|
AcaNik ::зна ли неко што се црногорци називају ђетићи?
dijete, djetić - muško dijete
inače mi smo imali LGBT prava još dok su evropljani spaljivali na lomači one koji drugačije misle 
Mikaš Karadžić. Ova poznata crnogorska virdžina iz plemena Drobnjaka, za koju se govorilo da je "čudo u svijet", rođena je oko 1865. godine kao posmrče. Prema opisu koga je 1885. godine zabeležio lekar Milan Jovanović Batut, njen otac Milić:
"...pogibe u bojevima na Stričini, a ne ostavi za sobom muška poroda, n'ako jedinicu šćer Milicu, još sa svjem ludo dijete. Kukavna udovica što će bez muške glave, pa od mila i ućehe obuče Milicu u muško i prekrsti je u Miraša. Dijete na to nauči, pa poslije i neće drukče. S đetići je u igri, s đetići je za bravima, i niko ne smije spomenuti, da to nije đetić. Kad joj se i drugovi opasali pasom i oružjem, ne hoće ni ona mimo njih. Jaše, gađa, skače i meće... sve s njima, i sve ka i oni".
Već u to vreme, ovu virdžinu su svi poštovali kao pravog muškarca: "Miraš je viđen u družini. Đe će on sada za pregaču?" " govorili su ljudi. Ipak, njegov identitet ih je zbunjivao: "I jes' i nije, pa to je najgrđe!"
Sam Mikaš smatrao bi najvećom uvredom da ga neko nazove ženom. Prema jednom zabeleženom svedočanstvu, ko bi ga na taj način uvredio mogao je očekivati da dobije "brus u glavu, ili čibukom". Posebno ga je nervirao nadimak "Mika Puklača", kojim su ga u njegovim poznijim godinama zadirkivali mlađi ljudi.
Mikaš je dugi niz godina živeo sam na porodičnom ognjištu i u državnim knjigama bio je upisan kao domaćin. Imao je sva prava koja imaju muškarci, uključujući i pravo glasa. Kad je umro, sahranjen je, po odobrenju sveštenika, u muškoj odeći.
Posebnu zanimljivost u vezi sa ovom virdžinom predstavlja činjenica da, osim nekoliko puta u ranoj mladosti, nije imala "ženski cvijet" (menstruaciju).
|
