Vanjskobalistički proračun (program) leta rakete

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Hvala pukovniče. Mislio sam da će proračun dati dijagram leta rakete, pretstavljeni dijagrami daju raznorazne činioce i koeficijente, kao za artiljerijske proračune, NRZ se koriste na malim daljinama (S-13 pretpostavljam do 4 km maksimalno), u SUV su ubačeni parametri balistike oružija, pretpostavljam, ali sam let rakete nije po pravoj liniji, naravno, pa sam mislio da je moguće napraviti dijagram sa brzinom, daljinom, visinom, znači kosa nišanska linija (nosač-meta) i stvarna balistička putanja (isto nosač-meta).
Ako na materiju gledam isuviše laički, slobodno može ispravka, sugestija i td.
Hvala na trudu oko cele teme, pukovniče!

• 2Ovo se svidja korisnicima: ILGromovnik, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Prvi dio je bio doći do balističkih karakteristika rakete jer bez toga dijagrama leta nema. Kod artiljerijskih balističkih je lakše, nanišani, pucaj ,leti...ove S-13 (možemo na model S-13T) su ipak rakete predviđene za gađanje točkastih ciljeva i tu bi se moralo uzeti u obzir i kriteriji rasipanja po cilju u većoj mjeri nego kod nekakve artiljerije srednjeg i daljeg dometa.
Teže je i zato, nije teže zapravo, nego je raznovrsnije iz razloga što postoji bezbroj ulaznih parametara (brzina i visina leta aviona/helikoptera nosača i kut poniranja) pa iz toga se može izvesti razno raznih putanja.
Raketi S-13T zaista daju podatak od 4000m kao maksimalni domet (1600m minimalni) pa možemo od toga početi i vidjeti šta se dešava. S-13T je nešto teža i duža od S-13 (74kg naprema 57kg), ima dvomodulnu bojevu glavu, ali motor je isti, forma je vrlo slična i komotno se mogu uzeti balistički podaci od S-13 pri računu S-13T.
O nišanskim spravama nemamo puno podataka i za očekivati je da putanja rakete obzirom na vrstu ciljeva treba biti što ispeglanija. Evo par opcija...lansiranje sa aviona nosača pri 600km/h sa 1500m pod 16deg, sa aviona nosača pri 1200km/h sa 1500m pod 18deg i sa helikoptera pri 150km/h pod 5deg.





Avionske su sa prilično ravnim putanjama, brzina upada je pristojna kao i vrijeme leta. Ima potencijala za dalje letove sigurno, ali kako rekoh 4000m bi moglo biti iz razloga nišanskih sprava i potrebe preciznosti po cilju.
E a ovu helikoptersku varijantu sam naštimao i zaustavio kao je pokazano. Ima jedan detalj u raketi koji limitira, a to je brzina kojom raketa udara u cilj i ta brzina je limitirana i donjom i gornjom vrijednošću. Upaljač je takav da brzina udara ne smije biti manja od 450m/s !
Drugim riječima, otpada partizanska varijanta i pucanje sa zemlje (v0=35m/s) na daljinu pa gdje padne jer se neće aktivirati već samo kao opcija neposrednog gađanja cilja što zahtjeva da partizan priđe bliže

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Za patizanštinu će u smislu rasipanja najgore biti po pitanju adaptacije mlaznika prema visini, jer ako je adaptiran za nekoliko kilometara visine na zemlji će bambati vrlo loše. Istina zavisi od cilja, ako ste rešili nekome sjebat infrakstrukturu uništavanjem kukuruznih polja može

• 3Ovo se svidja korisnicima: Oluj2.1, Kos93, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

I kukuruzna polja znaju biti područja surovih okršaja
Jedno oftopičarenje…jedna od osmica ima bojevu glavu sa onim malim paklenim strelicama. Podatak mi frapantan, sasutih 120 komada pokrije površinu 8 nogometnih terena, frtalj miliona strelica rasutih po 6 hektara kuruzišta
Ne znam kakve su regulative po pravu korištenja, ali te strelice su pravo zlo

• 2Ovo se svidja korisnicima: Oluj2.1, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Koliko je teško unificirati (bit ću slobodan reći nemoguće), nešto što bi bilo dovoljno prihvatljivo za više od nekoliko modela raketa.
Ako se program bazira na jednoj funkciji Cx f(M) kao u ovom našem slučaju na Cx58 samo je pitanje vremana kada se sudariš sa zidom. Već ova S-13 sa pretvorbama po i58 ulazi u zonu češanja margina prihvatljivosti, a ima raketa gdje bi margina bila probijena i to debelo.



Reklo bi se klasična raketa, ima trup, ima krila, ima kanare, ima slučajem destabilizatore, ima i nos i guzicu. Obično je poimanje da objekt pri okolozvučnim brzinama ima špic čeonog otpora međutim nije uvijek tako i ovo neka bude primjer.



Cx raste li ga raste sa mahovim brojem i ovu raketu trajektorijski nema baš nekog smisla provlačiti ako bi se sve pretumbalo na Cx58 sa i58 jer stvarnost traži nešto sasvim drugo. Ona traži svoju funkciju.



U ovom grdom konusnom prelazu je razlog, on sve promjeni i funkcija zauzme skroz drugačiju formu nego što je kod Cx58.
Do sada smo konus ili ožival obično definirali sa lambda omjerom L/D međutim ovdje se mora ići dalje i koristiti dodatke sa kutnim značajkama



Sve u svemu, šta hoću reći, svaka raketa zapravo traži svoje prazne papire i ako se žele stvarno bliske vrijednosti pa čak i sa ovom metodom i svojim slobodama svaka ona traži svoje, jednostavno je tako kako je. Unificirat se može, ali čisto onako za razbibrigu.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Oluj2.1, Areal84, Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi skinuo fajl:

Ako nisam nešto kardinalno zguljo u tumačenju postupka i samom računu, ovo bi trebalo da bude pojednostavljeni proračun uzgonskog koeficijenta na primjeru rakete R-27R

.
..
…
naravno da ima greška…biće ispravljeno…

... ispravljeno...

https://www.mycity.rs/must-login.png

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sad kad imamo koeficijente uzgona može se malo u nastavku i o balansirovki rakete



Kao i sve ostalo ja neću kako to rade oni pravi već prostijim pristupom prilagođenijim nekim običnim civilnim mehanikama jer tako je razumljivije nego da se barata sa puno nekih koeficijenata i formula.
Znači ovo je raketa u šemi patka i na slici je zauzela položaj iz prethodnog opisa, na visini 15km pri brzini 1,5M, ruli su sa maksimalnim odklonom od 20 stupnjeva i raketa je sa napadnim kutem također 20 stupnjeva.
Svaka od razmatranih površina koje daju uzgon raketi je dobila svoju komponentu uzgonske sile sa ishodištem koje se može slobodno postaviti u točku težišta lika. Kod samog tijela rakete uzgon zapravo odradi nos ili konus pa je točka ishodišta sile na nosu, a položaj se može odrediti formulom Ln-Vn/S pri čemu je Ln-dužina nosa, Vn-volumen nosa i S-površina baze koja je ujedno i referentna površina rakete za račun.
Točka težišta rakete ''T'' se mjenja tokom leta i ja sam je postavio kao da je pasivan let u pitanju (komora motora prazna pa je i točka težišta više prema nosu rakete) i na 2285mm od nosa.

L1=2045mm ; L2=1510mm ; L3=655mm ; L4=1360mm
Yf=750N ; Ydest=860N ; Yrul=6305N ; Ykr=5240N

Sad se mogu računati momenti komponenti sila uzgona oko točke težišta da se vidi koji je moment jači, M1 ili M2. Ponovit ću, to se tako ne radi, ali je jednostvanije za pokazati sistem balansiranja.
Dobijem moment M1=6970 Nm i M2=7125 Nm.
Neću daviti sa formulama, pa ću samo konstatirati da je raketa statički stabilna istina u samom krajnjem položaju jer točka fokusa je na samom rubu do točke težišta. Nacrtano je da se vidi jasnije ta točka ''F'' iz ovog slučaja i iz nje jedna delta kao razlika sila od razlike momenata M1 i M2, a zapravo je u pitanju pet do destet milimetara. Prebacivanjem točke fokusa ispred točke težišta raketa postaje statički nestabilna i ode nos u prevaljivanje.

Ako bude interesa možemo zajednički proći kroz formule primjerenije za račun jer se zapravo raketa ''gradi'' obrnutim pristupom, ali ovdje imamo formu pa je ovako jednostavnije čisto da se vidi šta se dešava u letu u nekom zadanom položaju.
U svakom slučaju, ova patka u ovom položaju je statički stabilna, ono što se računom naziva koeficijent momenata mz f(alfa, delta)=(Xt/L-Xf/L)*Cy je negativne vrijednosti, raketa neće u ovom položaju se prevaliti iako joj fali o dlaci da se prekobaci.

Jedan konstrukcijski detalj, destabilizator kada bi ostao iste površine, ali kada bi se postavio na kant prema tijelu rakete bi iako je površina ista doveo do prevaljivanja jer tada je koeficijent izduženosti tog izoliranog krila veći pa je i Cy takvog krila također veći i u zbroju M1 je veći od M2.
Usput na istom primjeru, kada raketa leti horizontalno. Onda kada se moment M1 izjednači sa momentom M2, kada je suma uzgonske sile u točki težišta rakete i kada je iznos te uzgonske sile identičan težini rakete. To se u ovom slučaju dobije sa kutevima od cirka 3 stupnja.

Za kraj još jedna komplikacija. Ima jedan dodatni detalj koji se mora uzimati u obzir.



Upravljačke površine koje trebaju balansirati letom imaju svoja ograničenja, to nazivaju šarnirnim momentom jer sve je super na papiru, ali ako upravljačko krilo nema snage da balansira let onda situacija neće valjati.
O tome drugom prilikom.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pukovniće da li to znači da se u fazi rada marševske faze motora ne smije puno mrdati sa mrdalicama, da se nos ne prevuče i raketa ode u kovit.

Nisam do sada razmišljao o tome na takav način, ali ima smisla da raketa pređe u fazu gonjenja kad ima maksimalnu brzinu i kad je prazna odnosno ima najmanji moment inercije , a najveći moment upravljanja.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

zanimljivo bi bilo videti kolika je rezerva staticke stabilnosti (xcg-xcp) tokom leta, i da li ona zaista biva nekad staticki nestabilna.

• 1Ovo se svidja korisniku: Gargantua
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Poznavajuči ruse i njihovu tehnologiju ne vjerujem da bi išli u statičku nestabilnost u fazi rada motora, ako nisu išli na statičku nestabilnost u fazi kad više nema promjene mase odnosno položaja težišta.