offline
- sevenino
- Ugledni građanin
- Pridružio: 14 Jun 2011
- Poruke: 381
|
Svi prolazimo kroz stresne i "bezizlazne situacije" i to je sastavni dio zivota. Samim tim treba uvijek dati naglasak na ovo "prolazimo", znaci trudimo se da prodju, i niukom slucaju da ih uvijek osvjezavamo da neprestano traju. Osnovni uzrok stresa je strah, kako onaj kad pukne nesto pored uha, tj trenutni, tako i onaj odgodjeni kao sto je sopstvena egzistencija (materijalna, socijalna, drustvena, zdravstvena...) ili egzistencija najblizih. Zivimo jako brzo, raznoliko, raskosno ali jos uvijek nedovoljno dobro kako nam se servira da zive drugi. To znacio bez obzira na sve, iako je bas sve dobro, mi trazimo razlog da budemo nezadovoljni. Ko trazi taj i nadje. Usljed tog nastaju neuroze, psihoze, depresije i onda svi moguci sizofreni oblici ili njihove granicne pojave. Burnaut, bordlajn sindrom, PtSS i sve varijacije i kombinacije imaju vezu sa nasom prosloscu i jos vise sa buducnoscu i one su sve tu u nama i "bole nas" bas kao i kurije oko koje je na nozi, pa kad hodamo boli a kad lezimo i ne mislimo na njega. Ako razmislimo kako su samo prije 100 godina nasi cukundjedovi zivjeli i to u doba kad rijec osiguranje nije ni postojala, znaci bez zdravstvenog, bez penzionog, autoosiguranja, bez zastite od poplava, pozara..... pekli su i pili stotinama litara rakije i nikom nije ni palo na pamet da je alkoholicar, a strahovali su svaki dan, nekad od vuka, nekad od medvjeda, a gotovo svaki dan od grada ili susse, a o poreznicima da i ne govorimo, i opet nisu imali ni psihijatre ni psihologe ni bilo kog, a sto se ratova tice, kako se god kojoj budali cefne da ih salje u rat, oni su stojicki podnosili i isli. Ti nasi cuundedi i cukinbabe su imali po sestero sedmero djece, plus ona sto su im pomrla usput, koja se i ne broje, ali oni su za ovu zivu imali jednu ogromnu odgovornost. Ipak ono sto su oni imali a mi nemamo je bila VJERA. Ta vjera se nije ogledala u tom ko je kako krsten, ko je koliko dao za crkvu i ostale danasnje karafeke, vec se ogledala u MOLITVI i to svakodnevnoj. Prije svakog obroka, prije spavanja ... uvijek molitva, uvijek ona smirenost ,kriscanska skrucenost, a poslije tog osmijeh i dobar apetit i nikakva sila im nije mogla nista, a ako bas i udari, docekali su je spremni. Mi smo se od tog odvojili, u crkvu se ide samo zbog pokazivanja auta i lanaca oko vrata , cetiri petine vjernika se i ne zna pomoliti i tako redom. Istovremno izgubili smo svoj ponos, danas se hvalimo brojem konjskih snaga a ne brojem malih komsija koje smo okupili da im damo instrukcije iz fizike, hemije ili bilo cega. Nema se vise vremana ni za jelo, a da molitve i ne spominjemo, pa kraj toliko kanala na tv, covjek pojede rucak da ne zna ni sta je pojeo. Prestaje i da zvace da mu neki dijalog na tv nebi promakao. Sjetim se mog komsije pokojnog sefkije, penzioner koji je nas djecu ucio matematiku privatno poslije skole, bez nadoknade, a najveca mu je nagrada bila kad ga preko ulice na sav glas pozdravimo, a on samo nam mahne rukom i brk mu se malo zadigne od srece. To mu je vise prijalo nego svi partizanski ordeni slozeni u ormaru. A dok mi ucimo, zena zacas napravi neki jednostavan kolac, mislim da se zvao patispanja, da djeca nisu gladna. Ali zato kad njegova zena ide sa pijace, mi svi trcimo da joj ponesemo stvari. Ostale dame se sigurno zapitaju, zasto bas njoj??? U danasnje doba da li je neko nekom uopste zahvalan??? Ovi sto su ratovali nisu nikom zahvalni ni sto su prezivjeli, Drzava koja ih poslala u rat opet nezahvalna i hoce ih se sto prije rijesi. Ovi sto rade, svi se osjecaju iskoristeni i padaju u taj burnaut, pa trk kod psihijatra, ovi sto ne rade u teskoj depresiji, pogotovo kad nema nista na TV-u. Stvarno tesko naci danas nekog zadovoljnog. ...
Majka priroda nam dala mogucnost da kad imamo neku bol u glavi, stres, strah koji nas blokira kao i gips na nozi, da pocinjemo da jecamo, placemo, ali isti efekat je i kad se smijemo, pjevamo, molimo... Znaci kroz izbacivanje rezidualnog volumena iz pluca (duboko izdisanje) smanjuje se prag bola, pada adrenalin, pada pritisak i jos ponesto i samim tim opseg bezbolnog stanja je veci i lakse je prebroditi odredjene situacije. Neko je imao problem pa se molio, molio i onda mu eto bog pomogao pa mu se nesto rasvjetlilo. Ne naprotiv on je u tom trenutku pomogao sam sebi. Svi prolazimo kroz neke teskoce ali i kroz teskoce sirimo sopstvena iskustva i spustamo istovremeno granicu straha. Ne zelim da kazem da postajemo hrabriji, ali problemu prilazimo svjesnije, dok podsvijesti ostavljamo da brine o nama. Meni licno je takav nacin par puta dobrano pomogao. Osim tog u prirodi se nalazi toliko bobica i trava da sam gotovo ubijedjen da se u svakoj krije lijek za nesto. Lakse je ipak kupiti kutijicu tableta, nego ici po polju i traziti kantarion, preslicu, majcinu dusicu, bokvicu, gospinu travu, hajducku travu, bolje zvuce neki bensedini, brufeni, a nasi preci nisu znali ni jedan strani jezik, ali su znali ove travke i nisu slucajno ovakva imena im davali...
|
