offline
- blake
- Počasni građanin
- Pridružio: 27 Nov 2006
- Poruke: 976
- Gde živiš: HR
|
Na 27.strani ove teme objavio sam tekst o počecima tvornice IMR i proizvodnje vozila u Jugoslaviji nakon II svjetskog rata. Tražeći neke tekstove i slike za jednu drugu temu  našao sam i tekst u A-H magazinu,
glasilu AMSH, izdanom povodom Titove smrti. Iz njega sam preuzeo par rečenica (autor M.T.), koje se odnose na neke brojke i tehničke podatke; kao i na početak proizvodnje terenskih vozila u Zastavi. Pa da ne mijenjam temu, objavljujem cijeli tekst.
Tekst dipl.inž. Milenka Predragovića, objavljen u magazinu Ekspert, br.4/1968.
Počelo je, u stvari, pre četrdeset godina, kada je na pustoj poljani u Rakovici, francuskim kapitalom izgradjena prva fabrika motora u Jugoslaviji. Priča se da su tom prilikom Francuzi isporučili bukvalno sve što je potrebno za izgradnju, pa čak i kočiće za obeležavanje terena.
...Domaći partner francuske firme "Gnome-Rhon" bio je poznati vojvodjanski veleposednik
Gedeon Dundjerski.
...Godine 1936. država je otkupila francuske akcije od Dundjerskog, postavljen je nov upravni odbor i fabrika je nastavila rad sa državnim kapitalom. Novi generalni direktor bio je inženjer Emil Matić, a ostali domaći stručnjaci inženjeri Slobodan Dobrosavljević, Stevan Šujica, Milenko Predragović, Julije Klimer, Ivan Rukavina, Ivo Hercigonja i drugi.
...Pred početak drugog svetskog rat, godine 1938/39, izgradjen je u Rakovici novi deo fabrike, za proizvodnju automobilskih motora. Kupljena je licenca čehoslovačke "Prage" (čKD-československo Kolben Danjek), kamion RN-8, s rednim četverotaktnim 6-to cilindričnim benzinskim motorom, vodenim hladjenjem, jačine 70 HP, sa lateralnim (bočnim) stojećim ventilima, nosivosti 2,5 tone. Hala nove fabrike zauzimala je 10000 kvadratnih metara, a radni kapacitet bio je 3000 kamiona godišnje, u dve smene.
Godine 1940. proizvedeno je i montirano oko 300 kamiona, na početku se obavljala samo montaža dijelovima uvezenim iz ČSR. Prethodna specijalizacija kadrova u Čehoslovačkoj trajala je šest meseci.
...U novembru 1944. godine Industrija motora u Rakovici postala je deo Trećeg Ukrajinskog fronta, pod komandom majora Jadikina. Ponovo je proizvodnja orijentisana na automobilske motore, ovog puta bili su to rezervni delovi za "ZIS" i "GAZ". uskoro, zatim, izradjeni su i prvi liveni automobilski delovi u našoj zemlji. U livnici "Gvoždjar" u Rakovici liveni su klipovi i prestenovi za klipove. U fabrici je ostalo i jedno odeljenje za remont sovjetskih avionskih motora M-105 i AM-38.
...Završetkom rata fabrika je zapala u nezavidnu situaciju. Jugoslovensko vazduhoplovstvo nije htelo da se prihvati patronata, pa je trebalo tražiti izlaz na drugoj strani.
Tada je doneta važna odluka: ponovo je uspostavljen kontakt s čehoslovačkim proizvodjačima
i dobijena je dopunska dokumentacija za kamion RN-13, nosivosti 3 tone. Bila je to prva karika u lancu proizvoda koje će u idućim godinama osvajati IMR. Savladavane su ogromne teškoće - nedovoljan strojni park, nedostatak materijala, nedovoljan vremenski period za proučavanje problematike proizvodnje i dr. Ali i pored svega, čast druge godišnjice oslobodjenja Beograda, 20.oktobra 1946. godine sklopljen je prvi RN-13,
popularni "Pionir", zapremine motora 3,4 litre, broj okretaja 3000, prečnika 80, hoda cilindra 115 milimetara, težina motora 327 kilograma.
...Godine 1947. proizvedeno je ukupno 27 kamiona. Vreme izrade trajalo je 1.100 norma-časova...Već iduće godine (1948.) broj proizvedenih kamiona bio je četiri puta veći-113, a 1949. proizvodnja se upetostručila u odnosu na prethodnu godinu: proizvedeno je 553 "Pionira".
...(Prema drugim podacima, 1947-122 kamiona, 1948-296 kamiona, 1949-318 kamiona, a
1950-422)
... Tada je odlučeno da se celokupna proizvodnja kamiona preda fabrici "TAM" u Mariboru.
Godine 1950., zajedno sa Slovencima, proizvedeno je 826 kamiona; a poslednji kamion koji je te godine izišao kroz vrata hale u Rakovici, bio je ujedno i 1.200 kamion proizveden u ovoj fabrici posle rata.
nastavak:
...Licenca za proizvodnju traktora guseničara firme Ansaldo-djenova, takodje je kupljena za Industriju motora u Rakovici 1948.godine. Licenca je obuhvatila i dizel-motor firme "Alfa Romeo" od 60 KS. Firma "Ansaldo" u svojoj preorijentaciji posle italijanske ratne katastrofe prihvatila se proizvodnje traktora bez ikakvog iskustva na ovom polju.
Istina za volju treba reći, da u ono vreme početka kampanje Inform-biroa protiv naše zemlje nismo mogli dobiti ni jednu bolju licencu ni sa Istoka, ni sa Zapada. Tehnološka karakteristika ovog traktora sastojala se u tome da su delovi traktora bili otkovci i u onim slučajevima gde su trebali da budu odlivci; iz razloga što je firma "Ansaldo" raspolagala s velikim neiskorišćenim kapacitetima svoje kovačnice. Proizvodnja ovih traktora u našoj fabrici zapravo nikada nije ni počela, iako su bili razrađeni programi za dopunska investiranja u opremu. Traktori su se nekoliko godina samo montirali iz kompletnih uvezenih grupa, tako da je ova licenca bila potpuni promašaj.
Industrija motora Rakovica 1949. dobiva zadatak da osvoji i proizvodi domaći traktor na kotače.
Jedna grupa inžinjera sa profesorima inž. Kimerom i Zubakinom na čelu, izradila je projekt za prvi domaći traktor koji je nazvan "Zadrugar". Tri prototipa izrađena su krajem 1948. godine. Predsjednik Tito je sa interesom pratio rad na osvajanju proizvodnje domaćih traktora. Tri prototipa konstruirana i proizvedena u Rakovici prvu svoju vožnju imali su do Titove rezidencije na Dedinju, gdje ih je Predsjednik s posebnom
pažnom razgledao već u jesen 1949. Konstrukcija je bila domaća, a rješenje je predstavljalo kompromis svojstava poljoprivrednog i transportnog traktora. Uzet je šest-cilindrični benzinski motor sa kamiona "Praga" i rasterećen. On je bio jedini motor koji se tada serijski proizvodio. Proizvodnja kompletno domaćeg traktora osvojena je u izvanredno kratkom roku, za svega 18 mjeseci. Prva serija traktora isporučena je poljoprivredi
zadnjih dana mjeseca aprila 1951. godine. Konstrukcija je uspela i Industrija motora je čitav niz godina zadržala ovaj traktor u svom proizvodnom programu.
Te godine ukupno je napravljeno 552 domaća traktora. Slijedeće 1952. iz Rakovice izlazi novih 550, a u 1953. 819 traktora-točkaša.
Kasnije se razmišlja o temeljnoj rekonstrukciji ovog vozila i o uvođenju dizel-motora engleskog "Perkinsa". U 1954., pored 600 traktora sa benzinskim, u drugoj polovini godine izlazi i novih 400 dizela. Usporedo s redovnom proizvodnjom, iz IMR-a već 1950. izlaze i traktori gusjeničari, i to u početku po 50 godišnje, a kasnije i više od 500; ali ih kasnije preuzima "14. oktobar" iz Kruševca.
nastavak:
Saurer: Licencu za proizvodnju kamiona, autobusa i specijalnih vozila koriste preduzeća "FAP" (za šasije i karoserije), "FAMOS" (za motor i menjač) i čitav niz karoserista. Odluka za kupovinu ove licence doneta je posle uporednog ispitivanja nekoliko vrsta vozila raznih evropskih firmi koje su učestvovale u konkursu. Komisija je usvojila Saurerovu ponudu kao najpovoljniju u datim uslovima. Tehnička rešenja ni u to vreme nisu bila vrhunska. Dva su bitna prigovora: velika sopstvena težina vozila u odnosu na korisnu nosivost i do danas nerešen problem karika kao posledica termičkog preopterećenja motora. Nije ostvarena ni familija motora na bazi zajedničkog prečnika cilindra. (za razliku od Deutza, gdje se svi motori baziraju na grupama promjera cilindra i hoda klipa)
Naime, ostvareni su bili samo linijski motori sa 4 i 6 cilindara. (snage do najviše 160 KS) Menjač i diferencijal su naročito robustni, tako da rezervni delovi skoro i ne trebaju. Naročito pozitivna u ovoj licenci je činjenica što je firma Saurer omogućila FAP-u, FAMOS-u i ostalim korisnicima licence kontakte sa svojim kooperantima: kovačnicama, livnicama, proizvodjačima klipnih kompleta, proizvođačem pumpe za ubrizgavanjem goriva (Friedmann-Maier) itd.
Proizvodnju pumpi prihvatilo je preduzeće "Rikardo Benčić Rijeka" po posebnoj licenci.
Ovu pogodnost široko su koristili FAP-ovi kooperanti i ona je predstavljala prvu tehničku bazu za njihov razvoj. Tehnička pomoć licencne firme, naročito FAP-u, bila je svesrdna i u obuci kadrova, isporuci alata, isporuci delova itd.
Početne teškoće su bile velike: fabrika se podiže u jednom od najnerazvijenijih područja, bez kadrova sa bilo kakvom industrijskom tradicijom, u palanci koja je povezana slabom železničkom vezom i slabim putevima sa centrima. (za razliku od IMR-a). Nesumnjivo je da su nam u to vreme bili potrebni kamioni i autobusi shodno burnom razvoju privrede i rastućim zahtevima transporta; a Saurer po svojim kapacitetima, svom tehnološkom nivou, spremnosti svojih kadrova da prenesu iskustva itd. pak je odgovarao našim realnim željama i potrebama. Kupovina licence u to vreme je bila nužnost koja je omogućila da se u roku od oko deset godina razvije proizvodnja kamiona i specijalnih vozila u jednom nekad zaostalom kraju u svakom pogledu. Sem toga, ova fabrika pokrenula je izgradnju i razvoj velikog broja kooperanata."
nastavak:
Paralelno uz montažu "Praga" u IMR-u, te iste 1940.godine u Kragujevcu je montirano 250 kamiona "Chevrolet" sa benzinskim motorima. Ali, u ratu su i tvornice stradale.
Trebalo je krenuti iz početka. I pošlo se hrabro.
U slobodarskom gradu počinje 1953. montaža terenskog vozila tipa Jeep, firme "Willys".
Iako je sklopljeno svega 162 komada, uz minimalni udio domaćeg materijala i rada; ipak se ovo može smatrati prvim stvarnim početkom proizvodnje automobila u Zavodima "Crvena zastava".
Na sjednici Radničkog savjeta Zavoda, juna 1953. razmatrano je pitanje uvođenja automobilske proizvodnje. Samo dva mjeseca kasnije, 26.augusta, održan je referendum na kojem je sa 95,6 posto glasova cijelog kolektiva, odlučeno da se od 190 milijuna dinara izdvoji iznos od 100 milijuna, za investicije radi uvođenja automobilske proizvodnje.
Nakon toga je raspisan međunarodni natječaj za izbor najpovoljnijeg vozila i ponuđača.
Od 25.oktobra do 17.novembra 1953. godine izvršena su cestovna ispitivanja za vozila, uz učešće osam firmi, iz četiri evropske zemlje (Renault, Delahey, Fiat, Alfa Romeo, Rover, Austin, Jembachwerke) i jedne iz SAD (Willys).
Uzimajući u obzir rezultate cestovnih ispitivanja, konstruktivno-tehničke i tehnološke podobnosti, kao i komercijalne uvjete, natječajna komisija je zaključila da "Fiat" model AR 51/55 ima najviše poena. Kod ove talijanske firme je tada također postojala organizirana proizvodnja osobnih i teretnih vozila sa istim motorom (1905 kubika) i drugim dijelovima koji su ugrađeni na ispitivanom automobilu. Na taj način odmah
se dobivala čitava gama vozila pod relativno povoljnim uvjetima.
Nakon mnogobrojnih kontakata i pregovora, 12.augusta 1954. sklopljen je ugovor o licenci sa talijanskom firmom "Fiat-Torino".
Evo, toliko od mene. Nisam valjda omašio ceo fudbal...
|
