offline
- ekser222
- Počasni građanin
- Pridružio: 12 Nov 2005
- Poruke: 865
|
Prije neki dan sam pisao u kabinet gospodina Šutanovca i zamolio ga da ne priča gluposti. Ako je na tom mjestu, ne zato što je pametan, nego zato što je u političkoj igri, raspodjeli ministarskih mjesta po partijskoj liniji, bolje mu je da ćuti nego da naokolo priča gluposti.
Pisao sam na adresu kabinetmo@mod.gov.rs
Naravno, nema odgovora, jer su i tamo postavljeni poslušnici po partijskoj dužnosti.
Naravno, ni oni sa kojim je nisu bolji. Pisao sam na Palubi kako sam uporno radio na izmjeni sajta Vojske Jugoslavije. Ako su tamo napisali i napravili onakve gluposti, ko zna kakve gluposti može da napravi gospodin Šutanovac.
Sajt Vojske Srbije pretrpio je dosta izmjena koje sam tražio. Oko gospodina Šutanovca se ne treba truditi. Proći će mu mandat i doći će opet neki novi po partijskoj dužnosti, a koji će opet biti igrač svoje stranke, ili nekoga iz Nato-a
Što se tiće ovoga posla, ako ga bude, sa Kuvajtom tu će najbolje proći kriminalno udruženje i lopovska kombinacija, inače znana kao SDPR ili Jugoimport, koja će se truditi da pokradu i prevare sve sa kojima će raditi.
Zato preporučujem svima koji budu u ovom poslu da dobro čuvaju svoje novčanike, jer radnici SDPR-a kradu, lično, naprimjer, moje dokumente i stvari, kradu novac, ne isplaćuju plate i dnevnice i ne rade svoj posao. Od para koje dobiju za posao koji sam ja, naprimjer, radio u predstavništvima SDPR-a u svijetu su se otvarale trgovačke firme na ime radnika SDPR-a koje su trgovale novcem koji su trebali dobiti radnici, kao ja naprimjer, koji su radili za SDPR. I onda mi gospodin general Jovan Čeković, lažljivac po struci i navici obeća isplatu svih dugovanja i zaostataka i naravno samo obeća. Lažljivac kao i ostali u SDPR-u.
Zato svim koji budu u ovome poslu preporučujem da kad budu radili sa SDPR-om svoje novčanike i stvari dobro čuvaju i da se dobro obezbijede sa ugovorom. Da se ne desi da dobiju pare nakon godinu ili dvije. Kao što su radnici na tenkovima u Kuvajtu 1996 godine stupili u štrajk, jer je gospođa šefica predstavništva uvozila za privatan račun pšenicu iz Brazila u Kuvajt, a parama koje su zaradili radnici koji su radili za SDPR.
Da se ne desi da ekipa sa kojom sam ja radio u Kini nakon pola godine ne dobije ni žutu banku za rad na tenku u Kini, i da čak ljudi nemaju za cigare, a onda dođe šef predstavništva iz Pekinga Zoran Đorđević i da svima pušačima, samo pušačima, po oko 10 eura za cigare. Za nas nepušače nije dao ništa.
Da počnemo da radimo, napravimo ugovore, i nakon nekoliko mjeseci dođe iz SDPR-a promjena ugovora, retroaktivno, gdje mi se plata smanjuje na 2500 dolara. Unazad nekoliko mjeseci. I onda ispadne da ja još moram vratiti pare SDPR-u za rad koji sam radio. Ima li igdje na svijetu da ti smanje platu, retroaktivno, pa te obavijeste nakon nekoliko mjeseci, i još onda mjesto da dobiješ platu treba da im vratiš para.
Zbog SDPR-a sam prelazio više puta granicu zemalja u Aziji ilegalno. Švercovali oružje.
U apriliu 1996 godine su Kuvajćani i Englezi uhvatili u pustinji u Kuvajtu trojicu radnika koji su za radili za SDPR premlatili ih, mučili, iživljavali se njima i još svašta, bolje da ne pričam. Iz predstavništva SDPR-a nisu ni prstom mrdnuli. Čak ih nisu ni u bolnici posjetili. I nikom ništa. Izbiju ti zube, polome kosti, odbiju bubrege, drže čitav dan u pustinji svezanog i isprebijenog, a gospodin pukovnik Grujović Krsto se samo smješkao na to.
Da li bi mene zaštitili da su me uhvatili u ilegalnom prelasku granice neke zemlje.
Da smo radili u minskim poljima, a nismo za to bili plaćeni. Da su pored nas izginuli, na dvadesetak metara, vojnici Bangladeša, koji su radili sa nama i ušli u minsko polje.
I sad će posao oko tenkova, ako dobiju, voditi ovi iz SDPR-a. Koje će tu biti samo krađe. Milionske. Krašće se na svakom mogućem papiriću i djeliću. Na ugovorima, na dnevnicama, avio kartama, na gorivu, na hemijskim, na spajalicama, na rokovnicima. Dok smo radili u Kuvajtu nismo dobili iz predstavništva ni hemijsku niti radnu svesku. Jedan moj drugar je zato vodio radni dnevnik na zidu. Pisao je ekseron po zidu. Svaki dan izvještaj. I govorio šefovima da izvještaj mogu da pogledaju na zidu u radionici. Da smo u Kuvajtu u radionici jedno vrijme sjedili na praznim sanducima.
Sjećam se jednog radnika SDPR-a koji je sada šef predstavništva u Teheranu koji je u avionu pokrao sve čaše u koje su mu stjuardese sipale piće. Pa je čak ukrao i čaše u kojima sam ja dobio piće. Pokrao je i escajg.
Ajmo se sada vratiti na tenk.
Koliki će napredak imati oklopne jedinice Kuvajta ako se uradi modifikacija tenka za njihovu vojsku.
Kod gađanja na poligonu gađa se meta koja stoji iz tenka koji stoji. Tu sasvim dobro radi sadašnji sistem u tenku.
Ko može da napadne Kuvajt. Iran. On još nikad nikog nije napao. Irak. Neće. tamo su američke okupacione snage. Saudija. Neće. Oni su im veliki prijatelji. Neko sa mora. Neće. tamo su Ameri koji oslobađaju Irak.
Pa što će onda remont tenka Kuvajtu.
Da bi neko iz porodice Sabah dobio koju stotinu miliona dolara provizije i da bi SDPR krao i dalje.
Dakle, nema potreba da govorite o prohodnosti tenka, oklopnoj zaštiti, municiji, i ostalim tehničkim karakteristikama. To u ovom poslu uopšte nije bitno.
Samo provizija koja ostaje u Kuvajtu i samo pare koje će SDPR da pokrade na svim mogućim mjestima. Pa čak i na spajalicama.
Vladimir Ivanović
|
