Sport u Jugoslaviji u vreme Drugog svetskog rata

4

Sport u Jugoslaviji u vreme Drugog svetskog rata

offline
  • V. Uzelac
  • Pridružio: 28 Dec 2011
  • Poruke: 664
  • Gde živiš: Bačka Topola

Ako smem da se ubacim sa sportom u NDH, o tome sam čitao takođe, pošto ste već naveli primere za Srbiju. U NDH je postojala prva fudbalska liga koja se zvala ''Zvonimirova skupina'' i brojala je 8 klubova. Tim sa najviše trofeja u NDH bio je 1. HŠK Građanski zagreb, čiji je simpatizer bio i Ante Pavelić. Klubovi koji su se takmičili u prvenstvu NDH su postojali u predratnoj državi.



Od ostalih klubova treba pomenuti još Concordiu Zagreb, Zrinjski Mostar i HAŠK.

Fotogalerija Zrinjskog iz Mostara 1905-1943.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]



''Nogometni savez NDH'' je bio član FIFE i ta reprezentacija je odigrala ukupno 14 utakmica (prema sajtu FIFE: [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]) do se na drugom mestu navodi 15 utakmica (http://hr.metapedia.org/wiki/Utakmice_nogometne_reprezentacie_NDH).
i to sve protiv ekipa Nemačke, Slovačke, Mađarske, Rumunije i Italije, Bugarske. Meč koji je izostavljen na sajtu FIFE je meč između Švajcarske i NDH odigran 1942.

O fudbalu u NDH:

Citat:U razdoblju 1919–41. vodeći hrv. klubovi odigrali su važnu ulogu u jugosl. nogometu (→ Jugoslavija). U I. ligi nastupali su splitski Hajduk, osječka Slavija, varaždinska Slavija te zagrebački klubovi Građanski, Concordia i HAŠK. Mnogobrojni hrv. igrači nastupali su za jugosl. reprezentaciju. Pismom od 17. VII. 1941. HNS je obaviješten da je primljen u članstvo FIFA-e. Nogometna reprezentacija Hrvatske počela je nastupati već 1940. kao izabrana vrsta Banovine Hrvatske te je odigrala 4 utakmice. Reprezentacija NDH odigrala je 15 međunar. utakmica u razdoblju 1941–44. Prvu je odigrala 15. VI. 1941. protiv Njemačke u Beču i tada se prvi put prije susreta svirala himna Lijepa naša domovino. Za II. svj. rata igrana su 4 prvenstva NDH, ali su samo dva dovršena. U sezoni 1941–42. odigran je samo jesenski dio prvenstva (vodio je zagrebački Građanski), a 1942. prešlo se na sustav proljeće–jesen. God. 1942. prvak je bila zagrebačka Concordia, a 1943. Građanski. Prvenstvo 1944. nije završeno. Uz prvake, u ligaškome natjecanju za NDH sudjelovali su još HAŠK, Željezničar, Ličanin, Ferraria – iz Zagreba, Hajduk, Građanski i Radnik – iz Osijeka, Građanski, Zemun i Viktorija – iz Zemuna, SAŠK i Gjergelez – iz Sarajeva, HBŠK i Hrvoje – iz Banje Luke, Bata iz Borova, Zrinski iz Mostara i Zagorac iz Varaždina.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]



Za reprezentaciju NDH igrali su mnogi posleratni sportisti, a većina ih je igrala u novoosnovanom FK Partizan.

Neki od njih su bili Franjo Glaser (http://www.reprezentacija.rs/index.php/sr/statistika/najvise-utakmica/1063), Stjepan Bobek- najbolji strelac u istoriji FK Partizan (http://www.reprezentacija.rs/index.php/sr/statistika/reprezentativci/919).



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 29 Dec 2014
  • Poruke: 22

Дакле, у време рата од 1941. године играла су се фудбалска првенства на просторима НДХ. Као што је написано, Хајдук из Сплита одбио је да игра прву италијанску фудбалску лигу након анектирања Далмације од стране Италијана у мају 1941. године. Након капитулације Италије, две године касније 1943., управо ће НДХ такође понудити Хајдуку из Сплита да се такмичи у првенству, и без обзира на понуђене паре, и опрему, Хајдук је и ту понуду одбио.

Поставићу занимљиву малу хронологију у форми новинског текста, о поступцима фудбалера и функционера Хајдука из Сплита у периоду Другог светског рата у Југославији. Извор је: Јутарњи лист.

Citat:Bila je posljednja srijeda te zime, dva dana pred proljeće, i bio je vatromet za kraj: Frane Matošić je uvalio het-trik, a brat mu Jozo dodao jedan za ukupnih 9:0 protiv gradskog rivala Splita. Hajduk je tako uvjerljivo, s četrnaest pobjeda i jednim jedinim porazom, osvojio titulu prvaka Banovine Hrvatske.

Bijeli su opet bili moćni, spremni da s braćom Matošić, Sobotkom, Kacijanom, Radovnikovićem i Kokezom nakon punih dvanaest godina vrate titulu prvaka Jugoslavije u Split: kao prvi u Hrvatskoj, zajedno s drugoplasiranim i trećeplasiranim, zagrebačkim klubovima Građanskim i Concordijom, plasirao se u završnicu prvenstva Kraljevine i nestrpljivo iščekivao prvi susret doigravanja protiv slovenskog prvaka NK Ljubljane.

Do te utakmice, međutim, nikad nije došlo.

Već sljedećeg utorka u Beogradu je potpisan ugovor o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, uslijedio je državni udar, pa njemačka invazija. Onda je 10. travnja Slavko Kvaternik u Zagrebu proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, a pet tjedana kasnije Ante Pavelić je u Rimu potpisao darovnicu kojom Benitu Mussoliniju prepušta Dalmaciju i gotovo sve dalmatinske otoke. Malo tko je više mislio na nogomet.

Gradski derbi te srijede, 19. ožujka 1941., ispao je tako posljednja službena utakmica oba splitska kluba. Uprava RNK Split u znak protesta zbog okupacije uskoro je raspustila klub, a Hajduk je odigrao još par prijateljskih utakmica s Kaštelanima - pripremajući se za četvrtfinale hrvatskog kupa protiv Concordije - prije nego su talijanske vlasti donijele uredbu da svi klubovi imaju nastaviti rad pod okriljem Fašističke partije. Uprava i igrači to su, naravno, odbili. Tako je toga ljeta rasformiran i Hajduk.

Societa Calcio Spalato

U kolovozu će gotovo cijela momčad Splita pristupiti Prvom splitskom partizanskom odredu i skončati pred ustaškim streljačkim strojem u Ruduši kraj Sinja. U partizane će uskoro otići i dobar dio igrača i članova uprave Hajduka, koji je glatko odbio posljednju ponudu Talijana, onu koja se ne odbija: da nastupe u prvoj talijanskoj ligi. Umjesto Hajduka Talijani su tako osnovali fantomski Societa Calcio Spalato, a stadion kraj Plinare po Duceovom je sinu nazvan Campo Sportivo Bruno Mussolini.

Dvije godine kasnije, nakon kapitulacije Italije, i ustaške su se vlasti upele obnoviti Hajduk i priključiti ga prvenstvu NDH, ali i njihov je pokušaj neslavno propao: za obnovu kluba nisu uspjeli naći i privoljeti nijednog jedinog člana Hajduka. Održana su u to vrijeme čak i dva turnira, uz sudjelovanje Građanskog, Concordije i HAŠK-a, s kojih je sav prihod bio namijenjen obnovi Hajduka. Nogometni savez NDH dodao je dvadeset tisuća kuna, Građanski komplet dresova, ali nisu ih imali kome dati.

Klub je na kraju ipak obnovljen, na svetoga Duju, 7. svibnja 1944., ali na otoku Visu. Obnovljen je kao Hrvatski sportski klub Hajduk, da bi vrlo brzo kao momčad Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije - Hajduk NOVJ - s Visa krenuo u svoje prvenstvo, u posve jedinstvenu i najneobičniju sportsku avanturu Drugog svjetskog rata. U sljedećih godinu i pol dana Hajduk će proputovati trideset hiljada kilometara, kroz sedam država na tri kontinenta, odigravši devedeset utakmica. Pobijedivši, uzgred, u sedamdeset četiri.

Epska utakmica 1944.

Vrhunac je bila epska utakmica 23. rujna 1944. protiv vojne reprezentacije Velike Britanije, odigrana u Bariju pred više od četrdeset hiljada gledatelja: bio je to uopće najveći sportski događaj u ratnoj Europi.

Vojna selekcija Britanije imala je jaku momčad, nije to uopće bila zajebancija: igrao je Bryan Jones iz Arsenala, koji je harao predratnom engleskom ligom, bili su tu i James Merphy iz West Bromwich Albiona, viceprvaka Engleske, Andy Beatty i Tom Finney iz tada moćnog Prestona, Jimmy Rudd iz Manchester Cityja i čuveni Stan Cullis, legenda Wolverhamptona, po kojemu se i danas zove tribina Wolvesova Molineux Stadiuma. Cullis se proslavio u svibnju 1938., na posljednjoj predratnoj utakmici Engleske, u onoj čuvenoj pobjedi nad Njemačkom 6:3 usred Berlina, pred stotinu i pet hiljada gledatelja i kancelarom Adolfom Hitlerom u počasnoj loži. Cullis je zapamćen kao heroj te pobjede, iako uopće nije igrao: udaljen je iz momčadi još u svlačionici, jer je jedini od igrača odbio naređenje britanske vlade da, njegujući englesko-njemačke diplomatske odnose, pozdravi ložu i Führera uzdignutom desnicom.

Nacističke kite

Bijeli su se tako u Bariju upisali na nogometnu kartu Europe, tamo gdje su već bili upisani Real, Barcelona, Milan, Inter, Juventus, Bayern, Olympique Marseille, Ajax i drugi velikani. Nijedan od tih klubova, međutim, nije napravio ono što je napravio Hajduk: nijedan nije odbio igrati po pravilima nove, nacističke Europe.

Niti je Barcelona odbila igrati španjolsku ligu kad joj je generalissimus Francesco Franco zabranio katalonski jezik i katalonske boje na grbu, prijeteći igračima smrću ako ne puste finale kupa Realu s deset razlike, niti je bogami proleterski milanski Inter odbio igrati talijansku ligu kad mu je Duce promijenio slavno ime i krstio ga Societa Sportiva Ambrosiana. Nije veliki Bayern odbio igrati čudovišnu Hitlerovu Gauligu kad mu je legendarni trener Kurt Landauer, koji im je donio prvu titulu u povijesti, kao Židov deportiran u Dachau, niti je Schalke 04 imao problem s povlasticama kad - kao “simbol Nove Njemačke”, pred kojim su umirali od straha svi klubovi Trećeg Reicha - nije izgubio nijednu jedinu utakmicu od 1935. do 1943. Nije veliki Ajax odbio igrati u okupiranoj Nizozemskoj, niti se veliki Olympique u poniženoj Vichyjevoj Francuskoj pridružio pokretu otpora: u svibnju 1945., na posljednjoj utakmici velike ratne turneje, titulom počasnog kluba Slobodne Francuske general Humblot je tako u ime Charlesa de Gaullea odlikovao mali, ali zajebani Hajduk iz Splita.

Olympique, Ajax, Inter, Bayern ili Barcelona dupe bi dali za takvu biografiju: da im danas, sedamdeset godina kasnije, u historiji kluba piše kako su početkom Drugog svjetskog rata odbili igrati Generalissimusove, Duceove, Führerove ili nekakve smiješne kvislinške lige, da su se umjesto toga pridružili pokretu otpora i orali ledine sjeverne Afrike i oslobođene Europe, igrajući sami svoj Kup europskih prvaka dok ostali velikani dudlaju kite svojih nacističkih sponzora.



Остатак текста је такође занимљив, али ово шта сам издвојио је довољно за ову причу. Остатак можете погледати на овом линку: [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Постављам и занимљиве тесктове о учешћу далматинских спортиста - фудбалера у НОБ-и. Ови фудбалерису своје животе дали у борбама против окупатора. Приметићете да је највећи број палих у борбама, из фудбалског клуба Сплит. У неким се изворима спомиње да је чак и 120 "сплитоваца" дало свој живот у борбама.








Фудбалери народни хероји, и одликовани фудбалкси клубови из Далмације.







Постоје ли можда овакви подаци и документа за фудбалске клубове, односно фудбалере који су се борили против окупатора не територији Србије? Мислим на Војводину из Новог сада, Раднички из Крагујевца, Борац из Чачка, Слободу из Ужица, Раднички из Ниша? Ово су предратни клубови, основани пре почетка Другог светског рата, и сигуран сам да имају одређену историју везану уз рат, окупацију, и борбу. Наравно било би ми драго када би таква документа постојала и за београдске клубове, спортисте, и фудбалере.

(У овој теми мислим да се може извучи занимљив материјал везан уз одређене сегменте спортских дешавања у Далмацији у време Другог светског рата, [Link mogu videti samo ulogovani korisnici])



offline
  • Pridružio: 08 Sep 2005
  • Poruke: 5738

Napisano: 31 Dec 2014 21:09

Resistance ::Khales сигурно је да ово што кажеш има смисла. Сигурно је да је и тачно. Читајући текстове које је поставио Skywhaler, управо се на примеру СК 1913 види да је у тим ратним годинама дошло до пада, и губитка "духа јединства". То је посебно дошло до изражаја код клуба као што је СК 1913. Једноставно не може се нормално функционисати у таквој окупационој ситуацији и атмосфери.


Skywhaler који би онда био грб који се налази на дресовима у Другом светском рату, на фудбалксим дресовима, као и на кошаркашким на Видовданском турниру 1943. године. Мислим, шта би могао да представља тај грб? Чини ми се да на фудбалском дресу Моше из БСК-а то није грб БСК-а из предратних година.



O tome i govorim - mada ako pogledamo GRB Crvene Zvezde vidimod a je to grb predratne "Jugoslavije" (crveno-belo) sa dodatom Zvezdom.
Navodi me na pomisao da ljudi a ni vlasti u stvari nisu ni želeli da prekinu tradiciju, ali su imali osećaj da ona JESTE prekinuta ratom, okupacijom, stradanjima, nasilnim pravljenjem "novih" timova od strane okupatora.
Ponovo, ako se pročita sednica na kojoj je osnovana "Zvezda" vidimo da su se ljudi "Jugoslavije" ponašali u duhu da taj klub - ne postoji već odredjeno vreme - i stvarali su novi, ali opet, ako pogledamo grb, pokazuju da su duhom nastavljači "Jugoslavije".

Iz toga bih izveo zaključak da ni igrači, ni uprava ni vlasti nisu imali ideju da nešto prekidaju, već stvaraju nešto novo od nečega što ne postoji već neko vreme.

Dopuna: 31 Dec 2014 21:13

Još ako vidimo da je grb "SK 1913" istovetni sa "Jugoslavijom" - primećujemo da ni nove vlasti nisu imale ništa čak ni protiv "kluba koji su osnovali okuaptori i koji je igrao za vreme okupacije" - taj isti grb i "Jugoslavije i SK 1913" je da ans deo "Zvezdinog" grba.

offline
  • V. Uzelac
  • Pridružio: 28 Dec 2011
  • Poruke: 664
  • Gde živiš: Bačka Topola

Milutin Ivković, kapiten reprezentacije Jugoslavije na Svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. streljan je od strane Nemaca u Jajincima 1943.

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 15456

Uzelac2106 ::Milutin Ivković, kapiten reprezentacije Jugoslavije na Svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. streljan je od strane Nemaca u Jajincima 1943.
Поменут на претходној страни
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

offline
  • V. Uzelac
  • Pridružio: 28 Dec 2011
  • Poruke: 664
  • Gde živiš: Bačka Topola

vathra ::Uzelac2106 ::Milutin Ivković, kapiten reprezentacije Jugoslavije na Svetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. streljan je od strane Nemaca u Jajincima 1943.
Поменут на претходној страни
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]


Пардон, омакло ми је то. Је л' био активан члан НОП-а?

offline
  • Pridružio: 21 Maj 2008
  • Poruke: 15456

Тешко је рећи. Из биографије на вики се види да је пре рата био експониран, а ипак су га ухапсили после две године окупације.

===========

Још један спортиста:
"Луди" Џек Черчил је пре рата учествовао на СП у стреличарству. Почетком рата је чак устрелио немачког наредника. Током 44-те је на Јадрану учествовао у акцијама командоса, и приликом једног напада крајем маја је и заробљен. Осим лука и стреле је носио у акцију мач и гајде...

offline
  • Pridružio: 29 Dec 2014
  • Poruke: 22

Napisano: 03 Jan 2015 0:23

Фудбалери Војводине која је основана 1914. године, и позната као "Стара дама" српског фудбала, који су учествовали у рату против окупатора.



Citat:Pera Simin (igrao u Vojvodini u sezoni 1940/41), rođeni brat Milana Simina, koji je takođe igrao u Vojvodini, ubijen je među prvim žrtvama rata. Njegov brat Milan željno je čekao priliku da ga osveti. Sa svojom grupom partizana pošao je 25. jula 1941. godine u čenejski atar s namerom da pale žito, ruše železničke pruge, seku telefonske stubove... Otkriveni su i u neravnopravnoj borbi poginuo je Milan Simin, uhvaćenog Nemeta na licu mesta su likvidirali fašisti, a Živko Radovanović je 2. avgusta iste godine obešen.

Milan Stoja (igrao u Vojvodini u periodu 1938.-1940. godine) i Živko Brzak (igrao u Vojvodini od 1939.-1941. godine), takođe igrači Vojvodine, uhapšeni su, osuđeni na velike vremenske kazne i poslati na prisilan rad na istočni front. Uspeli su da pobegnu kod Rusa, ali su, iznemogli od gladi i bolesti, umrli u logoru Moršansk 1943. godine.

Dušan Šućov (igrao u Vojvodini 1930.-1938. godine) iz Nadalja, bio je komandant štaba partizanskih i diverzantskih grupa u Novom Sadu. Uhapšen je 1941. godine, osuđen na smrt i 25. novembra 1941. godine obešen u Novom Sadu.

Radovan Božin (igrao u Vojvodini 1926.-1936. godine) je 1942. godine streljan s majkom u Novom Sadu.

Ako se ovim žrtvama rata dodaju i imena Boška Petrovića, koji je poginuo u Španiji i Svetozara Cvete Džanića (nosio dres Vojvodine od 1934.-1936.), koga su streljale ustaše u Zagrebu, vidi se da je ceo jedan tim bivših igrača Vojvodine dao svoje živote u borbi protiv fašizma.

Извор овог текста је: Fk Vojvodina.com, [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Светозар Цвета Ђанић, је у том времену у Загребу играо за Грађански ако се не варам.

Citat:Jedna od prvih odluka okupatora po zauzimanju Novog Sada je bila zabrana rada i konfiskovanje čitave imovine FK Vojvodine. Tada se gubi klupska arhiva i većina osvojenih trofeja. Za materijalnim došle su i strahovite ljudske žrtve jer Vojvodina je za vreme trajanja rata izgubila gotovo ceo tim. Sa suzama i večnim nezaboravom u srcima navijača ostaće zapamćena sledeća imena Vojvodininih fudbalera: Milan i Pera Simin, Milan Stoja, Živko Brzak, Dušan Šućov, Radovan Božin i Svetozar Cena Džanić. Treba napomenuti da je u Španskom građanskom ratu u borbi protiv fašizma život izgubio reprezentativac Boško Petrović

Извор: [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]






Голман и члан управе ФК Војводина пред Други светски рат био је Милош Косић, који је заједно са бившим председником др. Обрадом Милутиновићем, страдао непосредно након рата. Стрељани су у Рајиној шуми, наредбом генерала Јосипа Рукавине, комаданта војне области Бачке и Барање. Више о овоме: [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]


Ватхра, јел то онај господин са оном својом познатом изјавом? Добар је спорт изабрао, таман добар тренинг пред Други светски рат.

Dopuna: 03 Jan 2015 1:22

Станко Пауновић Вељко, учесник НОБ-а, и народни херој Југославије. Фудбалер и првотимац Радничког из Ниша.



Citat: Rođen je 1907. godine u selu Brestovcu kod Negotina i pošto je praktično ostao bez roditelja, odrastao je u dečjem domu. Nakon dva razreda gimnazije, otišao je u Niš, gde je završio mašinsko-železničku školu i u tom gradu se zaposlio kao metalurški radnik.

Kao mladić je pristupio revolucionarnom radničkom pokretu i bio je aktivan kao član SKOJ-evskih organizacija, a bio je i prvotimac fudbalskog tima Radnički. Godine 1928. je uhapšen i od Suda za zaštitu države osuđen na 14 godina zatvora, koje je izdržavao u Sremskoj Mitrovici i Lepoglavi. S obzirom da su Aprilski rat i okupacija Jugoslavije otpočeli dok je bio u zatvoru, u avgustu 1941. je bio jedan od organizatora i učesnik bega robijaša-komunista iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Tako je pristupio NOB-u i u Sremu je rukovodio partizanskim akcijama i bio član Okružnog komiteta KPJ za tu oblast.

Poginuo je u avgustu 1942. za vreme neprijateljske ofanzive na Frušku goru. Sahranjen je na Spomen groblju u Sremskoj Mitrovici, koje je podignuto 1960. prema projektu beogradskog arhitekte Bogdana Bogdanovića. Na ovom groblju su sahranjene još neke znamenite ličnosti; narodni heroji poput Paunovića i slikar Sava Šumanović.[1]

Odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ, a na predlog Glavnog štaba NOV i PO Vojvodine, proglašen je za narodog heroja, 25. oktobra 1943. godine, zajedno sa drugim istaknutim borcima iz Vojvodine — Sonjom Marinković, Radivojem Ćirpanovim i drugima.

Извор: Википедија.





Биста у Беочину, с ликом Станка Пауновића Вељка.

offline
  • vampire and philosopher, po©smt, rhd©t
  • Pridružio: 13 Dec 2013
  • Poruke: 6032
  • Gde živiš: Esgaroth

Još nešto vezano za splitski Hajduk, mada uz rizik da ode u, najblaže rečeno, domen nagađanja. Pre nešto više od godinu dana internetom se, uz tekst koji je govorio o srpskom elementu prilikom osnivanja i rada NK Hajduk, proširila i sledeća fotografija.



U pitanju je, ako ne grešim, neka vrsta službene knjige austrougarskih sudskih ili policijskih organa, a sa leve strane među licima koja su procesuirana ili pod istragom nalaze se i imena Fabijana Kaliterne, jednog od osnivača Hajduka, kao i njegovog brata Luke, jednog od prvih golmana ''bilih''. Pored Fabijanovog imena stoji da se tereti za velikosrpsku propagandu i špijunske aktivnosti, dok za Luku stoji da je srbofil, dezerter i takođe optužen za šijuniranje. Pored Fabijanovog imena je izgleda i napomena u kojoj stoji da je dezertirtao u Švajcarsku.

Bez ikakve namere da se upuštam u dalje tvrdnje o prosrpskom stavu braće Kaliterna, interesantno je da, pokušavajući da pronađem nešto više podataka o njihovoj biografiji nigde nisam naišao ni na jedan detalj koji opisuje godine Prvog svetskog rata, već se uglavnom sa priče o osnivanju Hajduka 1911. odmah prelazi na posleratne godine.

Takođe, u tekstu je pomenuto i ime dr Budislava Grge Anđelinovića, koji je od 1913. bio predsednik Hajduka, a 1915. je, zbog anti-austrijskog govora na proslavi Kosovske bitke u Kosovu kod Knina, u Zadru osuđen na tri godine strogog zatvora. Dve godine kasnije vlasti su ga po kazni poslale u vojsku u Beč, a krajem rata i nakon opšte amnestije svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list Hrvatska država koju izdaje frakcija Stranke prava. Najzanimljivije je da je Anđelinović po ujedinjenju postavljen za prvog šefa policije u Zagrebu, i da je već 5. decembra 1918. učestvovao u gušenju pobune hrvatskih vojnika na Trgu bana Jelačića. Hrvatska istoriografija zbog toga ga pominje u negativnom kontekstu, navodeći i da je tokom ratnih 1942. i 1943. pisao tekstove u kanadskom Srpskom glasniku i četničkom listu Novosti, kao i da je tokom rata bio jedan od pomagača vojvode Momčila Đujića.

Ako na sve to dodamo i nespornu činjenicu da je Hajduk bio veoma popularan širom Jugoslavije, pa tako i u Srbiji, to u najmanju ruku otvara neka pitanja o istoriji ''bilih''...

offline
  • Lox 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 09 Jan 2012
  • Poruke: 557

Ovo samo potvrđuje kakav je ovdje balkanski kotao, ni više ni manje. I nama "domaćima" je ponekad teško shvatiti političko/socijalna kretanja, a kamoli nekom sa strane.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1081 korisnika na forumu :: 80 registrovanih, 9 sakrivenih i 992 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3195 - dana 09 Nov 2023 14:47

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 33 bren, A.R.Chafee.Jr., ALEXV, ALFASPORTIVO, Asteker, bestguarder, Betty25, Bubimir, Cian, DavidA, dekan.m, del boy, delrey, Dimitrise93, Djole3621, Djordje__________, doktor097, Dovla 1980, draganl, Dragon Order, Drugsparrow, FileFinder, gaga23, Gogi_avio, goran.vvv, GveX, havoc995, HogarStrashni, HrcAk47, ikan, IQ116, Iskander, Jakonjveliki, jimi_agf, Kepinger, Klass, ladro, Macalone, Mercury, mexo, Mickey12345, mikrimaus, milenko crazy north, mm1811, mnn2, moldway, mrdaak, nebidrag, neutrino, nextyamb, Niko Bitan, Nomica, Obrad2, Pancevac, pein, perko91, pisac12, Plavi Jadran, promajauglavi, Pururin, raketaš, Romibrat, ruma, sekretar, Shadow soldier, Singidunumac, Sirius, Sićko, skvara, Srle993, Stomir, trajkoni018, uruk, Veless, VJ, Vrač, vukovi, vuksa72, Yellow Pinky, Zanim98