online
- babaroga
- Legendarni građanin
- Pridružio: 04 Sep 2012
- Poruke: 9037
- Gde živiš: pecina stroga
|
- 11Ovo se svidja korisnicima: voja64, natrix, nemkea71, komkom, ikan, Markogrozni, sasa76, stug, theNedjeljko, amaterSRB, NewOrder
Registruj se da bi pohvalio/la poruku!
Evo da pokusam da prevedem Gerasimovljev tekst koji je uzdrmao NATO stratege. Ne znam da je do sada prevodjen na srpski, tacnije da je srpski prevod cijelog teksta negdje objavljen. Ja ne vladam ruskim, tako da sam preveo sa engleskog prevoda. Engleski tekst je objavljen od strane USA komande za obuku u Forth Leawenvorth u njihovom vojnom casopisu Military Review januara 2016.
Citat:VRIJEDNOST NAUKE JE U PREDVIDJANJU
Novi izazovi traze ponovno osmisljavanje oblika i metoda vodjenja bojevih dejstava.
General Armije Valerij Gerasimov, Nacelnik generalstaba oruzanih snaga Ruske federacije
U 21. vijeku vidjeli smo tendenciju bisanja razlika izmedju stanja rata i mira. Ratovi se vise ne objavljuju, i kad jednom zapocnu - ne nastavljaju se po poznatom nam sablonu. Iskustva iz vojnih sukoba, ukljucujuci onih vezanih za takozvane obojene revolucije u Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku, potvrdjuju da perfektno prosperitetna drzava, za par mjeseci ili cak za par dana moze da bude pretvorena u arenu zestokih oruzanih sukoba, postane zrtva spoljne intervencije, utone u bezdan haosa, humanitarne katastrofe i gradjanskog rata.
Lekcije Arapskog proljeca
Naravno, bilo bi najlakse reci da dogadjanja "Arapskog Proljeca" nisu rat, i da onda mi - vojnici - nema sta da izucavamo tamo. Ali, mozda je suprotno istina - da su bas ovi dogadjaji tipicni za ratovanje u 21. vijeku. Po pitanju nivoa zrtava i razaranja, katastrofalnih socijalnih, ekonomskih i politickih posljedica, ovakvi sukobi nove vrste su uporedivi sa posljedicama bilo kojeg pravog rata. I sama "vojna pravila" sustinski su se promjenila. Porasla je uloga nevojnih metoda za postizanje politickih i strategijskih ciljeva, i, u mnogim slucajevima, snaga tih metoda po svojoj efektivnosti znacajno je prevazisla silu oruzja.
Naglasak kod koriscenih metoda konfrontacije pomjera se na stranu siroke upotrebe politickih, ekonomskih, informacionih, humanitarnih, i drugih nevojnih mjera, u sadejstvu sa protestnim potencijalom populacije. Sve ovo dopunjava se vojnim mjerama prikrivenog karaktera, ukljucujuci informativno ratovanje i akcije snagama za specijalne operacije. Otvorenoj upotrebi sile - cesto pod okriljem mirotvorne operacije ili regulisanja krize - pristupa se tek u odredjenoj fazi (sukoba), primarno da bi se osigurala konacna pobjeda u sukobu.
Iz ovoga se namece logicno pitanje: Sta je moderni rat? Za sta treba spremati armiju? Kako je treba naoruzati?
Tek kad odgovorimo na ova pitanja mozemo odrediti pravac izgradnje i razvoja oruzanih snaga na duzi rok. Da bi ovo postigli, esencijalno je da imamo jasno razumijevanje kakve ce mo oblike i metode njihove (oruzanih snaga) primjene koristiti.
U danasnje vrijeme, zajedno sa tradicionalnim uvode se i nestandardne tehnike. Raste uloga mobilnih multirodovskih grupacija, koje djeluju u jedinstvenom obavjestajno informativnom prostoru koristeci nove mogucnosti sistema upravljanja i podrske. Vojna dejstva postaju dinamicnija, aktivnija i efikasnija. Iscezavaju takticke i operativne pauze, koje je neprijatelj mogao da koristi. Nove informacione tehnologije omogucile su da se znacajno smanji prostorni, vremenski i informacioni jaz izmedju trupa i organa upravljanja. Frontalni sukobi velikih grupacija trupa (snaga) na strateskom i operativnom nivou postepeno odlaze u proslost. Daljinsko, bezkontaktno dejstvo po protivniku postaje glavni nacin postizanja ciljeva bojeva i operacija. Unistenje njegovih objekata vrsi se po cijeloj dubini teritorije. Brisu se razlike izmedju strategijskog, operativnog i taktickog nivoa, izmedju ofanzivnih i odbrambenih dejstava. Upotreba visoko preciznog oruzja postaje masovno rasprostranjena. U upotrebu se aktivno uvodi oruzje zasnovano na novim fizickim principima i automatizovanim sistemima.
Asimetricna dejstva su pocela da se siroko primjenjuju, omogucujuci negaciju neprijateljevih prednosti u oruzanom sukobu. Medju takva dejstva spadaju upotreba snaga za specijalne operacije i unutrasnje opozicije radi stvaranja trajno operativnog fronta na cijeloj teritoriji drzave protivnika, zajedno sa informacijskim dejstvom, cije se metode i oblici neprestano unapredjuju.
Ove stalne promjene ogledaju se u doktrinarnim pogledima vodecih svjetskih drzava, i testiraju se u vojnim sukobima.
Jos 1991, za vrijeme operacije Pustinjska Oluja u Iraku, oruzane snage SAD su sprovele u djelo koncepte "globalni razmah - globalna moc" (global reach - global power) i "vazdusno- kopnena bitka" (air-ground operations). 2003 godine, u operaciji Iracka sloboda, operacije su vodjene u skladu sa takozvanom "Jedinstvenom vizijom 2020" (Joint Vision 2020).
Danas, razradjuju se koncepti "globalnog udara" (Global Strike) i "globalne anti-raketne odbrane" (Global Missile Defence), koji predvidjaju unistenje neprijateljevih ciljeva i snaga za nekoliko casova, istovremeno garantujuci sprecavanje neprihvatljive stete od kontraudara. Sjedinjene Drzave takodjer uvode odredbe doktrine "globalno integrisanih operacija", ciji je cilj formiranje, za veoma kratko vrijeme, visoko mobilnih vojnih grupacija mjesovitog sastava.
U skorijim sukobima, pojavili su se novi oblici vodjenja operacija, koje ne mozemo razmatrati kao iskljucivo vojne. Primjer za ovo je operacija u Libiji, gdje je kreirana zona zabrane letenja, uvedena je pomorska blokada, i privatne vojne kompanije su siroko koriscene u bliskom sadejstvu sa oruzanim formacijama opozicije.
Treba priznati da iako mi razumijemo sustinu tradicionalnih vojnih dejstava izvodjenih od strane regularne oruzane sile, nase znanje o asimetricnim oblicima i metodama je povrsno. U vezi sa tim, povecava se znacaj vojne nauke, koja bi trebalo da stvori sveobuhvatnu teoriju takvih dejstava. Tu bi mogli pomoci rad i istrazivanja Akademije Vojnih Nauka.
Zadaci vojne nauke
Kad diskutujemo metode i oblike vojnog sukoba, ne smijemo zaboraviti nasa vlastita iskustva. Mislim na upotrebu partizanskih jedinica za vreme Velikog otadzbinskog rata i borbu sa iregularnim formacijama u Avganistanu i na Sjevernom Kavkazu. Naglasio bih da su za vrijeme rata u Avganistanu razradjeni specificni oblici i metode izvodjenja vojnih dejstava. U sustini zasnivali su se na iznenadjenju, visokom tempu napredovanja, vjestom koriscenju taktickih vazdusno desantnih snaga i obuhvatnih odreda, sto je sve zajedno omogucilo preduhitrivanje neprijateljevih planova i nanosenje znacajnih gubitaka.
Jos jedan faktor, koji utice na promjenu savremenih metoda oruzanog sukoba, jeste upotreba modernih robotskih sistema i istrazivanja na polju vjestacke inteligencije. Dok danas imamo letece dronove, bojno polje sutrasnjice bice ispunjeno hodajucim, puzajucim, skacucim i letecim robotima. U skoroj buducnosti moguce je da ce biti stvorene potpuno robotizovane formacije sposobne da izvode nezavisna borbena dejstava.
Kako ratovati u takvim uslovima? Koji oblici i metode treba da se koriste protiv armije robota? Kakve vrste robota nam trebaju i kako da ih razvijemo? Vec danas, nasi vojni umovi treba da se zamisle nad takvim pitanjima.
Najvaznija grupa problema, koja zahtjeva posebnu paznju, vezana je za unapredjenje oblika i nacina koriscenja vojnih grupacija. Neophodno je preispitati sustinu strategije dejstava Oruzanih snaga Ruske federacije. Vec se postavlja pitanje: Da li je potreban toliki broj strateskih operacija? Koje, i koliko njih ce nam trebati u buducnosti? Odgovora na to pitanje jos nema.
Postoje i drugi problemi sa kojima se moramo suociti u svakodnevnim aktivnostima.
Trenutno smo u zavrsnoj fazi formiranja sistema Vazdusno kosmicke odbrane (VKO).
Zbog toga, pitanje razvoja oblika i nacina dejstva koristeci snage i sredstva VKO postaje aktuelno. Generalstab vec radi na tome. Akademija vojnih nauka je pozvana da najaktivnije uzme ucesca u tome.
Informacijski sukob otvara siroke asimetricne mogucnosti da se umanji borbeni potencijal protivnika. U Sjevernoj Africi bili smo svjedoci primjene tehnologija koje uticu na drzavne strukture i poplaciju koristeci informacione mreze. Neophodno je unaprijediti dejstva u informacionoj sferi, ukljucujuci zastitu vlastitih objekata.
Operacija primoravanja Gruzije na mir pokazala je odsustvo jedinstvenog pristupa upotrebi formacija Oruzanih snaga van Ruske federacije. Napad na americki konzulat u Libijskom gradu Bengaziju septembra 2012, aktiviranje piratskih operacija, nedavno uzimanje talaca u Alziru, sve ukazuje na vaznost potrebe da se formira sistem oruzane odbrane drzavnih interesa van granica nase teritorije.
Iako amandmani na federalni zakon "O Odbrani" usvojeni 2009 dozvoljavaju predsjedniku operativnu upotrebu oruzanih snaga Rusije van njenih granica, oblici i nacin upotrebe nisu definisani. Pored toga, pitanja koordinacije operativne upotrebe nisu rjesena na medju resorskom (medju ministarskom) nivou. Tu spadaju pojednostavljenje procedure za prelazak drzavne granice, koristenje vazdusnog prostora i teritorijalnih voda stranih drzava, procedure saradnje sa vlastima zemlje domacina i druga pitanja.
Neophodno je koordinirati rad istrazivackih organizacija zainteresovanih ministarstava i resora.
Jedna od formi upotrebe oruzanih snaga van zemlje su mirovne operacije. Pored tradicionalnih zadataka, njihove aktivnosti mogu da ukljuce i specificne akcije kao sto su: specijalisticke, humanitarne, akcije spasavanja, evakuacije, sanitarne i druge akcije. Trenutno, njihova klasifikacija, sustina i sadrzaj nisu precizno definisani.
Pored toga, slozeni i visestrani zadaci odrzavanja mira, koje ce, mozda, regularne trupe morati da rjesavaju, podrazumjevaju stvaranje bitno novog sistema njihove obuke. Na kraju krajeva, zadatak mirovnih snaga je da razdvoje sukobljene snage, zastite civlnu populaciju, pomognu smanjivanju potencijala za neprijateljstvo, i uspostavljanju mirnog zivota. Sve ovo zahtjeva naucnu studiju.
Kontrola teriitorije
Od posebnog znacaja u modernim sukobima postaje zastita populacije, objekata i komunikacija od aktivnosti snaga specijalnih operacija, u kontekstu njihove sve vece upotrebe. Rjesenje ovog problema pretpostavlja organizaciju i uvodjenje teritorijalne odbrane. Prije 2008, kad je ratna armija brojala vise od 4,5 miliona ljudi, ti zadaci su rjesavani ekskluzivno od strane vojske. Ali, situacija se promjenila. Sada, suprotstavljanje diverzantsko izvidjacko teroristickim snagama moze se jedino organizovati kompleksnim sadejstvom svih drzavnih struktura sile.
Takav posao pokrenuo je Generalstab. Rad je zasnovan na definisanju pristupa organizaciji teritorijalne odbrane koji se ogledaju u izmjenama federalnog zakona "O Odbrani". Od usvajanja zakona, postalo je neophodno definisati sistem upravljanja tertorijalnom odbranom i pravno regulisati ulogu i mjesto drugih snaga u teritorijalnoj odbrani, vojnih formacija i organa drugih drzavnih struktura.
Potrebne su nam dobro utemeljene preporuke za koriscenje medjuagencijskih snaga i nacina u rjesavanju zadataka teritorijalne odbrane; metode borbe protiv terorista i diverzantskih snaga neprijatelja u savremenim uslovima.
Iskustvo izvodjenja vojnih operacija u Avganistanu i Iraku pokazalo je potrebu da se razradi (zajedno sa istrazivackim tijelima drugih ministarstava i resora Ruske Federacije) uloga i stepen ucesca oruzanih snaga u postkonflikt regulaciji, izrada prioritetnih zadataka, metode upotrebe trupa, i uspostavljenje ogranicenja za upotrebu oruzane sile.
Razvoj naucnog i metodoloskog aparata za podrsku odlucivanju uzimajuci u obzir multidisciplinarni karakter vojnih formacija je vazan zadatak. Neophodno je istraziti zdruzene sposobnosti i kombinovani potencijal svih komponenti snaga i trupa u sastavu ovih grupacija. Problem je ovdje sto postojeci modeli operacija i vojnih akcija to ne podrzavaju. Potrebni su novi modeli.
Promjene u prirodi vojnih sukoba, razvoj sredstava rata i oblika I metoda njihove upotrebe postavljaju nove zahtjeve pred sisteme sveobuhvatne podrske. Ovo je jos jedno podrucje naucnog rada koje se ne smije zaboraviti.
Ideje je nemoguce generasiti po naredjenju
Danasnje stanje ruske vojne nauke ne moze se uporediti sa procvatom vojno-teorijske misli u nasoj zemlji uoci Drugog svjetskog rata.
Naravno, za to postoje objektivni I subjektivni razlozi, I ne mozete za to nikoga posebno kriviti. Nisam ja (prvi) rekao da je ideje nemoguce generisati po naredjenju.
Saglasan sam sa ovim, ali ne mogu a da ne priznam nesto drugo: tada nije bilo ni doktora, ni naucnih kandidata, nije bilo naucnih skola ni pravaca. Bilo je vanserijskih pojedinaca sa sjajnim idejama. Nazvao bi ih naucnim fanaticima u pozitivnom smislu te rijeci. Moze biti da nama danas takvih ljudi prosto nedostaje.
Takvi ljudi kao, na primjer, KOMDIV Georgij Iserson, koji je, uprkos predratnim stavovima, objavio knjigu “Nove metode borbe”. U njoj, Sovjetski vojni teoreticar predvidja: “NI jedan rat se uopste I ne objavljuje. Jednostavno zapocinje sa unapred rasporedjenim vojnim snagama. Mobilizacija I koncentracija se ne desavaju u period nakon nastupanja ratnog stanja, kao sto je to bilo 1914, vec se neprimjetno, postepeno sprovode mnogo prije toga”. Sudbina “proroka u svojoj Otadzbini” bila je tragicna. Nasa zemlja je velikom krvlju platila sto nije poslusala zakljucke profesora Generalstabne akademije.
Iz ovoga slijedi zakljucak. Prezriv odnos prema novim idejama, nestandardnim pristupima, prema drugacijem gledistu, neprihvatljiv je u vojnoj nauci. A jos neprihvatljiviji je prezriv odnos prema nauci od strane prakticara.
U zakljucku zelim da kazem da bez obzira na to koliko je neprijatelj jak, bez obzira koliko savrsene bile njegove snage I sredstva oruzane borbe, oblici I metode njihove upotrebe, on ce uvijek imati ranjivosti, sto znaci da postoji mogucnost adekvatnog protivdejstva.
Istovremeno, ne bi smo trebali kopirati tudja iskustva I sustizati vodece zemlje, vec raditi unapred I sami biti u vodjstvu. I ovdje vojna nauka igra vaznu ulogu.
Vodeci sovjetski vojni naucnik Aleksandar Sevchin pisao je: “Stanje rata …. izuzetno je tesko predvidjati. Za svaki rat potrebno je razviti posebnu liniju strateskog ponasanja, svaki rat je poseban slucaj koji trazi uspostavljanje svoje posebne logike a ne primjenu bilo kakvog sablona.”
Ovaj pristup ostaje relevantan I danas. Zapravo, svaki rat je poseban slucaj koji zahtjeva razumjevanje svoje posebne logike, svoje jedinstvenosti. Stoga je prirodu rata u koji moze biti uvucena Rusija ili nasi saveznici danas veoma tesko predvidjeti. Ipak, ovaj zadatak mora biti rijesen. Svako naucno istrazivanje na polju vojne nauke je beskorisno ako vojna teorija ne pruza predvidjanje.
U rjesavanju brojnih problema sa kojima se danas suocava vojna nauka, Generalstab racuna na pomoc Akademije vojnih nauka, koja je u svoje redove okupila vodece vojne naucnike I strucnjake sa autoritetom.
Uvjeren sam da ce se bliske veze izmedju Akademije vojnih nauka I Generalstaba oruzanih snaga Ruske federacije I dalje razvijati I usavrsavati.
Valerij Gerasimov
Nacelnik Glavnog staba Oruzanih snaga Ruske federacije, General armije
27 februara 2013 godine
Mada sam u prevodu koristio i ruski original (ruski pomalo razumijem), najvise da bih bio siguran da sam korektno preveo smisao recenice, vjerovatno ima gresaka. Ako neko od kolega koji vladaju ruskim ima zivaca i volje, molio bi ih da pogledaju original i ovaj moj prevod i ukazu na greske ako ih ima i isprave ih.
|
