Permu u onom balističkom tunelu kao što rekoh ganjaju neku nauku i barutana i tvornica topova , mora postojati još neki objekat nižeg ranga , ili za to koriste pistu bočno od tunela.

Barutana ima svoj top ili samo specijalno rađene cijevi svih kalibara za koje proizvode barut , i na tom se topu pucanjem iz horizontalnog smjera vrši prijem baruta . Taj top ima izbušenu cijev na nekoliko mjesta i tu su ušarafani senzori tlaka , povezani sa oscilografom ili po novom sa računalom, a ispred cijevi mora biti uređaj za mjerenje brzine projektila , puca se realnim projektilom samo što nije bojevi već je napunjen asfaltom .

Mjerenje tlaka može biti i sa bakrenim crusherom , evo jednog u presjeku


Znači tlak djeluje na klip koji je izrađen u 0,001 milimetra točno i onda znamo da ima površinu od 0,3333 cm2 i iz toga znamo da bi tlak od 3000 bara dao silu od cca 1 tone , ta tona sabija bakreni cilindar, i onda nakon opaljenja možemo mikrometrom izmjeriti deformaciju , sabijanje bakrenog cilindra. Za svaku seriju bakrenih cilindara postoje tablice ( taržna tablica ) iz kojih se direktno čita koliki je bio maksimalni tlak u oruđu.

Malo naprednija metoda je mjerenje tog tlaka sa piezo senzorima koji se ušarafaju u cijev ili su napravljeni kao kapsula pa lete iz cijevi van i pamte podatke par sati nakon opaljivanja .

Zbog razlike u karakteru mjerenja uvijek se navode usporedno oba tlaka onaj sa piezo i onaj sa bakrom , tako da se na poligonu radi ravnopravno ili sa jednim ili drugim tlakom.

Ima jedna zanimljiva fotka ( dao sam link prije par dana ) .. mjerenje brzine projektila kroz ramove


Poanta je u tome da projektil prekine žice ( mrežu ) na prvoj rami , a onda se mjeri koliko treba vremena da se prekinu žice ne drugoj rami , ako znamo razmak među ramovima evo nam i početne brzine.

Na tvorničkim poligonima je to obavezno , s tim što danas to ide sve uptičkim ili induktivnim barijerama , a ne sa žicom.

Na slici je jedan specifični slučaj ispitivanja topa po dometu .. znači uzme se neka elevacija , podesi se rame tako da ih projektil pogodi .. i onda se tamo negdje na tridesetom kilometru osmotri pogodak .

Iz elevacije , početne brzine projektila i dometa se mogu rekonstruirati tablice gađanja, potrebno je puno takvih hitaca u strogo kontroliranim uvjetima , zapravo treba čekati da se vjetar smiri ili bude u pravcu i po brzini isti ili sličan onom od jučer... prilično kilav posao jelda.

U vrijema kad je nastala ta snimka nije bilo elektronike nije bilo dovoljno brzih brojača pa je sve rađeno sa elektromehaničkim mjeraćen vremena


Na početku moje karijere još smo radili sa Boulangeom , sad se više ne sjećam kad je ukunut i da li je ukinut kao oficijelna metoda .

Stvar je genijalno jednostavna ,projektil prekine prvu žicu , magnet pušta štapić pada , projektil prekine drugu žicu magnet pušta drugi štapić pada i udara u kočnicu noža , a on udara u prvi štapić, i ostavi recku.

Na mjernom mikroskopu se izmjeri razmak recki i eto nam brzine projektila.

Dobro ima tu hrpa problema , vrijeme otpuštanja magneta ovisi od napona baterija , od otpora kablova , čak i od položaja kablova ( nakon tariranja sustava kablovi se ne smiju pomicati ), ali sve se to može držati pod kontrolom .

• 4Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, Gargantua, voja64, aleksmajstor
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

''Izlizao'' sam internet pokušavajući naći neke detalje o tom poligonu u Permu, ali ništa. Ima više slika i informacija iz predratnog razdoblja i sa početka 20.stoljeća, kad su topove testirali tako što ih u zavodu okrenu i opiče preko rijeke Kame, nego iz doba SSSR i današnje Rusije.

Baš ovo što je raketaš sa slikom prezentirao, ispitivanje topa po dometu, to me zanima. Gdje Motovilihika testira nove topove, haubice, raketne bacače u smislu krajnjeg dometa i preciznosti na tom krajnjem dometu, prije nego što izađe na državne poligone pred komisiju. Zna se pisati u smislu, novi top uspješno prošao ispitivanja na zavodskom poligonu (npr. novi brodski 100-mm top A-190). A morali bi i to proći. Kod testiranja M-46 ako je to isto bilo u sklopu barutane, te granate su morale letjeti preko mnogo kuća, zgrada, ulica (ima jedan često kopiran tekst na ruskim forumima koji nešto slično i piše baš za M-46, ali ne bih reklamirao druge forume pa neću praviti link).

Lutajući internetom našao sam i ove fotografije. U pitanju je РФЯЦ-ВНИИТФ (Российский федеральный ядерный центр — Всероссийский научно-исследовательский институт технической физики) kraj grada Snežinska, 50-ak km južno od Jekaterinburga.





Haubica D-1 ispaljuje granatu kroz kočioni tunel (tunel sa 'mekanim' pregradama) da se vidi šta se dešava sa komponentama granate prilikom ispaljivanja i leta i tih silnih opterećenja. Prije su koristili padobran da granata prođe neoštećena. Ovako je to mnogo brže i komfornije, granata leži neoštećena tu na 300 metara.

Al poanta priče...ovo je taj poligon...



A ovo je ta staza...



Takvih lokacija u Permskoj barutani ima čitavo čudo tako da možemo samo pretpostavljati šta sve ta šuma krije.

• 5Ovo se svidja korisnicima: Gargantua, voja64, Drug pukovnik, ray ban11, darkstar101
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pukovniće na dobrom si putu, a kad završiš shvatit ćeš da je SSSR bio jedna velika vojna tvornica .. i to je u redu ..narod koji je sa toliko krvi platio svoju slobodu i pobjedu nad Hitlerom nikad se više neće dovesti u takvu poziciju da krvari, ako bude trebao krvariti , budu krvarili svi stanovnici ove planete ,,, i to je potpuno jasno onim tupim i glupim amerima .

Vratimo se na našu temu .. sjevero istočno od Perma između naselja Polzna i Divya na križanji cesta 57 K -0002 i ceste 57 K 0001 na par sto metara u smjeru istoka ide ravna cesta do tvorničkog poligona ulazi duboko u šumu , a tamo na platou prilično devastiran teren , tu su čak radili Smerćevi.

U smjeru sjevera se nalazi naselja Berezniki .. južno od tog naselja je hrpa objekata koji upućuju na kompozitna raketna goriva .

Dakle cijeli taj kraj je jedna velika barutana .

Sad vrtim te karte i vidim eventualno i zonu ciljeva , bilo bi dobro da vi koji ste vičniji tome odredite direktrisu , naime sjeverno istočno od Perma je naselje Pemskoe, par kilometara sjeverno istočno od naselja su u šumi dva potpuno paralelna prosjeka dugačka cca 1 km , to bi mogle biti osmatraćnice u zoni ciljeva , kako se gađa inertnom municijom to u zoni ciljeva nema devastacije okoliša , ali su u šumi napravi prosjek kako bi se osmotrili pogoci .

• 3Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, voja64, raketaš
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da nabacimo slike...prvo lansirni plato između Polzne i Divja i stvarno je impozantnih dimenzija.




Raketaš, mislim da je cijeli ovaj pogon južno od Bereznike ustvari površinski rudnik kalija.
БКПРУ-3 Уралкалий





E, a ovo južno i sjeverno istočno od Peremskoja je ubod samo takav. Nažalost Google Maps ovu lokaciju drži mutnom tako da slike nisu neke.





Distanca od lansirnog platoa do prosjeka u šumi je 56,25 km, 40km do prvog rastera ako je to zona gađanja.

• 2Ovo se svidja korisnicima: voja64, ray ban11
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovo je već postala prava potraga za blagom .. pokušavam naći smislenu lokaciju s koje bih pucao u miru božjem ( iz svog dvorišta ) i da mi ne visi GAU za vratom ili neki lokali komunalac . Ta poligonska ispitivanja budu zanimljiva prvih godina , a kasnije to postaje noćna mora , kad potrošiš dva tri radna dana za jedan hitac , ostaje ti vikend da to nadoknadiš i tako dvadeset trideset godina .

Taj poligon mora biti tu negdje ..ali ucrtana direktrisa nije dobra , mora biti u pravcu tih prosjeka u šumi , ako je to zona ciljeva , a mislim da je. Znači lansirni plato mora biti istočnije, bliže naselju Divya.

Tim prije ako je točna informacija koju je Pukovnik iskopao da je taj kružni veliki plato odlagalište smeća .

Ovaj rudnik kalija ima smisla , većina vojne pirotehnike bazira na kaliju , od kalijevog nitrata kao komponente crnog baruta , do kalijevog klorata sastavnog dijela zapaljive i osvjetljavajuće municije , te nekih ratnih tipova eksploziva ( šedit ) , u novije doba je bio zanimljiv Kalijev perklorat kao oksidans u prvim kompozitnim raketnim gorivima ( Galcit ) , a danas se masovno koristi u trasirnim, obeležavajučim sastavima.

Nije isključeno da je nalazište kalija dovelo do izgradnje barutane u Permu i razvoja cijelog kompleksa.

U vrijeme nastanka barutane , a i danas, je osnov za proizvodnju baruta Natrijev nitrat, na početku je to bio ptičji izmet ili Čilska salitra https://hr.wikipedia.org/wiki/Natrijev_nitrat, a kasnije su švabe to napravili u tvornici, taj se nitrat lako prevede u kalijev nitrat ako se ima kalijeve soli , kalijevog klorida, i dalje od njega proizvodi barut .. bez kalija odnosno kalijevog klorida nema baruta.

• 1Ovo se svidja korisniku: voja64
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mislim da sam našao odgovor gdje se proizvodnja iz Motovilihike testira bojevim gađanjem. Ako su moji obavještajci upućeni, i one lokacije oko Peremskoja su rudnički kopovi. Oko Perma više nema poligona (bilo ih je nekoliko) već se ispitivanja po dometu, preciznosti (tablice gađanja Itd.) rade na poligonu Staratelj kod Nižnjeg Tagila. Poligon je nekih 200 km istočno od Perma što je za ruske pojmove prostora ''u dvorištu'' i nema komunalca niti čangrizavih zelenih.

GAU je tu, ali ista su ekipa tako da nema tu nekih problema.

• 3Ovo se svidja korisnicima: ray ban11, voja64, Dusko Nikolin
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dobro je to 200 km za ruske pojmove je prvi komšiluk .

Najvjerojatnije barutana radi svoja ispitivanja svih baruta u svom dvorištu , to ima smisla jer smo i mi u Vitezu u krugu tvornice kurili sve barute i Orkana na probnom stolu, i vršili interna ispitivanja baruta na svom topu , a tvornica topova najvjerojatnije tormentaciju radi u krugu tvornice , a probu sustava sa vodenim hicem opet u krugu tvornice .

Nove stvari koje su još u fazi razvoja idu naravno malo dalje od naselja , ali sam očekivao da tvornica poput Motovihilke ima vlastiti poligon negdje u svom kraju , naime i mi smo svi bili u jednoj partiji i u jednoj armiji , ali smo interna , konstruktorska ispitivanja držali u strogoj tajnosti , daleko od očiju Vojne Kontrole , pogotovo od konkurentskih firmi u jugi, a to sa zajedničkim poligonom je kao da su nam žene zajedničke . ha ha