Vučji čopori

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo pesmica o tome kako ce da love Engleze...
Uboot lied----- TRANSLATED!
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

U toku rata Nemacka je izgubila preko 70% svojih podmornica. Samim time je veliki procenat zrtava medju podmornicarima. I pored toga ostali su operativni do kraja rata. To je najveci procenat koji je ijedan rod vojske pretpeo u ratovima. Pesadija kad izgubi 20% do 30% smatra se da je do tada vec izgubila bitku, ukoliko ne nastane klanica (dva izjednacena protivnika koji odbijaju da se predaju).

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sve o nemačkim podmornicama....

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Nemačke podmornice su u toku rata često nazivane sivim vukovima, a njihova omiljena taktika "lova" na savezničke konvoje, bila je slična vučjem čoporu...više podmornica sa raznih strana je napadalo konvoje na sličan način kako to rade pravi vukovi.

Problem za vukove nastaje onog trenutka kada lovac istjera vuka na čistinu...ili ga uhvati na spavanju.

Ovo je topik koji bi trebao da prikaže onu drugu stranu podmorničkog rata, i približi ljudima predstavu o tome kako je bilo posadama njemačkih podmornica kada ih nagazi "lovac".



























Dvije slike koje prikazuju udarac pramcem USS Thomas po sredini U-233.Slike su napravljene sa komandnog mosta broda USS Thomas.

• 1Ovo se svidja korisniku: Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Bila je to tehnološka bitka. Srecom Britanci su vec imali ASDIC dok su Njemci tek kasnije uveli šnorkel. Srećom prvih godina rata njemacka torpeda su bila nepouzdana, na nesrecu minska sredstva za zaprečavanje su im bila izvanredna. Njemacka je primjer gotovo fanatične izgradnje flote i projekcije vojne sile na stotinu načina u vojnopomorskom ratovanju. Dzepni bojni brodovi, šnelboti kao i podmornice su bili nenormalno efikasni uz minsko zaprečavanje. I to ne samo u vučjem čoporu nego i u operaciji kakva je upad u Skapa Flo, osvajanju Norveške i držanju gotovo 1,5 miliona angloamerikanaca u borbi protiv pedesetak podmornica na Atlantiku. Međutim padom Enigme, razbijanjem Etapendinsta, velikom organizacijom i obezbjeđenjem konvoja, razvojem savremenog ASDIC - a, kao i jeftinih liberti brodova, zatim korveta i fregata za obezbjeđenje njemačke podmornice su vec 1944 postale lovina koja je slabo mogla koga na Atlantiku da ugrozi. Njemci su slali posade u gotovo sigurno žrtvovanje da bi vezali anglo - američke snage i sam je Denic komandant podmorničke flote u tim misijama izgubio sva tri sina. Srecom to im nije pomoglo. Velike operacije poput dana D nisu bile ugrožene ni podmornicama, ni šnelbotima a ni V1 raketama.

• 1Ovo se svidja korisniku: prekodrinski
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nisam imao gde da stavim, a da se ne izgubi
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 2Ovo se svidja korisnicima: prekodrinski, Bane san
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Napisano: 28 Jul 2012 8:41

TOP GUN ::

A zasto sam ja uvek mislio da je to onaj isti 88 mm,ali dobro valjda zbog identicnog izgleda



Granate i zrna za ovaj top bili su identični onima za Flak 18/36/37 s tim da je čaura bila kraća pa je često metak za ovaj top označavan sa 8,8cm Kurtz Patrone.

još malo preuzeto sa reichmarine-nf.de

Citat:Deck Guns
The deck gun was principally intended as a defensive weapon against small surface vessels, for which the torpedo was not a suitable weapon. During World War I however, it was discovered that deck guns were quite effective when used against stragglers and helped save scarce torpedoes. During World War II, as convoys became better protected, and merchantmen began to be armed with makeshift defensive guns, the deck gun was used less frequently. Eventually, BdU phased them out, though some U-boats still retained the deck guns.

There were two standard deck guns during World War II; the 8.8cm (on Type VII) and the 10.5cm (on Type IX). The U-boat however, was a poor gun platform since it rolled a lot, and ocean waves frequently washed over, making the gun platform slippery and hazardous. To prevent the crews from being washed over, they were fastened with life lines. A further factor was deck guns had no range finders, so engagements had to be done at close range. Depending on sea and weather conditions, it was also not possible man the deck gun at all times. The deck gun also contributed much to hydrodynamic resistance, slowing the underwater speed and increasing crash dive time. Indeed, deck gun engagements made the U-boat very vulnerable; since the gun and ammunition had to be secured and the crew had to get below deck, all of which meant that it took much longer than usual to submerge.

Three men operated the deck gun – gunner, layer and loader, usually under the supervision of the second watch officer. A chain of men were required to bring the ammunition from below the control room floor, then up the conning tower and onto the upper deck. A small watertight locker placed near the gun held a few more rounds ready for use, providing an advantage during the first few vital seconds of engagement. The rate of fire with a good crew was 15 to 18 rounds per minute.

8.8cm Schiffskanone (Antiship Cannon)
The naval 88mm gun was not the same as the famous 88mm of the German Army. Installed on the Type VIIs, the ammunition was a single unit round (projectile and cartridge) and weighed about 30 pounds (13.7kg). Mounted on a platform just ahead of the conning tower, it had identical controls on both sides, so the crew of two could operate it from either side.

10.5cm Schiffskanone (Antiship Cannon)
The 105mm gun was installed on the Type IA and Type IX U-boats. It had an improved range and was more powerful than the 88mm, with each round weighing around 51 pounds (23.3kg). It shared the identical gun platform with the 88mm and had no gun shield.

U-Boat Deck Gun Attacks
Due to the high rolling and pitching, a U-boat makes a poor gun platform. Furthermore, depending on wind and sea conditions, it was not always possible to man the deck guns. The U-boat’s deck gun was also of no use against enemy warships, as enemy destroyers would easily outgun a U-boat anytime.
Deck gun attack

Although intended primarily as a defensive weapon, the deck gun however could be used against stragglers and unescorted merchants, and some ships, particularly tankers could be sunk at leisure, even in daylight. It was also useful in conserving the limited torpedo supply and to finish off the kill of a ship crippled by a torpedo. Later in the war, merchants were armed with makeshift guns to repel deck gun attacks by U-boats. It was still possible to attack armed merchants however, as these were frequently manned by civilians with little or no training on naval engagements.

When the deck gun was used, the gun crew had to be secured by life lines to prevent them from being washed overboard. A crew of three manned the deck gun, gunner, layer and loader. For the ammunition, a chain of men had to be setup to bring the rounds from below the deck, to the conning tower and onto the gun crew. A small watertight locker stowed near the gun held a few more rounds ready for use, providing an advantage during the first few vital seconds of engagements. This also meant that crash dives took longer than usual, as the gun had to be secured and crew rushed below deck. There were no range finders, so engagements had to be done at close range. With an experienced crew, the rate of fire was between 15 to 18 rounds per minute. Three types of ammunition could be fired; armor piercing, high explosive and star burst (flare).

In a gunnery duel, the best position for the U-boat is to be at the stern of the victim, at a distance not less than 4,000 meters. An advantage is gained from the rear because the port side guns of the victim cannot be used in retaliation and only the stern guns can be fired. Point the boat towards the target. This presents a smaller target to the enemy, and keeping the bow pointed minimizes the effects of roll and pitch which would undermine accuracy.

Lay alternate fire with the U-boat’s other weapons in order suppress return fire. There is a four second interval between rounds, and while the deck gun is reloaded, open fire with a short burst of anti-aircraft rounds. If within range, small arms fire from the MG34 is very effective at suppressing return fire. Suppressive fire from the 20mm and even the 37mm anti-aircraft cannon will not sink the ship, but is used only to prevent the crews from firing back.

An attack could be aimed at the target’s bridge, waterline or weapon systems. Attacking the bridge will hinder the victim’s steering ability, while attacking at the hull’s waterline would quickly sink the ship. Attacks at the bows or stern will sink the ship faster compared to attacks on an even keel. Attacking the weapon’s systems will hinder the victim’s ability to fire back, but it takes just one unlucky shell to penetrate the U-boat’s hull which will make diving impossible. Armor piercing shells are better suited to hull attacks, while high explosive could be used against other targets.

The standard procedure for opening fire is to aim at the bridge and superstructures with ten rounds of incendiary shells, in order to provide a good marking point from the resulting fire, especially during night or low visibility conditions. The 37mm anti-aircraft cannon and MG34 is fired to suppress enemy resistance. The 20mm anti-aircraft cannon is kept in readiness, and fired only on orders from the commander. Typically, it will be used when there is a jam (stoppage) in the 37mm gun or when enemy resistance is too strong.

While it is better and safer to conduct a submerged torpedo attack, sometimes a U-boat may find itself out of position for a torpedo attack. If a merchant sails at 8 knots and above, and since the maximum underwater speed of a Type VII is also 8 knots, a U-boat had to surface to run its powerful diesel engines in order to catch up with its prey. Without the element of surprise, the deck gun makes a viable alternative.

Throughout the entire engagement, the watch crew are prohibited from witnessing the attack sequence. Four watch crews are on deck, with each covering a 90 degrees arc and they had to strictly scan their respective zones for any activity. They are not allowed to watch the attack to prevent the U-boat from being surprised by a lurking enemy.

još jedan linkić...
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dopuna: 28 Jul 2012 9:38

evo ga metak sa pancirnim zrnom PzGr39 za top SK C/35.

preuzeto sa bocn.co.uk

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nađeni ostaci nacističke podmornice

Citat:Britanska podmornica je gađala torpedom nemačku podmornicu "U-486" i prepolovila je na pola u aprilu 1945, ubrzo nakon što je isplovila iz Bergena, na zapadu Norveške, kazao je Arild Maroj Hansen iz Bergenskog mornaričkog muzeja.

Niko nije preživeo, podseća francuska agencija AFP.
Citat:"U-486" je ležala 68 godina na samo dva kilometra od druge nemačke podmornice "U-864" koja je takođe potonula 1945. sa nekoliko desetina tona žive, veoma opasni teret koji je mučio godinama političare.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 4Ovo se svidja korisnicima: vathra, gorran, prekodrinski, Bobo123
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Drago mi je da videh ovde interesovanje za nalaženje podmornice U-489. Još neverovatnije u ovoj priči je što je pronadjena nedaleko od podmornice U-864, jedinstvene po tome što je to prva i jedina podmornica potopljena od druge podmornice dok su obe bile u zaronjenom stanju!

Evo dole jedan tekst ako nekoga interesuje nešto više o aktivnosti podmornice U-486 i malo poznatim udarcima nanešenim Savezničkoj strani, posebno američkoj u ovom slučaju!

Tragedija Badnje večeri





Nakon više meseci napornog uvežbavanja, treniranja i priprema, podmornica U-486 pod komandom
Kapetana Gerhard Meyer-a, 6. novembra 1944. godine napušta Kiel.
Nedugo zatim, posle 4 dana plovidbe obrešće se u usputnoj stanici, bazi Horten. Iz Hortena odlazi u luku Egersund
gde se vrše završne pripreme i testiranje nove opreme za prvu ratnu patrolu ove podmornice tipa VIIC.
Podmornica U-486 opremljena je Schnorchel-om koji podmornicama omogućava da se kreću pod vodom
koristeći svoje dizel motore. Inovacija od koje se očekuje da će podmornici obezbediti mirno putovanje do zone dejstva.
Konstantne vazdušne patrole i usavršeni radari ne dozvoljavaju podmornicama da provode mnogo vremena na
površini što se negativno odražava na njene operacione mogućnosti.
Pod vodom, koristeći samo električne motore, podmornice su spore i imaju veoma mali akcioni radijus.


Posada podmornice U-486

Schnorchel je daleko od savršene naprave i stvara dosta problema posadama, ali u borbi za goli život podmorničari su prinudjeni
na monotono duga i depresivna putovanja pod vodom, sa brzinom od jedva 5-6 čvorova i sve nade u spas su uperena ka schnorchel-u.
Tako je bilo i 26. novembra kada se konačno U-486 otisnula na pučinu u svoju prvu patrolu.
Obilazeći Britansko ostrvo, sada, zahvaljujući schnorchel-u podmornica se probija između Škotske i Farskih ostrva.
Nekada su podmornice sigurnu rutu imale između Farskih ostrva i Islanda, ali tada su plovile po površini i trebalo
im je ne više od 7 dana da budu u zoni dejstva zapadno od Britanije.


Upotreba schnorchel-a


Ovaj put to će trajati daleko duže. Zona dejstva podmornice U-486 je Britanski kanal koji vrvi od brodova svih vrsta, posebno nakon što je 16. decembra Hitler pokrenuo Ardensku ofanzivu, svoju poslednju veliku operaciju na Zapadnom frontu. Transport trupa i materijala se užurbano obavlja jer je iznenadjenim Saveznicima potrebno pojačanje zbog velikih gubitaka na početku nemačke ofanzive.

Nakon duge i stresne plovidbe, 18. decembra 1944. godine U-486 konačno ulazi u Britanski kanal.
Iste večeri, Oberleutnant zur See Gerhard Meyer našao je konvoj BTC-10. Odmah je napao i na 30ak km
istočno od Falmouth-a poslao na dno parobrod Silverlaurel od 6,142 BRT. Krcat raznim teretom brzo je potonuo, ali srećom niko od posade nije nastradao.


Silverlaurel

Znajući kolika opasnost vreba od ratnih brodova odmah je napustio područije napada i zaputio se jugoistočno ka luci Cherbourg na francuskoj obali. Tu će se pritajiti narednih par dana i vrebati svoj plen.
Namčka ofanziva polako posustaje i Saveznici pripremaju kontra mere. Neophodno je prebaciti što veći broj vojnika u Francusku iz Engleske. Tako je bilo je i tog nesrećnog 24. decembra 1944. godine.

SS Leopoldville, pod komandom Kapetana Charles Limbor-a je belgijski putnički brod od 11.509 tona. Prenamenjen u brod za transport trupa (Troop transport), priprema se za svoj 25-i prelazak Britanskog kanala. U prethodne 24 plovidbe prevezao je više od 120 000 vojnika. Ovog puta, hitno naredjenje za pokret dobila je američka 66. pešadijska divizija. Njen zadatak je da zameni 94. pešadijsku diviziju koja je hitno prebačena na prve linije fronta. Dva puka ove divizije, 262. puk i 264. puk dobijaju naređenje da se ukrcaju na SS Leopoldville, ukupno 2235 vojnika i oficira, a ostatak na SS Cheshire. Ta dva transportna broda uz pratnju razarača HMS Brilliant, HMS Anthony, HMS Hotham i francuske fregate Croix de Lorraine oko 9 časova napuštaju Southampton i formiraju konvoj WEP-3. Nakon prolaska protivpodmorničkih mreža HMS Brilliant daje instrukcije da se put nastavlja u formaciji „dijamant“ brzinom od 13 čvorova. Takođe, zbog povećane podmorničke aktivnosti proteklih dana, formacija nastavlja put i cik-cak plovidbom.
Oko 14:30 časova HMS Brilliant prijavljuje podvodni kontakt na svom ASDIC-u (sonaru)! Napada dubinskim bombama, ali već u 14:45 časova obustavlja napad bez primećene podmornice. Nedugo zatim, u 15:00h ponovo se oglasila uzbuna da bi posle 10 minuta oglašen prestanak uzbune. Konvoj je nastavio nesmetano ka svom cilju, ploveći cik-cak, brzinom od 13 čvorova u poretku HMS Brilliant, SS Leopoldville, SS Cheshire i Croix de Lorraine u liniji, dok su bočne pozicije držali HMS Anthony i HMS Hotham.


SS Leopoldville

Na 10 km od luke Cherbourg pritajena, na dnu, leži podmornica U-486. Operater na hidrofonu (podvodnom oslušnom uređaju) „hvata“ prve zvukove propelera dolazećeg konvoja. Kapetan podmornice, dvadesetdevetogodišnji Gerhard Meyer naredjuje posadi da zauzme borbene pozicije i U-486 polako klizi ka periskopskoj dubini. Nakon uspostave vizuelnog kontakta, podmornica se postavlja u poziciju za napad.

Odmah nakon lansiranja torpeda, U-486 se povlači na dno, očekujući žestok odgovor protivnika. Nedugo zatim čuće detonaciju, ali neće videti efekte svog dejstva.
U 17:54 časova jedan od dva torpeda lansirana na SS Leopoldville pogadja svoj cilj u desni bok. Odeljci E-4, F-4 и G-4 su poplavljeni, а stepenice uništene i samo je nekolicini od tri stotine ljudi u tim odeljcima uspelo da se popne na gornju palubu. Putnici u drugim delovima broda, svesni činjenice da je brod pogodjen, disciplinovano su se popeli na palubu i čekali dalje instrukcije.
Ali ubrzo počinje sa greškama u komunikaciji, kontradiktornim i pogrešnim naredbama, dezinformacijama.
Tada, u 18:16h HMS Brilliant šalje signal SS Leopoldville-u da spusti sidro i Kapetan broda Limbor daje naredjenje da svi sem najpotrebnijih članova posade napuste brod.


Mesto potonoća


Kašnjenja u pokretanju operacije spašavanja bilo je mnogo.
Prvi i osnovni problem bio je indirektni put komunikacija. Naime, HMS Brilliant je morao da signalizira bazi u Portsmouth-u na Britanskom ostrvu, umesto snagama u luci Cherbourg jer su američke snage u Francuskoj podešene na drugu frekvenciju i takođe nisu u mogućnosti da čitaju britanski kod.
Drugi razlog je bio što ni jedan brod iz konvoja nije uspeo da odgovori na svetlosne signale sa francuske obale. Američke snage u luci Cherbourg su primetile da je konvoj stao i da pojedini brodovi plove ka miniranom područiju. Tek u 18:25 časova HMS Brilliant šalje odgovor: „Leopoldville pogodjen, potrebna pomoć“. Na pitanje sa obale koja vrsta pomoći je potrebna, ponovo nema odgovora.
Takođe, važan uzrok kašnjena je i sam praznik Božič. U samoj luci Cherbourg bilo je usidreno oko 100 brodova koji su mogli poslužiti za spašavanje, ali zbog praznika većina bez dovoljno posade i hladinh motora.
HMS Brilliant u 18:25 kreće sam u akciju spašavanja. Razarač uspeva da stane uz bok Leopoldville-a i da prihvata vojnike na svoju palubu po cenu uništenja čamaca za spašavanje koji su visili sa te strane broda. S’obzirom na svoju veličinu, razarač nije mogao da prihvati više od par stotina brodolomnika. U 19:20 prepunjen, sa oko 500 preživelih na svojoj palubi, HMS Brilliant se odvaja od SS Leopoldville-a i plovi ka obali.
Izvestan broj brodića već je stupio na scenu i pokušava da prihvati što veći broj preživelih.
Između 20:20 i 20:40 dve snažne detonacije potresaju unutrašnjost broda. Od snage tih eksplozija više ljudi se našlo u ledenoj vodi i tada kreće agonija broda i preživelih. Brod krmom uveliko tone, a na njemu je u tom momentu bilo još oko 1200 preživelih.
Kapetan Limbor je još oko 20 časova izdao naređenje da svi napuste brod i tada se povukao u svoju kabinu da zajedno sa svojim brodom ode na dno. Oko 20:40 SS Leopoldville je zauvek nestao u dubinama hladnog La Manša.
Više stotina preživelih, koji su dva sata stajali na palubi, bez jasnih instrukcija šta da rade kada brod potone,
sada su se našli u hladnoj vodi, u punoj ratnoj opremi, a neki i sa naoružanjem.
Mali broj je uspeo racionalno da razmišlja i odmah poskidao cizme, šlemove i drugu tešku opremu.
Mnoge je brod povukao sa sobom i nikada nisu uspeli da se oslobode tog zagrljaja. Dosta spašenih će umreti i od posledica hipotermije i raznih povreda.


Viđen očima umetnika, SS Leopoldville na dnu.


Smelost Kapetana nemačke podmornice, greške i propusti u organizaciji spašavanja, nesporazumi i loša komunikacija među savezničkim snagama, izmedju ostalog i praznična atmosfera odvešće u smrt Kapetana Limbora, 55 članova posade i 763 vojnika.
Nakon ove tragedije neki će biti pozvani na odgovornost, ali ono što će rodbinu nastradalih više boleti je laž i obmana o smrti svojih najbližih.

Naime, u Velikoj Britaniji, dokumenta o napadu ostala su poverljiva do 1996. godine. Dakle, 52 godine nakon napada.
Jedan od razloga cenzure o ovoj tragediji je i taj da bi se objavljivanjem istine podigao moral nemačkim podmorničarima
i dala nova snaga podmorničkom ratu.
I pored toga, Kapetana Meyera nije sprečilo da krajnje smelo i vešto nastavi lov u „osinjem gnezdu“.
Samo dva dana nakon potapanja SS Leopoldville-a Meyer napada grupu ratnih brodova u patroli nedaleko od Cherbourg.
Ironično, fregate su bile u protivpodmorničkoj patroli.
Kapetan Meyer ispaljuje 3 akustična (G7es) torpeda i posmatra dva pogotka nakon 1:39 minuta i 1:41 minuta i čuje treću eksploziju nakon 7 minuta.
Tom prilikom pogadja dve fregate klase Captain od 1.085 tona.
HMS Capel tone sa 76 članove posade, a HMS Affleck će imati 7 mrtvih, ali će je uspešno odvući u Cherbourg. Zbog ozbiljnosti oštećenja HMS Affleck će biti totalno otpisan.


Klasa fregata Captain

I ovaj put, veštim manevrisanjem, Kapetan Meyer uspeva da umakne svojim progoniteljima i ostavši bez torpeda kreće na dugo i zamorno putovanje nazad. Ali samo 4 dana kasnije, 30.12.1944. godine kanadski Wellington bombarder će iznenaditi U-486 južno od Weymouth-a i napasti je dubinskim bombama. Opet će sreća biti na strani nemačke podmornice.
Neoštećena U-486 će nastaviti svoj povratak u luku Bergen. Napokon, 15. januara 1945. godine, posle 51 dana na moru, U-486 će uploviti u Bergen. U vremenu totalne nadmoćnosti Saveznika u vazduhu i na moru, uspeh koji je postigao Kapetan Meyer garantovao bi mu najviše odlikovanje, Viteški krst, ali saveznička propaganda je dezinformacijama o tome da je SS Leopodville bio bolnički brod, uspela da mu uskrati ovo odličje.

Ipak hrabri Kapetan Meyer 6. februara 1945. godine dobija Nemački krst u zlatu.



Kapetan Meyer će sa svojom podmornicom U-486 isploviti na drugu patrolu 9. aprila 1945. godine. Samo četiri dana nakon isplovljavanja, naprava koja mu je sačuvala glavu u prvoj patroli, Schnorchel, sada će se pokvariti i to će biti razlog da U-486 izroni na površinu nedaleko od Norveške obale.


T klasa britanskih podmornica. Iste klase je bila i HMS Tapir

Tu će je 12. aprila sačekati britanska podmornica HMS Tapir. U 07:49 časova primećuju U-486 u površinskoj vožnji, a 4 minuta kasnije HMS Tapir iz svojih 8 pramčanih cevi šalje lepezu torpeda na neprijateljsku podmornicu. Dva torpeda će ostati zaglavljeni u cevi, šest će se uputiti ka cilju, a samo jedno će biti kobno. Tri dana pre svog tridesetog rodjendana Kapetan Meyer i njegovih 47 saboraca zauvek će pronaći svoj mir u dubinama severnog mora.

Taj mir će biti narušen 25.marta 2013. godine kada je ostatke podmornice U-486 slučajno našao istraživački tim jedne naftne kompanije. Na dubini od 250 metara leže ostaci U-486, a na samo 2 km od ostataka još jedne nemačke podmornice U-864


Ostaci U-486


U-486

• 1Ovo se svidja korisniku: Bobo123
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Denicov esej o mornarici treceg rajha, napisan u zarobljenistvu 1945 godine

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]