|
202 ORD ::Moram na početku pozdraviti sve prisutne i poželjeti im sve nabolje.Pročitavši mnogo na ovom forumu nisam mogao a da se ne registriram i napišem koju riječ.
Na početku ću se odmah ispričati svim prisutnima ako razbijem neke iluzije i uvjerenja.No ono što ću napisati odnosi se na period do 06.06.1991 jer sam do tog dana bio ponosni pripadnik JNA I 202. ORD-a na otoku Visu rt. Stupišće.
Dakle krenimo redom.
Za period proveden u 202.ORD vežu me samo prekrasne uspomene.Nisam pravio pizdarije i imao sam 84 dana straže,45 dana komandirstva straže i 7 dana bio razvodnik straže.Naravno imo sam i čvarak jer sam moro.hihihihi
E sad o samom ustroju 202 ORD.
Mi prašinari smo se ponosom nazivali "mornarička pešadija" bilo nas je ukupno 24 mornara koji su se svaki tjedan smjenjivali na straži tj. tjedan strže tjedan odmora.Znači desetorica na strži jedan komandir straže i jedan zamjenik komandira.Imali smo dva kuhara dva vozača vezistu i 6 vojnika takozvana "potkopaša" vodiča pasa i naravno psa.Što sve ukupno broji 34 mornara na redovitom odsluženju vojnog roka.Mi na strži smo redovito imali automatske puške i pištolj uvijek s bojevom municijom.Pri vježbama bi imali i po četiri snajperske puške.Najjače su bile uniforme.Nisi mogo nać dvoicu jednako obučenih osim ljudi na straži oni su morali biti uvijek u tzv ratnoradnoj uniformi.Ostali i u običnoj smeđoj i plavoj i bermudama,kako ko.Tri su stražarska mjesta:topovi,ulaz u potkop i kota 96 tj plato di su izlazili SOPL-ovi.Ja osobno sam se sasro od straha kad sam vidio prvi put to čudovište na kotačima,izlazio je iz potkopa i prošo mi pokraj stražarske kućice na pola metra bio sam mrtav čovjek.
E sad imali smo i masu oficira i nemojte me bas drzati za riječ ali mislim da ih je bilo 20.No pamćenje me pomalo izdaje pa za njih nisam bas siguran.
Bila su dva vozila svako vozilo opslužuju 6 oficira,petorica u kontejneru plus vozač svi nauružani uvijek s škorpionom i s bojevom municijom!!!!!Znači ljudi koji svi imaju najmanje čin potporučnika,niko nižeg ranga sem vojnika potkopaša nemože da priđe vozilu nikada!Osim naravno kad smo svi skupa na otoku ko zna koliko dugo i znamo se maksimalno dobro.No prema PS (pravilo službe) u JNA nema prilaza vozilima.Rakete po dvije se stavljaju na svako vozilo u samom potkopu i to je islo vrlo brzo,15 min treba da se vozilo stavi u borbenu gotovost zatim na polozaj ispaljivanje i povratak u potkop.Dok jedno vozilo ispaljuje rakete drugo se tovari i ide na polozaj.oba vozila isple borbrni komplet u roku 30 minuta.Nakon toga rakete se tovare na voziloi vozilo ide na rezervni položaj jer je velika vjerojatnost da su ispaljivanjem raketa vozila otkrila trenutni položaj.Od ispaljivanja prvog plotuna do ispaljivanja plotuna s rezervnog položaja prođe otprilike 60 minuta.Zadatak pri borbenom djelovanju nas iz mornaričke pješadije je sa štitimo vozila i posadu,nikad mi nije bilo jasno kako bi to uradili no na vježbama je bilo sve za peticu,na svakoj vježbi smo uvijek imali bojevu municiju.Također moram napomenuti da nam je uvijek napominjano da ako nas neko i napadne mi smo prva crta obrane i vjerojatno ispaljivanje raketa s položaja i rezervnog položaja nećemo preživit jer ćemo biti otkriveni.Mišljenja sam da je to ipak bila prenapuhana priča.
Samo vozilo posjeduje dizel motor i helikopterski motor za pokretanje elektro agregata za potrebnu količinu struje koja je potrebna za funkcioniranje samog vozila.Zvuk koji sve to proizvodi je strašan,kao što napisah prvi put se čovjek ukoči,poslije se na sve navikneš.
Postojao je 202 (vis) 203 (lastovo) i 204 (crna gora ne znam točno gdje) operativni Obalni Raketni Divizion.Znači 6 (šest) vozila je uvjek bilo borbeno spremno za djelovanje,ostala vozila su bila u rezervi i nisu se koristila,osim ako neko od ovih 6 nije išlo na remont ili nešto slično.Znači sve ukupno Jadransku obalu je borbrno štitilo 6 SOPL-ova.Također smo imali i kopije vozila na napuhavanje.Znači napušeš ih i budu apsolutno jednaka pravim.To je ko kamuflaža.Jednom puvali i nikad više,brzo se napuhaju na komresor cca 10 minuta.Al dok se ispuše sav taj zrak iz njih to bogami potraje i po dva sata.Nikad mi nije bilo jasno kako to da neko nije izmislio drugačiji način ispuhavanja maketa....
Utovar raketa se mogao izvršiti i sa kamiona FAP koji je bio prepravljen za tu namjenu no moram biti iskren to nikada nismo probali a vjerujem i da ne bi uspjeli no to je samo moje mišljenje.
Sve potrebno od raketa,goriva,kerozina,opreme,oružija i neznam čega nalazilo se u potkopu i u samoj kasarni.Puno toga sam vidio,još više nisam,puno toga se niti danas nezna,no ima malo tu i legendi no ima i dosta istine.Ono za što nisam siguran neću niti pričat.Znam da je bio dio u potkopu s nekim raketama u koje niko nije išao osim komandira vozila,čak ni posada nije išla u taj dio.Šta je tamo bilo mi nismo znali,oficiri vjerojatno jesu.Također u nevezanom razgovoru tijekom jedne roštiljade rečeno nam je da se ta vozila vrlo brzo za nepunih dva sata mogu prepraviti za nešto "žešće" kako je tada rekao pripiti oficir.Dal nas je zezo ili ne pojma nemam.Sve u svemu puno oko tih vozila bilo je prekriveno velom tajne,i samo se po nekada moglo saznati ponešto o svemu tome.No idemo na ono što znamo.
Struktura samih oficira je bila takva da su svi tamo bili po kazni!I to je točno tako,svi su napravili neu pizdariju i zato su došli u 202 ORD.Jedini koji nije bio po kazni je bio komandir vozila inače poručnik po činu mađar iz vojvodine on je tamo došo svojom željom.Naime on je bio najbolji u klasi na akademiji,dobio onaj čuveni titin pištolj i mogo birat di će.On odabro Vis i rakete.Svi ostali su bili od zla oca i gore matere što se vojske tiče,a što se tiče odnosa prema nama vojnicima teško je naći lijepe reči za njihovo ponašanje.Svaka im čast.
S topovima nismo imali ništa oni su pripadali rezervistima kao i PVO koja se nalazila na putu prema svetioniku.Znači da vozilima,potkopu i raketama nije mogao niko prići sem posade i nas iz obezbeđenja,ovi rezervisti su mogli to sve gledat s pristojne udaljenosti od cirka dva kilometra.
Moram napomenut da je cijelokupnom kasarnom vladalo jedno ležerno i neobavezno raspoloženje.Igrao se nogomet,stoni tenis,plivalo se i radio šta je ko htio.Osim naravno ljudi na straži oni su morali biti tip top što se kaže.Kad bi bila vježba svi smo morali odradit sve za pet i mi i oficiri,i sve u svemu nikad nije bilo problema.
Također moram napisati i anegdotu koja se dogodila dok sam ja bio tamo i svjedok sam navedene situacije.Naime,kao što napisah vozila imaju agregat,no došlo je naređenje da treba probat rezervnu varijantu.Kao agregat je neispravan i vozilo na položaju i treba dovuć struju do polžaja.Inače rezervna varijanta je ta da kroz potkop povertikali idu dva otvora za ventilaciju koja ujedno služe i za kablove koji se provuku do vozila kad kao ne radi agregat na njima što je i predviđno na samim vozilima.Kako naređeno tako urađeno.....Provukli kablove uključili,ekipa starta vozila....I na celom Visu nestane struje!!!!!!!Brzo isključuj i zovi Vis da se to riješi.Poslije dva sata na otok dođe struja.Više nikada nismo probali tu varijantu....hihihihihihi
To je otprilike to što se tiče samog djelovanja i rada 202 ORD-a na Visu.Također moram napomenuti da je vrlo malo fotografija navedenih vozila i njihovih posada.Što je i razumljivo jer pišemo o tehnologiji staroj jako puno i u vrijeme kad je bila aktualna bila je strogo čuvana tajna.No neke od fotografija koje kruže internetom i predstavljaju se kao "njihove" su fotografije vozila i posade upravo 202 ORD-a s rta Stupišće.Zbog tih fotografija su neki i dobrano nadrapali.Pogotovu zbog ove na kojoj se vidi samo ispaljivanje rakete koja je snimljena još 1988 godine kada je bilo poslijednje bojevo gađanje izvršeno s kote 96 na brod koju se kretao u blizini rta Jabuke.To je i zadnja ispaljena raketa s vozila,sad s njih gađa ko zna tko.....
Na drugoj fotografiji se vidi posada vozila.Tu fotografiju je napravio potporučnik čije ime neću navoditi u jesen 1990 godine.Znam zato što sam ja bio pored potporučnika a posada ispred nas.Kapetan bojnog broda inače ovaj u beretki je ujedno i komadant kompletnog 202 ORD-a bio u vrijeme kada sam bio u JNA.Mnogi u svijetu te slike svojataju kao svoje no istina je samo jedna zar ne.
Što se tiče samih imena ljudi mišljenja sam da iste ne treba iznositi u javnost no ako je neko zainteresiran možemo preko PP-a razmijeniti informacije.Ako sam nešto ispustio pitajte ja sam tu da Vam odgovorim i razbijem "misteriju" oko 202 ORD-a na Stupišću.
Kasnije ću Vam napisati kako smo kopali rovove za obranu.Možete mislit kako smo ih iskopali u kamenu.
Mali komentar povodom ove dve sličice kao prvo slika nije nastalakao sto pišeš 1988 nego u leto 1996 godine za vreme vežbe Laser 96, a trenutak lansiranja je zabeležio lično komandant ove jedinice koji je inače nekako te godine završio Generalštabnu školu sa diplomskim radom na temu upotrebe protivbrodskih raketa u napadima združenih sastava sa mora.
autor druge slike je isto on jerje to jedinica iz nejgovog sastava i nikako ne može biti iz doba JNA već samo kada su SOPL bili u sastavu JRM VJ. Ova slika je nasstala mislism 1995 ili 1996 provericu u razgovoru sa pravim autorom fotografije, a ne 1990 godine tako da mislim da veoma grešiš ali ljudski je grešiti. Tešško da je bio tad potporučnik jer je iza sebe imao veliko borbeno iskustvo 1991 na jadranu i veoma sposoban oficir, koji je nažalost privremno penzionisan 2006 u činu kbb i mesta načelnika ..... jer to je vojna tajna kao sto kaže Đoka Balašević u istoimenoj pesmi.
Inače u pravu si kad kažeš da su sliku svoja tali mnogi pa čak je jedan potpisao tu istu slikuu ratnom izdanju vojske 1999 kao svoju kad je radio reportažu o ovoj jedinici zavreme agresije
|
