Presjeci raketno gonjenih projektila sa fokusom na motor (crteži, skice, grafike)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Livenje? Presovanje malo teže, jer je opasnije...

• 2Ovo se svidja korisnicima: raketaš, ivan1973
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Lijevanje bi trebalo biti, a nije mi baš jasno što je razlog da nisu uspijeli ovladati tom tehnologijom, ni u slučaju dvobaznog koji ako dobro razumijem se isto može lijevati niti u slučaju kompozita.
Iako se na prvu presanje čini opasnijim postupkom možda to i nije slučaj.

Nisam ništa pametnog našao na čitljivim mi jezicima osim kod Poljaka koji su prije nekoliko godina radili neke projekte sa demonstratorskim 122mm raketama. Gorivo je bilo smjesa amonijak perklorata, aluminija i polimera HTPB plus nešto malo nekih dodataka.





Ovo im je aparatura za to ako dobro razumijem vakuumsko lijevanje





Ozbiljna je ekipa pa je sve obavljeno, i statičko i dinamičko ispitivanje odnosno provjera





Rekao bi da se ni Poljaci još nisu mrdnuli po tom pitanju već da su kako ono @raketaš kaže i dalje na linoleumu. Ovo je valjda to namatanje iz njihovog pogona



Jedino što mi pada na pamet je da takav pogon, ta ljevaonica ne bi bila nešto produktivna za neku masovniju proizvodnju.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pukovniče postavljaš pitanje od milion dolara , zapravo stotinjak miliona, samo da se počne sa radom, i tada kila goriva košta 1000 dolara. Da bi se to svelo u neku normalu ispod 50 dolara po kili treba investirati nekoliko puta po 100 miliona.

Pođimo redom od trna koji formira zvijezdu, napravi neku skicu u mjerilu sa nekim osnovnim kotama, može od neke rakete koju si analizirao zadnjih dana, a može i ovaj poljski demo model u kalibru 122, jednako bolo glava od oba slučaja .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Evo jedan grubi pretpostavljeni primjer recimo za onu avionsku H-25



Kontam ja da taj materijal nije obični drek i da je skup, i da u obradi ide od pile do honovanja sa valjda svim termičkim predopostupcima i postpostupcima.
Ali nije valjda da je trn jednokratan !?

• 1Ovo se svidja korisniku: Drug pukovnik
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Trn se koristi više puta samo je ciklus izmjene trniva oko tri dana ,a često i duže. Prvo moramo imati dobavljaaća nekog dobrog aluminija , mi smo koristili leguru PD 33 iz IMPOLA Sovenija. Oni su tu tehnologiju kupili kroz neke druge projekte ,ali se već tada vodilo računa o Orkanu i velikim kalibrima pa su mogli otprešati promjer 250mm. Zatim dolazi veliko tokarenje na CNC stroju ili dobar majstor na univerzalnom ili hidrokopirnom stroju ,radi se o tolerancijama ispod desetinke milimetra ,a dimenzije su velike , a trebs i danas i za godinu dana napraviti isti trn.Nakon velikog tokarenja dolazi dugohodna hoblerica koja obično ima i glavu za montažu brusa , pa se onda ta rebra na zvijezdi par dana hoblaju i lickaju. Problem je što je na tom trnu sve pod konus od par desetih na metar kako bi se olakšalo vađenje. Nakon brušenja i poliranja na trn se nanosi sloj teflona špricanjem, a neke firme ga tvrdo kromiraju. Tvrdi krom je bolji jel daje površinsku tvrdću i otpormnost na ogrebotine,ali se stvar nakon kromiranja mora ponovo brusiti , jer se krim više taloži na pozitivnim kutevima i vanjskim radijusima na krakovima zvijezde, a manje ili nikako u dubini kraka.Obično je centralni dio trna šupalj i tu se postave grijaći ili se spoji na vrelo ulje.Prije opotrebe se vrući trn još nekoliko puta namaže sa silikonskim odjeljivaćem kako bi se sprijećilo zaljepljivanje goriva na njega.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ono jeste postupak i vremenski (sati) i materijalno, ali za vođene i sofisticirane rakete koje koštaju sa puno nula to je ipak samo jedan dio totala i možda ne baš tako procentno veliki.
Imam samo jednu specifikaciju, raketa 5V55 sa sistema S-300, ali istina razmatrana verzija sa glavom samonavođenja. Gorivo je procjenom nosilo 15% ukupne proizvodne cijene rakete, otprilike kao što je u to doba nosio sklop autopilota.

Kod raketa baš ono masovne proizvodnje, raketna artiljerija, udio sigurno raste možda i znatno, pa je dobro pitanje koliko koštaju ti dodatni kilometri.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Oluj2.1, darkstar101
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Naravno da kod vođenih raketa koje imaju puno nula u svojoj cijeni, ta komplikacija sa kompozitima ne igra neku značajnu ulogu, opisao sam samo dio problema oko izrade trna za lijevanje goriva , budem se kasnije osvrnuo i na problematiku izrade samog goriva i postupka lijevanja.

U slučaju goriva za koje si dao skicu ( raketa H25 ) trn ima hrpu radijusa koje nisi nacrtao , većina tih radijusa nisu konstantni po dužini već se mijenjaju , tako da se brusna šajba profilira po najmanjem radijusu, a oni veći se rade kružnom interpolacijom, ako to stroj može. Unutrašnji radijusi se u toku izgaranja povećavaju i bitno utiču na konačni tok tlaka i potiska, dok se vanjski radijusi brzo izgube pa i nisu tako bitni.

Mi smo u Pretisu radili bez problema matrice za prešanje dvobaznih raketnih baruta, ali to su bile kratke profilirane matrice oko 200 mm dužine. U to vrijeme, prije 35 -40 godina, bile su rijetke CNC brusilice za uzdužno brušenje u 3D. Mogli smo te radijuse raditi u 2 D tako da brusnu šajbu formiramo uređajem Dijaform koji je kopirao limenu šablonu, pri tome je mehanizam profil sa limene šablone umanjivao za 6 puta . A limenu šablonu smo radili na drugoj optičkoj brusilici koja je nacrt sa pausa umanjivala 10 puta. Radilo se na specijalnom Paus papiru koji nije mijenjao dimenzije ovisno od vlage zraka i temperature.

Komplikacja do besvjesti , da bi se dobio profil zvijezde sa konstanim radijusima, a da bi napravili trnove za SAKR 36 koji je imao promjenu radijusa i profila kanala, morali smo preraditi dugohodnu brusilicu sa stolom širine 1500mm dužine 6 m, cijena prerade i zaustavljanja stroja na par mjeseci prava sitnica .

Kod H25 imamo dodatnu komplikaciju sa krakovima zvijezde na gornjem kraju, gdi to završava sa nekom kuglom, za što treba velika CNC glodalica sa 5D kontrolom .

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Iz ovig slikica i filmova se može donekle steći slika o problematici izrade trna za zvijezdu .

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Ovo je interesantno, gledao malo po patentima birajući renomirane korporacije koje se ovim bakću. Ove ilustracije su dosta friškog datuma, jednorežimni i dvorežimni model motori sa kompozitom, a kvaka je da trn nije izvlačeći nego po nalijevanju goriva, tlačenju ili vakumiranju i polimerizaciji ostaje unutra.
Ne navode toliko da ovo pojednostavljuje tehnološki proces nego da je ovako sa minimalno dopuštenim svijetlim otvorom stupanj ispunjenosti motora znatno bolji (više goriva u volumenu) posebno pri većim omjerima L/D.

A trn u ovom slučaju, naravno sad je i 3D printanje na raspolaganju, je zamišljen da bude od materijala koji će goriti brže od samog goriva. Navode kao primjer metalokeramiku Titan+Boron+Aluminij. Ili kao druga opcija trn od materijala koji će podnijeti temperaturu u komori, a na njemu sloj ovog brzogorećeg sastava.

Boron gori zeleno jel da? Treba početi gledati plamene sa više pažnje jer se ti objavljeni patenti često pokažu kao dobre smjernice.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 05 Jun 2021 19:19

Kaže ona narodna gdje ima dima ima i vatre, tako i ti patenti , nekoga je nešto žuljalo pa je to i rješavao. Malo mi je sve to nategnuto, pokušavam zamisliti dva goriva , jedno koje ima brzinu izgaranja od 25 mm /s ili više i drugo koje ima brzinu izgaranja manje od 3mm /s i to sve kod prvog tlaka od 70 bara i drugog tlaka od 35 bara , sve to fura kroz jednu mlaznicu sa konstantnom površinom kritičnog odvora, boli glava od problema

Dopuna: 07 Jun 2021 15:41

Ovako brzinski vidimo da je površina izgaranja buster goriva relativno mala i da je skoro konstantna. Izgaranje ide paralelno buster i marš faza s time da je marš faza na početku minimalna a kako buster gorivo izgara otvara se površina marševske faze. Vrlo zaguljen algoritam i ne vidim koja bi raketa tražila takav dijagram potiska. Naglas razmišljam .. potisak u buster fazi raste, rekao bih da ta rakete ima konstantno ubrzanje kako raste otpor zraka raste i potisak. Kad nabuba zadanu brzinu onda sa smanjenim potiskom marševske faze ganja avion

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Uloguj se preko Facebooka da bi video sliku:

Stvarnost je ipak malko drugačija...osim kod Meteora i možda kod nekih novijih AIM-120, ali prije bi rekao za ovu drugu da američani lažu ka pesi
Ovih 1400m/s na 5km i 1600m/s na 10km sa krajem aktivne faze pri max.brzinama lansiranja kažu da se raketa tada od lovca udaljila svega nekih 5km.
Cilj je njoj da nabere što više brzine sad i odmah pa da kasnije na toj energiji proba dohvatiti lovinu.