|
Jedino što je svojevremeno bilo službeno rečeno od strane USAFA su vrijednosti rcsa ekvivalentne metalnim kuglama veličine pikule i golf loptice. to bi ugrubo bilo 0.00015 m2 za f22 i 0.0015 m2 za f35. Naravno da to ne daje nikakav kontekst. Mogli bismo npr pretpostaviti da se to odnosi na najbolju moguću situaciju, dakle sprijeda, i za konkretnu valnu duljinu protiv koje pojedini avion najbolje djeluje.
Avioni obično nemaju sprijeda najmanji odraz, no kod f22 i f35 je odraz planiran ovisno o očekivanjima, koje će kuteve ti avioni najčešće moći skrivati. I tu se ne radi o grubim kvadrantima već doslovno jedan stupanj razlike gledanja može značiti razliku između 0.001 m2 i valjda 10 m2. Dosadašnji avioni su imali relativno uniformiran radarski odraz, jače izražen s bokova, nešto manje sprijeda i straga, još manje između tih pozicija. Ali i pozicije s najmanje odraza opet su davale 1-10 m2, sasvim dovoljno za pošteno praćenje.
f22 i f35 su rađeni tako da se protiv malih valnih duljina (npr u radarima na raketama ili u ciljničkim radarima za navođenje raketa) pokrivaju materijalima koji neutraliziraju većinu odraza, odnosno premazima koji mogu pokrivati gotovo sve moguće kuteve. Za malo veće valne duljine, poput onih koje npr rabe radari na lovcima za pretraživanje ili čak awacsi, koriste se deblji slojevi materijala, odnosno čak navodno gdjegod i noseće strukture koje u sebi sadržavaju takve vanjske slojeve. No njih je praktično korisititi samo na određenim mjestima, npr napadnim rubovima krila, repa i slično. Tu su onda radari s još većim valnim duljinama, npr pretraživački zemaljski radari, protiv kojih materijali slabije funkcioniraju i tu je najbolje jednostavno pokušati što više ne pokazivati "loše" strane aviona u njihovom smjeru.
Na kraju imamo radare zbilja velikih valnih duljina, no tu se već radi o prilično velikim antenama koje nisu baš pretjerano mobilne i praktične, koje detektiraju rezonancu signala ovisno o duljini dijela aviona kojeg pogode i od njih nema previše skrivanja. (Iako je jedan b-2 recimo tu bolji od f22 ili f35 jer on skriva koliko može i takve dijelove, da se pogodi rezonanca b2 iz nekih kuteva trebale bi zbilja jako velike antene fisknih radara)
No otišao sam malo predaleko. Poanta je da protiv pretraživačkih radara i f22 i pogotovo f35 mogu biti viđeni i s velikih daljina, samo je stvar u poziciji. Oba su aviona rađena da sav onaj uniformirani radarski potpis 360 stupnjeva oko aviona preraspodjele u nekoliko (recimo tucet) jakih šiljaka, koji mogu nuditi i po 1-10 m2 odraza, ali koji su vrlo uski. Dakle dok god su ti avioni s nosem recimo na plus/minus 20 stupnjeva od smjera gledanja našeg radara, nudit će nam najmanji odraz. onda će, dok se kreću u zraku, u jednom trenutku to brzo narasti za npr 1000 puta, i odmah se potom početi brzo smanjivati tako da u roku od doslovno par sekundi mi počnemo nazirati nešto, to zasja jako, opet se smanji i posve nestane. I kad bi ti avioni i dalje prolazili pored našeg radara vjerojatno bismo dobili još jedan il dva takva šiljka.
Bitno je naglasiti da će operateri takvih aviona učiniti sve što mogu da se ne dovedu u takve situacije. Odnosno ako se i moraju dovesti da to bude što kraće i što sporadičnije.
Da se vratim f22 i f35, ako ću se voditi grafovima navodnog smanjenja odraza su27 naspram su35, koji su iz nekih smjerova smanjili odraz i na desetinu prijašnjega, onda bi se *možda* moglo pretpostaviti da bi i f22 i pogotovo f35 mogli s nekom redovitošću nuditi i 0.015 odnosno 0.0015 m2 nekom od radara koji se nalaze ispred njih u rasponu od 90 stupnjeva. Ali to ne mora biti tako lako kako se čini. Niti to vrijedi za sve valne duljine.
I naravno to sve pretpostavlja precizan i kontroliran, ravan let f22 i f35. U slučaju žešćeg manevriranja nudit će se još češćih bljeskova na radaru, al to je već situacija u koju se piloti tih aviona ne žele dovesti.
Kako bilo, smanjeni radarski odraz prvenstveno se po meni svodi na planiranje akcije i držanje rubnih područja neprijateljskog prostora. Ako se ti avioni namjeravaju zadržati u području, dakako. Jer ako se pokušaju zadržati u području gdje se dovedu u situaciju da su poluokruženi raznim radarima, ta druga strana će ih moći i pratiti, ako su pošteno umreženi, jedino će imati poteškoća ciljati ih raketama s velikih i srednjih udaljenostima.
A mogući su i neki ograničeni upadi u dubinu, protiv relativno nespremnog protivnika, jer je pitanje koliko bi brzo stigao protivnik reagirati, osim ako baš TAMO nema već avione u zraku.
Djelovanje SAMova su svakako moguća, no udaljenosti će protiv f22 i f35 u pravilu biti nekoliko puta manje.
Puno sam nadrobio, a malo toga rekao, znam. to je previše kompleksna tema koja jako ovisi o situaciji. Bitno je po meni voditi inicijativu i onda stealth postaje potencijalno ubojit. U grčevitoj obrani već je po meni manje koristan ali dalje može smanjiti učinkovitost protivničkih raketa, što može itekako pomoći.
|
