offline
- kljift
- Legendarni građanin
- Pridružio: 11 Okt 2009
- Poruke: 7276
|
Napisano: 28 Maj 2012 21:03
Arktički Konvoji Drugog Svjetskog Rata.
Arktički konvoji WWII bili su okeanski pomorski konvoji koji su plovili od Velike Britanije, Islanda, i Sjeverna Amerike do sjevernih luka Sovjetskog Saveza - uglavnom Arhangelska i Murmanska. Bilo je 78 konvoja između Avgusta 1941 i Maja 1945 sa plovidbom preko nekoliko mora te Atlantskog i Sjevernog okeana.
Oko 1400 trgovačkih brodova isporučiće vitalno važno snadbijevanje Sovjetskom Savezu u sklopu Lend-Lease programa, sa borbenim obezbjeđenjem sastavljenim od brodova Kraljevske Mornarice (VB), Kraljevske Kanadske Mornarice, te Mornarice SAD. 85 trgovačkih brodova i 16 brodova kraljevske Mornarice (dvije krstarice, 6 razarača i 8 pratećih brodova) je izgubljeno. Njemačka Kriegsmarine izgubila je jedan bojni brod, tri razarača, brodovlje manje tonaže i najmanje 30 podmornica kao i veći broj borbenih aviona.
Arktički konvoji plovili su u dvije grupe, izlazni i povratni, praćen je trag prvog konvoja, bez oznaka sa kodnim imenom “Derviš” koji je svoje putovanje započeo 21. Avgusta 1941.
Prva serija, PQ (izlazni) i QP (dolazni), plovili su od Septembra 1941 do Septembra 1942. Ovi konvoji plovili su dva puta mjesečno, ali su bili prekinuti u ljeto 1942 kada je plovidba suspendovana zbog katastrofe konvoja PQ17 te zbog dnevno - noćnih uslova plovidbe kao i priprema za invazionu operaciju Torč u Sjevernoj Africi.
Konvoji od i ka Sovjetskom Savezu plovili su simultano sa zajedničkom tačkom ukrštanja pravca plovidbe. Na taj način krupniji borbeni brodovi Flote pokrivali su izlaz i ulaz konvoja iz pravca SSSR i ka SSSR omogućujući pravovremenu zaštitu i nastavak pratnje. Manji prateći brodovi za neposrednu zaštitu plovili su samo u jednom smjeru, i završavali svoje borbene dužnosti izbacivanjem poslednjih iz borbenog kompleta dubinskih bombi.
Ruta oko okupirane Norveške pa do sjevernih luka SSSR bila je posebno opasna zbog blizine od strane Njemaca kontrolisanog kopna i ostvarivog dometa za Luftvafe, podmornica i nadvodnih borbenih plovila, vremenskih neprilika, magle, smenjivanja toplo - hladnog vremena što je otežavalo upotrebu ASDIC, leda, navigacije, održavanja reda plovidbe u konvoju tokom polarnih noći te neprekidnih napada tokom dnevne svjetlosti.
"Arktički Konvoji" odraziće se i na ostala borbena dejstva u drugim djelovima Evrope. Zbog prisustva velike količine britanskog, kanadskog, američkog i sovjetskog brodovlja Hitler će u Norveškoj biti primoran da drži veoma jake snage kao i značajan dio njemačke Flote, što usljed straha od iskrcavanja u Norvešku što zbog potrebe da se snadbjevanje SSSR prekine.
Takođe usljed poraza tokom Bitke u Barencovom moru kada nadvodni brodovi njemačke flote nisu uspjeli da unište konvoj već su pretrpjeli težak poraz, Hitler i njemačka komadna prioritet u izvođenju borbenih dejstava daće podmornicama. Mnogi kapitalni nadvodni brodovi njemačke Flote ostaće u njemačkim lukama ili u fjordovima Norveške poput bojnog broda Tirpic.
Takođe usljed uvođenja centimetarskih radara te eskortnih nosača aviona bezbjednost konvoja biće značajno povećana.
Arktička ruta je bila najkraća i najdirektnija za isporuku ratnog materijala (uključujući i hranu) u sklopu Lend-Lease programa za SSSR, no u isto vrijeme bila je i najopasnija. Nekih 3,964,000 tona robe transportovano je Arktičkom rutom; 7 procenata je izgubljeno, 93 procenta roba sigurno je stiglo do svoga odredišta. Količinski, radilo se o 23 procenta ukupnih sredstava koje je SSSR dobio tokom rata u sklopu Lend - Lease programa.
Druge rute kojima je snadbjevan SSSR bile su Persijski Koridor i Pacifička Ruta.
Persijski koridor bio je najduža ruta, i nije bio u potpunosti operativan do sredine 1942. Preko njega je prešlo 4,160,000 tona robe, odnosno 27 procenata u totalu.
Pacifička ruta otvorena je Avgusta 1941, ali je bila ugrožena neprijateljstvima Japana i SAD; posle Decembra 1941, samo sovjetski brodovi mogli su da je koriste, i pošto su Japan i SSSR bili neutralni na Pacifiku, samo ne - vojna roba mogla je biti transportovana. 8,244, 000 tona robe prošlo je rutom, 50 procenata ukupno isporučenih roba za SSSR.
Operation Wunderland bila je jedna od većih operacija preduzeta u ljeto 1942 od strane Kriegsmarine tokom World War II u vodama na pomorskim rutama Sjevernog Mora i u Sjevernom okeanu. Njemci su znali da su mnogi brodovi Sovjetske Mornarice našli pribježište u vodama Karskog Mora zbog zaštite koju je zaleđeno more pružalo 10 mjeseci godišnje. Pomorska operacija ulaska u Karsko More tokom ljetnjih mjeseci I uništenja što većeg broja sovjetskog brodovlja nazvana je "Operation Wunderland" (Zemlja Čuda).
16 Augusta 1942, Admiral Scheer — pod upravom Komodora Wilhelm Meendsen-Bohlkena — napustio je Narvik I ušao u Barentsovo More. Zajedno sa podmornicama U-601 (Kapetan Grau) i U-251 (Kapetan Timm), kao I sa razaračima Friedrich Eckoldt, Erich Steinbrinck i Richard Beitzen.
Karsko More.
19 Augusta, njemačka flota prošla je Rt Zhelaniya I ušla u Karsko More koje je bilo slobodno od leda tokom kratkog vremenskog perioda. Sledećeg dana, Arado Ar 196 mornarički avion sa bazom djelovanja na Admiral Scheer leteći od Kravkova Ostrva do Mona Ostrva spazio je grupu sovjetskih brodova, ledolomce Lenin i Krasin sa ostalim brodovljem. Magla I ledene sante spriječile su njemačke brodove da im priđu. Dok su stigli do Mona Ostrva, sovjetsko brodovlje je već bilo otišlo. Zatim se Admiral Scheer uputio ka Nordenskiold Arhipelagu.
Uprkos početnim neprilikama, 24 Avgusta, U-601 potopila je sovjetski parobrod Kuybyshev (2,332 BRT). 25 Avgusta, Admiral Scheer došao je do sovjetskog ledolomca Sibiryakov (pod komandom Kapetana Kačarava) odmah pored sjeverozapadne obale Ruski Ostrva sa sjevernog kraja Nordenskiold Arhipelaga. Pošto je pružio oružani otpor, Sibiryakov je potpopljen posle neravnopravne borbe. Tražeći sovjetske brodove, Admiral Scheer vratio se do Mona Ostrva, ali tamo nije bilo ničega, zaplovio je ponovo ka Nordenskiold Arhipelago, pokušavajući da uraklji dvije konvojske rute oko Vilkitsky Moreuza. Pošto nije uspio da pronađe sovjetsko brodovlje, Admiral Scheer zaplovio je ka Dikson Ostrvu u namjeri da napadne sovjetske obalske instalacije. Snažnim topovima, uzrokovao je znatna razaranja na obali Diksona I teško oštetio brodove Dežnjev I Revolucioner koji su bili ukotvljeni u luci. Konačno, 30 Avgusta, Admiral Scheer vratiće se u Narvik.
8 Septembra, U-251 u nadvodnoj vožnji približiće se Ostrvima Ujedinjenja i topovskom paljbom uništiće sovjetsku meteorološku stanicu.
Barentsovo More.
Među brodovljem Kriegsmarine koje je djelovalo u Barentsovom Moru tokom "Wunderland" operacije, U-209 (Kapetan Brodda) 17. Avgusta potopiće transportni konvoj sovjetskog Narodnog Komesarijata Unutrašnjih Dela (NKVD) sastavljenog od kargo brodova Nord I Komsomolac te lakih plovila Sh-III i P-IV zapadno od Yugorsky Moreuza. Smatra se da je u transportnom konvoju NKVD bilo 328 političkih zatvorenika od kojih će se 305 udaviti ili stradati od artiljerijske vatre. U međuvremenu 20. Avgusta, U-456 (Kapetan Teichert) pokušaće da potopi sovjetskog ledolomca Feodor Litke kod Belushya Guba sa
torpedima ali sve će ostati samo na pokušaju. U-255 i U-209 pojaviće se I bombardovati sovjetske pozicije na Mys Zhelaniya i Khodovarikha (Nova Zemlja) 25 I 28 Avgusta.
Operacija Wunderland imala je osrednji uspjeh. Zbog lošeg vremena i plovećih ledenih santi njemačka plovila koja su učestvovala u Operaciji Wunderland nisu plovila iza Vilkitsky Moreuza. Tako da je kampanja Kriegsmarine djelovala samo u Barentsovom i Karskom Moru. Sredinom Septembra, operacija je stopirana zbog pojave debelog kompaktnog leda, naročito u Karskom Moru, čija se površina zamrzavala znatno ranije zbog odsustva atlantskih struja.
|