Da to je upaljač koji odgovara onom na slici sa mog zadnjeg posta. Dobro j eto napravljeno i spada u grupu najbržih upaljača što postoje, što je jako bitno kod kumulativki, ruje su to štancali ko klikere i ima ih na svoj kumulativnoj municiji od Muhe do Vampira li kumulativke na topu 125 mm.
Mi smo to radili po licenci i ima toga na Zolji, Osi, BST 82 i na kumulativnoj municiji 125 mm , za ostale kumulativke iz arsenala JNA nisam siguran, a mislim da je ona prelazna varaijanta sa metkičem koji puca unazad.
raketaš ::...
Imali su ruje i jednu među fazu u konstrukciji, kod tog upaljača je piezo kristal davao napon na EDK koja je bila na vrhu, a ona je palila malo "kumulativno" punjenje koje bi poslalo metak unatrag kroz centar bojeve glave do detonatora koji bi onda okinuo bojevu glavu, ali opet je tu bio prekid u lancu , tako da bez udarca po repu i rotacije detonator ne bi grunuo.
Ti upaljaci su korisceni na prvoj generaciji tenkovske/artiljerijske kumulativne 76, 85, 100, 122mm. I domace familija kumulativne municije za zljebljene topove (76 u obe verzije, i SSSR i SAD, 85mm, 90mm, 100mm) je imala kopiju istog.
Neka od strana je za vreme rata u Bosni od istih pravila PP mine.
Sam Bog zna koja strana, ti su upaljači rađeni u Rodiću u Bugojnu , a piezo keramika taj mali valjčić je dolazila iz uvoza. Institut za keramiku koji je radio pri institutu Ruđer Bošković je nešto petljao po tome, ali se više ne sjećam rezultata.
Mi smo u Zagrebu radili na tim upaljačima za neku našu varijantu kumulativke za BST 82. Petljali sa nekom žicom koja bi provela napon kroz centar da izbjegnemo dupli lijevak u vrhu, ali kad bi to top opizdio i zavrtio nije bilo ni žice ni upaljača, i tako koju godinicu.
Svaka se škola plaća, pogotovo ako se želi biti jednostavniji, a bolji od ruja, to jednostavno ne ide .
N-ti pokušaj i biću hrabar pa ću reći da je 90% da je zapravo ovako. Malo samo prostudirao kronologiju konstruktora i zavoda koji su se zavitlavali sa ovom raketom kroz prizmu vremena i šta je sve u tom periodu izašlo, a ono što nazivaju otisak prsta mora da je prisutno.
Taj motor zapravo ako ćemo po tome u konfiguraciji ne bi trebao mnogo odstupati od 9M38 i 9M330, sve je to u par godina i iz istog ili povezanih zavoda.
Ovdje sam se maknio od maltezera i ganjanja neke dvije sekunde već turio ono što je provjereno, zvijezda i cilindar. Goriva sam uspio natrpati 125kg, a sve po ''zadanim'' gabaritima iz vanjskog pogleda.
Za gorivo sam uzeo neki kompozit za zakonom gorenja 5,75*p^0,4 gustoće 1,8 kg/dm^3 i računskog impulsa 2460 (pk:pa=40:1). Igrom slučaja kriteriji Pobedonosceva mi izašao ravno okruglo 100.
I ovako izgleda potisak-vrijeme u slučaju visine 5km
R-27R/T je znatno jednostavnija čim je sa jednim režimom, i obadva motora skupa da se vidi taj omjer veličina...R-27ER samo u buster fazi raspali goriva koliko je u R-27R ukupno
Svaka ti dala pukovniće ogroman trud si uložio, ali se sad konačno vidi kroz motor taj razvojni put familije raketa. Ona prva je mrcina, a zapravo je mala beba spram ove zadnje .
Da li si možda naletio na informaciju zašto su zadržali R27 , a dodavali onu abecedu iza , pa te rakete slave nemaju nikakve sličnosti ni veze osim Vimpela.
Pohvatati ruse i to njihovo indeksiranje je nemoguća misija. Evo iza Dvina-Desna-Volhov su V-750 V-755 V-759 i V-760 rakete međutim iza toga se krije čak 14 različitih modela raketa i time 14 različitih indeksa.
Tako i ove rakete o kojima nažalost nema nekakvog kvalitetnog teksta o samoj konstrukciji, a o razvoju još manje. To što dijele određene komponente, što bi rekli odvrneš jedan motor i našarafiš drugi i olala svakako nije istina. Dinamika im je skroz drugačija pa time iako dijele principe navođenja kako u inercijalnoj tako i u fazi samonavođenja, sve se opet mora prilagođavati motoru, a oni su skroz drugačiji.
E da mi je znanja u 3D modeliranju…šta sve ljudi rade. Naprave model i iz njega vade “ljuske” a ne ko ja što iz dvodimenzionalnih mjera radim volumene pa onda mase pa se napatim ko jarac na ražnju. A za pravu integraciju stvarno ima dosta koraka koji onda ovu ručnu patnja metodu čine vrlo nezgodnom. Jel nam SolidFluid još aktivan ili je digo ruke od raketa?
Baš bi volio probati ovaj zadnji model ER dovesti do jednog usavršenijeg modela. Da ne povjeruješ, nigdje ali baš nigdje u otvorenim izvorima nema ni jedne slike ili crteža te rakete iznutra. Nema ni onih razrezanih školskih modela, ničega. R-60,73,27,33 ima ima ima ima ali 27ER ni za lijeka
Ima dosta ovih CAD programa koji su ok za uciti a nisu ni pre zahtjevni za sam racunar.
Shapr3d
Gledao sam malo recenzije o ovom programu i svi su pohvalili jednostavnost i ono sto kazu jednostavno radi sve.
Mozda olaksa ako nista presjeke praviti.
Ja se 25 godina nisam mrdnuo dalje od AutoCada, a kad kažem da žalim za R14 onda znate kakav sam konzervativac
Ovo su dečki radili u nekom SAPR SolidWorks programu, to jednostavno prekrasno izgleda
I klikom miša ispadne p f(t) u formi baš kakvoj se očekuje, a ne sa ćoškovima kako meni ispadne