offline
- Sirius

- SuperModerator
- Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
- Pridružio: 17 Maj 2006
- Poruke: 26386
- Gde živiš: I ja se pitam...
|
Pokušaću da vratim temu na njen put sledećim razmišljanjem. U korenu katinskog masakra leže, pre svega, istorijski razlozi i neraščišćeni računi, a potom i politički motivi koji su, sa sadašnjeg stanovišta i vremena, takođe istorija. Mora se mnogo znati da bi se ovaj (svakako i nesumnjivo) zločin objasnio koliko - toliko.
Mnogi od istorijskih razloga već su napisani u istorijama odnosa Pribaltika i severozapadne Evrope i sežu do vremena Petra Velikog. U linkovima koje je postavio Zorge, kao i Khalessovim promišljanjima pažljiv čitalac može mnogo toga da zaključi. U svakom slučaju, nužno je poznavati mnogo lokalnih , regionalnih pa i globalnih podataka kojima se Katin može objasniti (naravno, ne i pravdati jer nije cilj teme da se Katin i jednom jedinom rečju opravda, već samo logično objasni).
Svi ratovi ovoga sveta, posle velikog Raskola 1054. u suštini jesu verski ili su izazvani verskim motivima. Jedan od strateških ciljeva svih papa bio je da se pređe reka Bug kao severozapadna granica katoličanstva i pravoslavlja, da se Ukrajina otrovno podeli i potom rasparča, itd. U tom smislu nisu birana sredstva da bi se dobrosusedski odnosi zagadili do neopohodne , kritične linije nepovratne mržnje. Pravoslavna Rusija je, posle propasti Heterija, svojim slovenofilstvom preuzela plašt pravoslavlja i postavila njegovo prirodno odbrambeno i ideološko težište na svoju teritoriju. Naravno da je na taj način smesta skrenula na sebe i pažnju i energiju suprotnog tabora. Mnogo puta je rečeno da je istorija učiteljica života, ali je mnogo i njenih ponavljača koji i dan-danas ne bi da analitičko-sintetičkom metodom sagledaju uzroke i protumače posledice.
No, da ne razvodnjavam ovu temu, načelno bih se saglasio sa svima koji misle sledeće:
-Katinski masakr duboko je ukorenjen u istoriji međusobnih odnosa Poljaka i Rusa i sa tog stanovišta je , kao čin osvete duboko objašnjiv i razumljiv, ali - naglašavam - ne i opravdan. Isto to bi uradili Poljaci da su bili u prilici. Sve je to, naravno, u krajnjoj liniji odgovaralo Stolici jer je okrenula Slovene protiv Slovena, baveći se verskim gambitom prema islamu.
-Setimo se da pred Drugi sv. rat SSSR, koliko me znanje služi, nije potpisao Ženevsku deklaraciju o pravima ratnih zarobljenika pa je i u svesti trupnih oficira, visokog vojnog kora, pa i kod političara, zarobljenik bilo koje strane (pa i svoj) tretiran na apsolutno srednjevovni način, sa svim što iz toga proizlazi - a biva regulisano isključivo milošću (i nemilošću) pobednika. Npr . Staljinov sin je , kao aktivni artiljerijski potpukovnik Crvene armije, umesto da uživa sva prava ratnog zarobljenika kao njegove brojne ''kolege'' armija zapadne alijanse, pogubljen. Suprotno, nemački zaroboljenici su u SSSR suđeni na vojnim sudovima i dobijali dugogodišnje teške robije s prinudnim radom, s kojih se mnogi nisu vratili. Dugo, posle rata, čak i sredinom šezdesetih godina, iz sibirskih logora pristizali su u nemačku ratni zarobljenici.
Tako gledano, sa ruske Katin je bio lepa, gotovo idealna prilika da se mnogi računi poravnaju, a eventualni budući neprijatelji ''elegantno'' uklone sa političke, vojne i istorijske scene. Istina je da se Poljaci nikada više nisu oporavili od tog masakra. Mnogo puta sam čuo frazu da ''Rusi uvek gledaju samo svoje interese'' i svaki put sam klimnuo glavom u znak potvrde te surovo tačne i logične rečenice (bez obzira da li je izrečena u negativnoj ili pozitivnoj konotaciji). Oni su tako, od Ivana Groznog , preko Petra Velikog do danas radili i rade. Tako su i osvojili i sačuvali najveći deo jedne šestine Zemljine kugle. Na tom putu moglo se dogoditi i da izdrže Staljina, da potpisuju pakt sa Hitlerom, da prime savezničku vojnu pomoć bez stida i ustezanja, da stojički pretrpe odlaganja otvaranja Zapadnog fronta (posmatrajući kako se Alijansa dvoumi hoće li to biti u Normandiji ili na Balkanu), itd, itd.
Nadam se da vas nisam udavio svojim razmišljanjima, no ona su na neki način obojena i mojim nedavnim posetama Rusiji. Treba videti tu ogromnu zemlju, upoznati te ljude (za koje je komunizam bio nešto malo duža istorijska epizoda sa mnogim korisnim pojavama koje su definitivno ojačale najviše Rusiju) kojima ništa nije dovoljno veliko, pa razumeti sve njihove postupke u prošlosti. Razumeti, ponavljam, ne i pravdati, jer smo i mi, kao Južni Sloveni, od svog starijeg brata, nekoliko puta dobili žestoke packe, bez ikakvog ustezanja i milosti.
|