offline
- wulfy
- Građanin
- Pridružio: 30 Mar 2017
- Poruke: 80
- Gde živiš: Budva - Crna Gora
|
ЗиЛ (Завод имени Лихачёва)
Šta je to što je iza ,,gvozdene zavjese'' prestavljalo najveći luksuz u svjetu automobila? To je bila jedna Moskovska fabrika koja je pravila vozila isključivo za funkcionere visoko postavljene u redovima partije (jer ko je drugi mogao priuštiti takav automobil u svjetu u kojem vlada komunizam). Krenimo redom, od 1916 godine do danas.
Fabrika je osnovana 1916 godine kao Автомобильное Московское Общество (AMO) što bi u prevodu trebalo da znači Automobilska Moskovska Asocijacija. Plan je bio da se započne sa proizvodnjom po licenci kamiona od 1.5 t (Fiat F-15) ali kako uskoro izbija tzv. ,,Oktobarska Revolucija'', a potom i građanski rat proizvodnja je odgođena do 1924 godine kada kreće proizvodnja rečenog modela (oznaka AMO Ф-15)
Godine 1925 mjenja se ime u Государственный автомобильный завод, a 1927 godine direktor postaje Ivan Aleksijević Lihačev (Ива́н Алексе́евич Лихачёв). Godine 1930 se kupuje licenca od američke kompanije Autocar te taj veći kamion dobija ime AMO 2, da bi kasnije dobio ime AMO 3. Poćetkom tridesetih godina fabrika mjenja ime, ovoga puta odaju počast Staljinu pa se fabrika zove Заводе Имени Сталина (ЗиС), odnosno van granica poznat kao ZiS. Tako kamion AMO-3 mjenja ime u ZiS 5
No, nas ne interesuju kamioni. Prva luksuzna limuzina se pojavila 1936 godine sa oznakom ЗиС-101. Motor ima radnu zapreminu od 5.800 kubika i razvija 90 KS. Mjenjač je automatski sa tri brzine, a limuzina je bila sposobna za 115 km/h.
Naslijedinik je prestavljen 1939 godine koji je zaparavo u detaljima dorađen prvi model pa je oznaka ЗиС-101A. Snaga je porasla na 110 konja, dok je maksimalna brzina povećana na 130 km/h. Proizvodnja je prekinuta 1941 godine zbog drugog svjetskog rata.
Na osnovu ove verzije prestavljen je i dvosjed ЗиС-101А-Спорт. Pojačan motor je izvlačio 141 KS što je omogučavalo brzine veće od 160 km/h. Napravljeno je svega dva ova automobila.
Godine 1956 mjenja se ime fabrike jer novi predsjednik Nikita Hrušćov želi da raskine sa kultom ličnosti. Kako je te godine umro i direktor ZiS-a novo ime je odabrano njemu u čast, Завод имени Лихачёва (ЗиЛ), ili kako je poznato šire ZiL. Ponovo inspirisan američkim luksuznim limuzinama 1958 godine prestavljen je ЗиЛ 111. Ovoga puta V8 zapremine 6.000 kubika razvija 200 KS te može da pojuri do 170 km/h. Postojala je i verzija sa klima uređajem koji se prepoznavao po oznaci ЗиЛ 111A. Kabriolet verzija imala je oznaku ЗиЛ 110В.
Napravljeno je 112 (sve tri verzije zajedno) ovih automobila sve do 1962 godine kada je prestavljna redizajnirana verzija koja je nosila oznaku ЗиЛ 111Г koja se proizvodi do 1967 godine. Napravljeno je sveukupno 26 ovih luksuznih limuzina.
Naslijednik sa oznakom ЗиЛ 114 slijedi 1967 godine, te ima dosta moderniji dizajn i napredniju tehniku. Ovoga puta V8 motor ima radnu zapreminu od 6.962 kubika iz kojih razvija 303 KS. Na ovom modelu je klima uređaj serijska oprema i za kočenje zadužene disk kočnice (na prethodnicima za zaustavljanje su bili zaduženi doboši). Ova limuzina je bila sposobna da dovati 190 km/h. Proizvodio se do 1978 godine.
Modernizacija je značila da je 1978 godine prestavljen novi model kojega znamo po oznaci ЗиЛ 4104 što je zapravo po svim tačkama unapređen predhodni model sa kojim djeli i šasiju. Hod klipa je povećan sa 95 na 105 mm uz zadržavanje prečnika cilindra od 108 mm. To je za rezultat imalo povećanje radne zapremine koja sada iznosi 7.691 kubik (u to vrijeme to je bio motor sa najvećom zapreminom ugrađen u neki putnički automobil). Ovaj V8 je istiskivao 311 KS pri 4.600 o/min. dok je obrtni moment bio 608 Nm. Proizvodnja je trajala do 1985 godine.
Zadnja generacija ove luksuzne limuzine je prestavljena 1985 godine. To je zapravo unapređenje predhodne generacije, a oznaka modela je ЗиЛ 41047. Dakle, ono što je karakteristično za ovu najnoviju generaciju je preuzeto od predhodnika (doduše, na nekim mjestima i poboljšano), a to je: sedam sjedišta (vozač, suvozač, dva sjedišta u kontra smjeru i zadnja klupa sa tri sjedišta), ukupna težina nešto veća od 3,5 t, V8 agregat zapremine oko 7,7 litara koji razvija 315 KS te uz pomoć trostepene automatike može da pojuru preko 190 km/h. Proizvodnja ovog modela je trajala do 2002 godine. Jednostavno, nije bio konkurentan za sada otvoreno tržište Rusije, a bez Politbiroa kao glavnog kupca nije više imao ko da kupuje ove luksuzne limuzine.
Osim ove osnovne verzije luksuzne limuzine na tržištu su postojale i razne podvarijante pa se tako verzija bez krova (za paradne svrhe) označavala kao ЗиЛ 41044.
Postojala je i varijanta za pogrebe (kada su u pitanju visoke ličnosti) a njena oznaka je ЗиЛ 41042.
Postojale su i tri verzije blindiranih limuzina, redom su oznake bile ЗиЛ 4105, ЗиЛ 41052 i ЗиЛ 41053.
Ponovo su se vratili u najluksuzniji segment kada su 2010 godine proizveli tri primjerka modela ЗиЛ 410441 za paradu povodom Dana Pobjede na Crvenom trgu u Moskvi. To je kratki istorijat najluksuznije limuzine.
Zaključeno je da bi prilikom pratnje grupe vozila bilo dobro da postoji sličan automobil sličnih karakteristika te da se vožnja konvoja državnika održava sličnim tempom. Još nešto, Čajke (GAZ automobili niže na lestvici od ZiL limuzina) su dobijali i oni koji su bili ,,samo'' kandidati za Politbiro, pa su članovi željeli i vozilo kojim bi se distancirali od kandidata, a opet nisu smjeli da se voze u ZiL limuzinama. Na osnovu svega toga 1977 godine prestavljen je model ЗиЛ 117 koga je najlakše opisati kao skraćena varzija modela ЗиЛ 114 iz 1970 godine. Dakle V8 radne zapremine 6.962 kubika koji razvija 305 KS. Glavna izmjena, međuosovinski razmak je smanjen na 3,3 m te je ukupna dužina sa 6,3 m smanjena na 5,7 m. To je donjelo i uštedu na težini pa je 117 bio težak samo 2,8 t. Zbog toga je ova limuzina mogla da potegne i do 200 km/h. Proizvodnja je trajala do 1985 godine.
Novi model u ovoj, uslovno rečeno, nižoj klasi je prestavljen 1986 godine. Kao i predhodnik to je skaraćena verzija luksuzne limuzine. Ovoga puta, ЗиЛ 41047 u skraćenom obliku kao limuzina sa pet sjedišta ima oznaku ЗиЛ 41041. Tehnologija je ista kao i na većem modelu, a glavna razlika je međuosovinski razmak. Proizvodnja ovog modela trajala je do 2000 godine. Cjena slična konkurenciji (Audi A8, BMW serije 7, Jaguar XJ, Mercedes S klase, ...) a nudi ... neću da komentarišem. Kupovinom polovnog vozila visoke klase sa zapada se još i uštedelo, a dobilo se ... puno više.
Ча́йка (Čajka)
U Sovjetskom Savezu se znalo, u ZiL luksuznim limuzinama se voze samo najviši članovi partije i uski članovi tzv Politbiroa. Za one koji su niže na lestvici, ali bez kojih se nije moglo u funkcionisanju bila je zadužena jedna druga fabrika pod imenom GAZ odnosno ГАЗ što je skraćenica od Го́рьковский автомоби́льный заво́д. Oni su od 1950 do 1960 imali model ГАЗ 12, da bi 1959 godine stvorili posebnu marku u okviru GAZ grupacije te automobile visoke klase nazivamo Čajka (Ча́йка) što bi u prevodu trebalo da znači galeb. O razvoju ,,Galeba'' dugujem tekst.
Volga
Osim Čajke GAZ je imao i manji automobil visoke klase koji je zapravo jedini automobil sa dahom luksuza koji su mogli kupiti obični smrtnici. U pitanju je automobil zbog koga je u okviru GAZ grupacije stvorena posebna marka - Volga. 1956 godine i Sovjetski Savez se uključuje u segment limuzina više-srednje klase. Tada predstavljaju Volgu (oznaka 21), automobil koji ce biti najluksuzniji istocnovropski automobil koji ce moći da kupe pojedinci (Tatra je ipak sa svojom tehnologijom bila preskupa).
Volga 21 biva redizajnirana 1961 godine (i to je oblik u kojem se pojavljuje na našem tržištu)
Godine 1970 predstavljena je i Volga 24 sa namjerom da osvoji istocni blok u visoj-srednjoj klasi. Volga 1985 godine usavršava svoj model koji sada nosi oznaku 24-10.
Pada berlinski zid, nestaje komunizam u istočnom bloku i stvari se u Rusiju drastično mjenaju, konkretno, fabrike više nemaju državne donacije, tako da Volga više nije mogla da ulaže u razvoj novih modela. Ipak, došlo je vrjeme da se zamjeni 24-10. To je 1992 godine ucinjeno tako što je model 24-10 unapredjen sa djelovima luksuznije Volge (predstavljne 1982 godine) 3102. Glavna dizajnerska izmjena je u prednjem djelu koji je oblikovan vodeci racuna o aerodinamici (naravno, ne u mjeri kao kod zapadnih konkurenata). Oznaka ove nove (po ruskim standardima) Volge je 31029. Iako je napravljena kao privremeni model koji ce se povuci kada se razvije naslijednik, u ovom obliku se proizvodila do 1997 godine do kada je prodato blizi 120.000 modela 31029.
Privremeni model Volge 31029 konacno je zamjenjen 1997 godine modelom 3110 koji je izmjenjen u tolikoj mjeri naspram predhodnog da ga zaista možemo nazvati novim modelom. Osnovna linija je ista, no npr. servo upravljac je standard, takodje se po prvi put nude dva dizel motora sa atmosverskim punjenjem i turbo dizel iz Austrije (Steyr). Hromirana maska je tu da da dozu luksuza. 2003 godine Volga blago redizajnirarala svoj model 3110.
Volga 3111 je predstavljena 2000 godine sa namjerom da zamjeni model 3110 i to je bilo zaista napredni automobil koji je trebao da u seriji nudi ABS, klimu, servo, automatski mjenjac i izbor izmedju snaznih V6 i V8 agregata. Medjutim problemi sa razvojem, nedostatak novca doveli su do toga da je vrlo mali broj ovih automobila našao put do kupaca (424 ukupno, svi rucno napravljeni).
Godine 2004 Volga predstavlja dalju evoluciju svog modela (3110) koji sada ima oznaku 31105 koja je možda i najbolja Volga jer je profitirala od neuspjesnog modela 3111. Naime, pojedini elementi iz tog automobila ugradjeni su u 31105 kao sto je prednja maska i svjetla. Vjesanje i mjenjac je unapredjen u toj mjeri da se zaista moze govoriti o visoj-srednjoj klasi. Unutrasnjost je takodje izmjenjena u znatnoj mjeri. Sto se pogonskog agregata tice i tu je sada osnovni Chrysler motor zapremine 2,4 litre. Godine 2007 Volga doradjuje svoj model 31105 u detaljima.
Rusi su 2007 godine kupili licencu za Chrysler Sebering te je 2008 godine počela proizvodnja ovog modela kojeg su nazvali Volga Siber ili u originalu Волга Сайбер. Proizvodnja se zbog ekonomske krize prekida 2010 godine.
Иж (Iž)
Rijeka sa imenom Iž (Иж) uliva se u rijeku Kama (Кама) koja se opet uliva u širom poznatu rijeku sa imenom Volga (Во́лга). Poslije malo geografije prelazimo na istoriju. Na obalama rijeke Iž 1807 godine osnovana je fabrika za proizvodnju oružija. Ta fabrika je značila razvoj grada koji se zove Iževsk (Ижевск). Proizvodnja se bazirala na vojnom oružiju, a kako je Rusija imala po koji rat tako se oružije i unapređivalo. Godine 1884 proizvodni program se širi i počinje proizvodnja i lovačkog naoružanja. Tada ta fabrika i postaje državno vlasništvo pa se zove Ижевские оружейный и сталеделательный заводы. Sledeća reorganizacija slijedi 1922 godine kada se umjesto carske Rusije pojavljuje nova država sa imenom Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (Сою́з Сове́тских Социалисти́ческих Респу́блик). Osim oružja počinju i sa proizvodnjom motocikala, te su imali najprodavaniji motocikl velike kubikaže na svjetu (Iž Planeta), no i pored toga malo ko ih povezuje sa motociklima. Vjerovatno je njihov najpoznatiji proizvod puška AK-47, znana i po nadimku Kalašnjikov. Ipak, ovo je tema o automobilima, a iz Iževska su stizali i automobili. Prvi je bio Moskvič 408 koji se montira od 1966 do 1967 godine kada kreće proizvodnja. Uz pomoć francuskih stručnjaka i njihovog alata od 1967 do 1971 godine pogon je iz montaže pretvoren u fabriku koja je imala kapacitet 200.000 automobila godišnje. Prvi model iz fabrike je Moskvič 412 (od 1968 do 2001 godine napravljen u 2.317.439 primjeraka u svim varijantama). Taj automobil je poslužio da bude osnova za sopstvene modele.
Iž 2715, Iž 27151, Iž 27156
Na osnovi modela 412 stvoren je mali teretnjak. Prvo je modifikovan motor УЗАМ-412Э (1.487 kubika, 75 KS) kojem se smanjuje snaga da bi imao bolju krivu iste, te da bi bila bolja iskorištenost motora na srednjim obrtajima. Tako modifikovan motor ima oznaku УЗАМ-412ДЭ (1.487 kubika, 67 KS). Kabina sa dva putnička sjedišta i prednjim krajem zadržava osnovne konture Moskviča, no zadnji kraj je pretvoren u teretni prostor koji može da nosi 450 kg. Na zadnjem kraju se nalaze dvostruka vrata za pristup teretnom prostoru. Tom teretnjaku je dato ime Иж 2715 (Iž 2715), a proizvodnja počinje 1972 godine. Dvije godine kasnije na tržište stiže i verzija Иж 27151 (Iž 27151) koja je imala otvoren tovarni prostor (tzv. pick-up). Ova dva modela se proizvode do 1982 godine kada slijedi redizajn. Poslije redizajna ima više varijanti, a to su:
- Иж 2715-01 (Iž 2715-01) je furgon koji se proizvodio do 1997 godine.
- Иж 27151-011-01 (Iž 27151-011-01) je sa otvorenim tovarnim prostorom koji se proizvodio do 1997 godine.
- Иж 27156 (Iž 27156) se proizvodi od 1988 godine i zapravo je modifikovana verzija furgona u koja su ugrađena dva reda sjedišta sa po dva mjesta (oba reda se mogu lako skinuti) te su povećani prozori i ugrađena klizna stakla. Ovaj model se proizvodio do 2001 godine.
- Иж 27151-013-01 (Iž 27151-013-01) je model koji se uglavnom izvozio, a krasi ga produženi tovarni prostor.
U svim varijantama ovaj teretnjak se u periodu od 1972 do 2001 godine prodao u 1.076.954 primjerka.
Iž 2125, Iž 21251
Takođe na platformi modela 412 razvijen je karavan oznake Иж 2125. Donji postroj je identičan teretnjaku prethodno spomenutom (veća nosivost i teža karoserija). Takođe se radi redizajn 1982 godine kada se oznaka mjenja u Иж 21251. Modifikacije osim kozmetičkih izmjena podrazumijevaju i prednje disk kočnice umjesto doboša. Karavan se proizvodio do 1997 godine i u obe verzije prodat je u 414.187 primjeraka.
Iž 2126, Iž 21261
Sedamdesetih godina automobili sa prednjim pogonom postaju popularni, stoga i Iž hoće da ima takav automobil, no isti nije lako napraviti. Prvi prototip je Иж 13 Старт (Iž 13 Start). Potom 1979 godine slijedi серия Т (serija T), pa sljedeće 1980 god. серия 0 (serija 0). Radeći razna pobiljšanja slijedi prototip ,,02", pa ,,03" sa kojim se ide u Francusku gdje inženjeri iz Renoa dorađuju prototip te se isti poslije dorade te se 1984 god. zove ,,04". Na osnovu toga je napravljen predesrijski model ,,05", no zbog financijskih teškoća serijska proizvodnja neće krenuti prije 19 novembra 1990 god. Oznaka serijskog modela je Иж 2126. To je izgledom bio moderan automobil, no ubrzo slijedi raspad Sovjetskog Saveza, a to donosi nove finansijske probleme. Ipak, 2000 god. slijedi manji redizajn, da bi se 2004 god. planirali verzije karavana, sedana i kupea. Napravljen je jedino karavan koji se pravio godinu dana (Od 2004 do 2005 god.) te mu je oznaka Иж 21261. Ipak, kako od 2005 godine u Ruskoj federaciji za sva nova vozila počinje da bude obavezan Euro 2 standard tako se i prekida proizvodnja. Modifikacija motora bi bila neisplativa, a razvoj zamjenskog modela se smatrao neracionalnim tako da je 2006 godine poslije 230.775 primjeraka prestala prodaja zadnjeg putničkog Iž automobila.
Iž 2717, Iž 27171, Iž 27174
Na osnovu modela 2126 razvijena je teretna verzija koja je počela da se proizvodi 1997 godine. Иж 2717 je furgon verzija, Иж 27171 je verzija sa otvorenim tovarnim prostorom, a Иж 27174 je verzija sa pogonom na sva četiri točka. No, i ove teretne verzije prestaju da se proizvode 2005 god. zbog Euro 2 normi.
Iž 27175
Da bi se nastavila proizvodnja malog teretnjaka, a da se istovremeno zadovolje Euro norme urađeno je svojevrsno ukrštanje. Zadnji kraj je ostao od modela 2717, ali je prednji kraj uzet od modela ВАЗ-2104. Sa nosivošću od 575 kg i niskom cijenom Iž je ostao omiljeni mali teretnjak u Rusiji. Proizvodio se do 2012 godine.
To su svi Iž automobili, no osim pomenutih Iž automobila sa proizvodnih traka u Iževsku silazili su sledeći automobili: Москвич 408 (1966-1967), Москвич 412 (1968-2001), Москвич 434 (1968-1973), ВАЗ-2106 (2002-2005), LADA 2104 (2002-2012), Kia Spectra (2005-2011), Kia Rio (2006-2009), Kia Sorento (2007-2011), LADA 2107 (2011-2012), LADA Granta (2012-2017), LADA Granta liftback (2014-2017), Nissan Sentra (2014-2017) i Nissan Tiida (2015-2017). Od 2015 godine sa proizvodnih traka silazi Lada Vesta u svim varijantama.
|
