|
Evo kako je taj radar opisan u poznatom casopisu komsija
Citat:Uz elektrooptičku turetu GOES-451 najvažniji senzor za otkrivanje ciljeva je radar Arbalet-52 tvrtke Phazotron-NIIR, smješten u nosu helikoptera. Testiranja ovog radara na helikopterima započela su još u ožujku 2004. Ovisno o namjeni ovaj radar ima čak tri oznake. Tako inačica namijenjena za izvoz nosi oznaku FH01, a za rusko ratno zrakoplovstvo Mječ-U. Zapravo je riječ o radiolokatoru koji se sastoji od dva radara. Jedan radi u milimetarskom a drugi u decimetarskom frekventnom rasponu. Za otkrivanje ciljeva na zemlji nešto je važniji milimetarski mod rada u K frekvencijskom rasponu (8 mm). Rabi se za navigaciju te izviđanje, a u skoroj će se budućnosti rabiti i za navođenje protuoklopnih projektila. Jedna od odlika Arbalet-52 radara je i mogućnost automatskog letenja prema unaprijed određenoj ruti pri čemu se prati konfiguracija terena i uspoređuje s podacima u letnom računalu. To je posebno važno tijekom letenja na vrlo malim visinama, noću ili pri slaboj vidljivosti jer omogućava neprimjećen prodor u neprijateljski zračni prostor. Velike ciljeve (kao što je most) radar može otkriti na udaljenosti od 25 km, a ciljeve veličine tenka na udaljenostima od 12 do najviše 15 km. Kako bi se olakšao let na vrlo malim visinama radar je dobio mogućnost otkrivanja žica dalekovoda na udaljenosti od 400 m ispred smjera leta. Sve se to ostvaruje pomoću mehanički pokretane antene promjera 800 mm.
Prvobitno je tureta GOES-451 bila postavljena malo iza pokrova pilotske kabine Drugi radar sustava Arbalet-52 radi u L frekvencijskom rasponu (10 cm) i rabi se za samoobranu helikoptera. Osnovna mu je zadaća otkrivanje objekata u zraku, uključujući i protuzrakoplovne vođene projektile. Prva inačica radara imala je rotirajuću antenu postavljenu unutar jajolikog radoma na vrhu rotora. Novija inačica, označena kao Arbalet-D (ili FH04) rabi četiri pločaste antene veličine 32x27 cm ugrađene na bočne stranice helikoptera. Najveće prednosti ovog rješenja su manje opterećenje dvostrukog kontrarotirajućeg rotora, ali i znatno pojednostavljena veza između antena i ostalih sustava radara (koja se u prvoj inačici obavljala kroz noseću osovinu glavnih rotora). Uporaba pločastih antena smanjila je otpor zraka te visinu helikoptera. Radar Arbalet-D sposoban je otkriti avion na udaljenosti od 10 km, a protuzračni vođeni projektil na nekih tri kilometra. Međutim, još uvijek nije potvrđeno da je ovaj radar spreman za ugradnju na Ka-52 jer se na najnovijim fotografijama ne mogu vidjeti antene, iako više nema ni radoma na vrhu glavnog rotora.
A evo i nekih interesantnih podataka u vezi sa POVR `Vihor` i ostalim
Citat:Kao i Ka-50 i Ka-52 za protuoklopnu borbu rabi vođene projektile Vikhr. Na podkrilnim nosačima može ponijeti najviše 16 projektila. Međutim, Vikhr nije usvojen u naoružanje ruskog ratnog zrakoplovstva, pa je Kamov morao potražiti odgovarajuće zamjene. U uži su izbor ušla tri projektila. Tvrtka KBP Dseing iz Tule, koja je razvila projektil Vikhr, za Ka-52 je razvila protuoklopni vođeni projektil Hermes-A, koji je prvobitno označen kao Vikhr-2. Prema tvrdnjama proizvođača ovaj projektil ima maksimalni domet od čak 15 km. Hermes ima dvostruko načelo vođenja. Na srednjem dijelu putanje upravljanje je prepušteno inercijalnom navigacijskom sustavu, dok se u završnoj fazi uključuje poluaktivni laserski sustav navođenja. Laserski sustav navođenja ima dva kanala koji se, prema tvrdnjama proizvođača, mogu rabiti za istodobno navođenje dva projektila. Barem teoretski, dva kanala se mogu rabiti i za uspješnije izbjegavanje sustava za ometanje.
Druga dva moguća vođena projektila za Ka-52 su Ataka-M i Krizantema-V, proizvodi tvrtke KBM Desing Bureau iz Kolomna. Sustav Ataka već se rabi na jurišnim helikopterima Mi-24 i Mi-28. Još u prosincu 2005. prvi je put obavljeno probno lansiranje projektila 9M120 Ataka s prototipa helikoptera Ka-52. Za razliku od velike većine suvremenih protuoklopnih vođenih projektila koji lete podzvučnim brzinama od 160 do 250 metara u sekundi Ataka je nadzvučni projektil koji leti brzinom od oko 550 m/s. Nadzvučna brzina istodobno onemogućava protivničku odgovarajuću reakciju te smanjuje izloženost platforme lansera (helikoptera, oklopnog vozila itd.) neprijateljskoj paljbi. Projektil Ataka dolazi
u tri inačice optimizirane za pojedine zadaće.
Osnovna inačica 9M120 opremljena je tandem bojnom glavom, čineći je sposobnom za uništenje ciljeva poput tenka zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom. Iako se o tandem kumulativnoj bojnoj glavi projektila 9M120 zna vrlo malo, vjeruje se da joj je probojnost veća od 900 mm homogenog čeličnog oklopa zaštićenog eksplozivnim reaktivnim oklopom te da u kombinaciji s velikom brzinom udara može uništiti i najsuvremenije zapadne tenkove. Uz to tvrtka KBM je razvila još napredniji projektil 9M120M. Druga inačica ima visoko eksplozivnu fragmentacijsku bojnu glavu čija je primarna uloga uništenje ciljeva u zatvorenim prostorima (bunkerima, zgradama) Treća inačica je projektil tipa zrak-zrak (Ataka 9-A-2200) opremljen blizinskim upaljačem, koji aktivira bojnu glavu na udaljenosti četiri metra od mete. Standardni način djelovanja sustava Ataka je istodobno lansiranje dva projektila na isti cilj. Time se dramatično povećava vjerojatnost pogađanja i uništenja cilja, kroz smanjenje mogućnosti neprijateljskih protumjera. Kako bi se olakšalo otkrivanje ciljava Krizantema je opremljena panoramskim dnevno/noćnim ciljnikom i milimetarskim radarom. Osim ruske trenutačno jedini korisnik Atake je venezuelska vojska.
Još napredniji protuoklopni vođeni projektil je 9M123 Krizantema-V, koji je nastao na osnovama Atake. Koliko je za sada poznato, Ka-52 još uvijek nije prilagođen uporabi ovog projektila tako da nisu obavljena ni probna lansiranja. Kako su ruski analitičari zaključili da se 9M121 Vikhr neće moći nositi s tenkovima Abrams M1A2 i Leopardom 2 A5/A6, započeo je razvoj još naprednijeg projektila. Maksimalna brzina projektila je 400 metara u sekundi, uz maksimalni domet od 6000 metara. Masa Krizanteme je 46 kilograma, a zajedno s kontejnerom 54 kg. Bojna glava, mase osam kilograma, dovoljna je da probije homogeni čelični oklop, dodatno zaštićen eksplozivnim oklopom, debljine 1250 mm. Osim standardne kumulativne bojne glave razvijena je i termobarička bojna glava pogodnija za uništavanje mekanih ciljeva. Projektil se proizvodi s dvije inačice vođenja. Jedna je poluaktivno l
Ka-52 naoružan protuoklopnim vođenim projektilima Vikhr i nevođenim raketama zrak-zemlja S-8 asersko navođenje, a druga samonavođenje pomoću aktivnog milimetarskog radara. Proizvođač navodi da dva načina vođenja omogućuju ili istodobni napad na dva različita cilja ili simultani napad na jedan cilj s vrlo visokom vjerojatnošću pogađanja. Osim toga projektili opremljeni radarskim sustavom samonavođenja imaju jednaku pouzdanost djelovanja bez obzira na vremenske uvjete, dok je laserski sustav navođenja ograničen u uvjetima loše vidljivosti (magle, gustog snijega ili kiše, itd.). Trenutačno je radar Arbalet-52 prilagođen samo za otkrivanje ciljeva, iako iz Kamova navode da se u skoroj budućnosti, ako bude potrebe, bez većih problema može nadograditi i opcijom navođenja protuoklopnih projektila na ciljeve. To se, naravno, prije svega odnosi na navođenje protuoklopnih projektila s radarskim sustavom samonavođenja.
 http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2422009/ka%2052.asp
Da se isprave greskice ...
Radi se zapravo o jednom radaru (jedna antena ) koja radi u 2 raspona ( opsega ) i drugo b/k POVR nije 16 vec kao sto znamo 12 komada na lanserima sa po 6 POVR bilo `Vihor-1` ili `Ataka-V`.
Ovo mi je veoma interesantno
Citat:Kako bi se olakšao let na vrlo malim visinama radar je dobio mogućnost otkrivanja žica dalekovoda na udaljenosti od 400 m ispred smjera leta.
Sa brzinom od recimo 350km/h je priblizno 100m/s ...
|
mada je on bio valjda cini mi se ...
