offline
- Pridružio: 14 Mar 2012
- Poruke: 691
|
- 11Ovo se svidja korisnicima: Skyrider, Phalcon, srle pvo, Indian, Typhoon996, ILGromovnik, BojanZ, alexa74, A kandic, C0A SRB, jackass
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Čuveni britanski stručnjak Bil Ganston tvrdi da je MiG-21 najslavniji lovački avion na svetu jer:
-izrađen je u više primeraka nego bilo koji lovac posle Drugog svetskog rata (samo u SSSR-u oko 10 158, a proizvodio se u Čehoslovačkoj, Indiji i Kini)
-izrađen u više verzija no bilo koji lovac posle Drugog sv. rata
-proveo u naoružanju duže od bilo kog lovačkog aviona
-borio se u više ratova i sukoba i na više različitih krajeva sveta nego bilo koji drugi lovački avion u istoriji (Vijetnam, pakistansko-indijski ('71), izraelsko-arapskom ('67 i '73), zatim u Angoli i u Somaliji na strani somalijskog i etiopskog RV-a, u sukobu Egipat-Libija ('77) i tako dalje, i tako dalje...
-koristi se u više ratnih vazduhoplovstava nego bilo koji drugi lovački avion
Već sam napomenuo da spada u red najmasovnijih i najpoznatijih lovaca u svetu. Konstruisan od strane Artema Mikojana i Mihaila Gurjeviča, prototip pod oznakom E-2 je poleteo '54 godine. Na osnovu prototipa E-2, izrađen je E-6, iz koga je nastao predserijski MiG-21. Sa posebno pripremanim prototipovima, obarani su mnogi rekordi u brzini i visini. Recimo, 31. oktobra '59 probni pilot Molosov je postigao brzinu od 2388 km/h, a 28. aprila 1960. pilot Kokinski postigao je rekord u brzini - 2148 km/h na stazi dugoj 100 km. Veliki broj rekorda su postigle žene.
Artem Mikojan I Mihail Gurjevič
E-2, sa strelastim krilom
[/url]
E-6 sa delta krilom
Godine 1963 izlazi iz fabrika MiG-21F, koji je u Kini čak rađen kao kopija, bez ikakve licence. Uprkos tome, svojetski pukovi su polako popunjavani jer se čekalo na usavršenu verziju koju je OKB MiG najavio, pa su MiG-21F nudili za izvoz zemljama članicama Varšavskog pakta, ali i vazduhoplostvima nesvrstanih zemalja, pa su početkom šezdesetih godina prošlog veka svoje prve MG-21 dobili Jugoslavija, Indija i Egipat..
U Korejskom ratu dolazi do sukoba između dva ravnopravna mlazna lovca: F-86 Sejbr-a i MiG-a-15. "Sablja" je bio bolje naoružan i opremljen, dok je MiG-15 bio slabije naoružan, ali dosta lakši i pokretljiviji na nebu. Mnogi američki pilotu godinama kasnije govorili, da bi se uvek odrekli nepotrebnog viška naoružanja da bi bili lagani i brzi. Tako su mislili i sovjetski piloti, te '53 . OKB 155 (Konstrukcioni biro za eksperimentalne avione Mikojana i Gurjeviča) dobio naređenje da izradi projekat lakog lovca-presretača koji bi sa jednim motoromo srednje snage dostizao barem dvostruku brzinu zvuka i imao naoružanje od najmanje dva topa kalibra 30 milimetara.
Ovaj avion je striktno vezan za tzv. Vijetnamsku eru, gde se proslavio kao direktan naslednik podzvučnog MiG-17 i nadzvučnog MiG-19.
Međutim, da bismo malo bolje shvatili to vreme, treba uzeti u obzir i način razmišljanja američkih vazduhoplovnih stručnjaka. Pre svega, američki piloti i konstruktori su bili sasvim uvereni da su klasični dogfajtovi stvar prošlosti. Bili su ubeđeni da su mitraljezi, i stare dobre borbe "prsa u prsa" stvar Drugog sv. rata i podzvučnih i sporih aviona, kao i da budućnost pripada najbržim avionima, radarima i vođenim/nevođenim raketama. Tipičan predstavnik koncepta moćnih i brzih aviona bio je F-104 Starfighter, poznatiji kao i "raketa sa čovekom u njoj", ali i "tvorac udovica" i "leteći kovčeg". Zašto? Pa, u tom avionu, sve je bilo potčinjeno aerodinamici i postizanju što veće brzine, na uštrb bezbednog sletanja, odnosno, poletanja. U prilog tome ide i činjenica da je Starfajter imao razmah krila od ~6 metara.
Takođe, Amerikanci su u upotrebu uveli i rakete sperou AIM-7 i sajdvinder AIM -9 prve generacije. Prva isksutva sa AIM-9 su razočarala američke vojne stručnjake. Mit koji su gradili o najboljoj vođenoj raketi, srušen je. Bilans govori da, od 11 ispaljenih sajdvindera tek jedna pogađa cilj, i to ako se ispune sledeći uslovi:
-da cilj ne otkrije lansiranje rakete
- da cilj ne izvodi energične manevre
-da napad bude izveden iz zadnje polusfere
Takvo razmišlajnje dovodilo je do toga da Fantome (F-4) obaraju inferiorniji MiG-19. Kasnije su rađena poboljšanja sa ugradnjom topova na krila (koji zbog vibracija koje nastaju pri velikim brzinama nisu bili precizni) i ugradnjom topa u nos aviona (što se pokazalo kao najbolje rešenje).
Pojavom MiG-21, odnos snaga je bitno izmenejen u korist RV DR Vijetnama.
U periodu od 1962. do početka osamdesetih, Jugoslavija je kupila 216 aviona MiG-21.
14. 09. 2012. je bio jubilej - 50 godina MiG-a-21 na nebu Srbije.
|