offline
- irkutsk
- Zaslužni građanin
- Pridružio: 18 Jan 2012
- Poruke: 634
- Gde živiš: Split
|
Njemac ::carasco ::ako ima ko acc da nam iskopira cijeli tekst...
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Dobro bi bilo čekam to već nekoliko sati...
Osovina Rijad-Washington našla je rusku slabu točku i udara joj "artiljerijski" na ekonomiju: Gubitak od 140 milijardi USD i grandiozni plan za smjenu režima u Moskvi kojeg će osjetiti cijeli svijet
Bivši ruski premijer i sadašnji šef ruske vanjske obavještajne službe (SVR), Mihail Fradkov, rekao je kako Washington i njegovi saveznici žele "promjenu režima" u Rusiji te "namjerno izvode napade na rusku valutu kroz manipulaciju cijene nafte".
Podsjetimo, globalna cijena nafte je u znatnom padu, no zbog specifičnosti zemalja proizvođača ova činjenica pojedine zemlje pogađa znatno više nego druge. Primjerice, Saudijska Arabija i zaljevske monarhije mogu se nositi sa znatno sniženom cijenom barela nafte, dok će ovaj pad poprilično pogoditi zemlje kao što su Rusija i Iran.
Vodeća sila u skupini OPEC je Saudijska Arabija koja odbija smanjiti proizvodnju nafte. Tim potezom cijena nafte će nastaviti padati. Rusija drži kako je ovdje riječ o planiranom napadu na rusku ekonomiju koja uvelike ovisi o energentima.
No, činjenica je da saudijski potezi također pogađaju i SAD, naročito njihove planove za znatnim povećanjem proizvodnje nafte. Moglo bi se spekulirati kako SAD eventualno pristaje na udarac protiv vlastite ekonomije ukoliko bi taj udarac još i snažnije pogodio Rusiju.
Nešto slično imamo i kada je riječ o Zapadnim sankcijama prema Rusiji. Nema sumnje da Europa ispašta zbog takve politike, no polazi se od pretpostavke da će šteta nanijeta Rusiji biti znatno veća.
Možda su i u pravu - naime, ruski ministar financija, Anton Siluanov, procijenio je kako bi Rusija zbog sankcija i jeftinije cijene nafte u godinu dana mogla izgubiti čak 140 milijardi USD.
Fradkov pak ističe kako više "nema tajni" te kako Zapad želi maknuti Putina s vlasti. "Nitko ne želi vidjeti snažnu i nezavisnu Rusiju", rekao je Fradkov u razgovoru za list Bloomberg.
Same sankcije nisu toliko pogodile Rusiju, no pad cijene nafte jedna je drugačija priča i ona se sada nadovezuje na već postojeće sankcije. Konačan rezultat je poprilično nepovoljan za Rusiju i Moskva više ne može govoriti da ih sankcije ne dotiču.
Cijena nafte pala je za 30%. Prema zadnjim informacijama barel nafte danas košta svega 69 USD. Spomenimo pritom da se cijena već godinama rotira znatno iznad 100 USD po barelu. Nadalje, informacije govore kako bi ovih dana nafta ponovno mogla početi stizati i iz najvećeg libijskog naftnog polja, El Sahara, što će dodatno rušiti cijenu.
Ako postoji plan napada na rusku ekonomiju putem cijene nafte, onda će izgledati otprilike ovako: američki saveznici u Zaljevu i drugdje (Libiju sada već pribrajamo u ovu sferu utjecaja) nastaviti će se jačanjem proizvodnje nafte kako bi se cijenu dodatno srušilo. Njihove ekonomije će pritom možda ući i u fazu stagnacije, no to im previše ne smeta. Držati će cijenu taman toliko niskom da mogu operirati bez gubitaka, dok će Rusiju takvo stanje sve više i više pogađati.
Koji je konačni cilj? Fradkov, i mnogi drugi, vjeruju kako je cilj "smjena režima" u Moskvi. Zapad želi da Putin ode više od svega jer on im je postao najveća "glavobolja" na svijetu. Putin je izuzetno opasan po SAD jer taktički čeka svoju priliku, a zna se o kojoj je prilici riječ. Putin čeka smjenu vladajuće garniture u Europi, svjestan je da će do nje doći kroz nekoliko godina i da će nova garnitura vjerojatno biti znatno manje naklonjena SAD-u i diktatu Washingtona.
Rusija čeka na taj trenutak i upravo u toj fazi vidi svoju novu ekonomsku renesansu. SAD će pak pokušati učiniti sve da Rusija to ne dočeka, bar ne s Putinom na čelu zemlje.
Problem po Zapad je u tome što su se ovog puta namjerili na najvećeg aktera. Ne može se tek tako mahnuti prstom i reći "on mora otići", kao što su učinili s Libijom i Sirijom. Rusija je najveća zemlja svijeta, s vrlo jakom vojskom, ogromnim resursima, velikom ekonomijom te je također stalna članica UN Vijeća Sigurnosti.
Stoga se vlast u Kremlju ne može "rušiti", bar ne tako direktno, ali je se može potkopati do te mjere da eventualno rušenje postane stvarna mogućnost.
Ruski predsjednik Vladimir Putin ima poprilično veliku popularnost u narodu i nije tajna da se ta popularnost osmišljeno gradi, što konkretnim potezima, što običnim populizmom. No, koliko Putin može računati na potporu naroda ako se ekonomska situacija u zemlji zaista počne naglo srozavati? Upravo to pitanje postavljaju si danas i njegovi ključni neprijatelji na Zapadu te smatraju, neki od njih, da je ovo najbolji put - proizvesti unutarnje nezadovoljstvo kako bi isto bilo glavni pokretač "smjene režima".
Zapad računa na novopečenu rusku srednju klasu koja će prva osjetiti udar na svoj standard ako se ekonomska situacija nastavi pogoršavati. Iz iste se traže alternative, lideri koji bi poveli anti-vladin ustanak koji bi trebao dovesti do pada Putina. Dakako, od iste se također očekuje da bude pro-Zapadna u svim aspektima, što ona često i jest.
U isto vrijeme Putin svoju retoriku zaokreće prema konzervativizmu, a time neminovno podilazi masama, naročito ruskoj radničkoj klasi koja jest konzervativnijih svjetonazora. Ipak, retorika vrijedi samo dok za nju postoji vremena i prostora - ako Rusija počne ostajati bez radnih mjesta, ako se preživljavanje znatno pogorša, nikakva retorika neće imati efekta.
Na ekonomiju se udara tamo gdje se ne može prići previše blizu. Sve je to, dakako, dio geopolitičke igre u kojoj svaki faktor ima svoju ulogu. "Blizu", dovoljno za rušenje, se moglo prići jednom Janukoviču u Kijevu jer je prilaza bilo mnogo, no, u slučaju Rusije to je znatno teže.
Ima još takvih primjera - recimo Iran ili Venezuela. Obje zemlje, tj. njihove vladajuće strukture, trn su u oku vanjskoj politici Washingtona. Kako prići vlastima u Teheranu? Gotovo nikako, jer ispred njih se nalaze obrambeni redovi kojekakvih tajnih službi i drugih elemenata obrane nacionalne sigurnosti. Slično je i s Venezuelom. Kako se infiltrirati u zemlji gdje se na takve stvari intenzivno pazi?
Kada se ne može "prići", gađa se iz daljine artiljerijom, u ovom slučaju govorimo o artiljerijskim napadima na ekonomiju spomenutih zemalja. Kako Rusiju danas, tako se Venezuelu već duže vrijeme nastoji rušiti upravo rušenjem vrijednosti njihove valute.
Izvoditi takve napade nije teško ako ste SAD, najveća ekonomija svijeta s još uvijek najmoćnijom valutom na svijetu.
Nešto slično se desilo prije dvije godine u Iranu - nacionalna valuta je jednog dana počela naglo padati i već nekoliko sati nakon izbili su nemiri u centru Teherana, na prostoru gradske tržnice. Snage sigurnosti reagirale su brzo, a prema izvorima i žestoko, ali i financijske institucije koje su zaustavile pad.
Ipak, bitno je imati na umu kako ekonomija razbija lojalnost i to jako brzo. Dojučerašnji pro-vladini elementi postati će faktori smjene režima ako osjete negativne trendove na vlastitoj koži. Isto vrijedi i za pozitivne trendove - narod će biti posebno spreman braniti vodstvo ako percipira da to vodstvo pomaže njihovoj egzistenciji, naročito ugodnoj egzistenciji.
Zato pametni lideri brinu o narodu, jer narod može biti i obrana i neprijatelj. Dakako, vanjski faktor može i tome doskočiti, naročito ako agresivno traži smjenu režima. Primjer imamo u Libiji - zemlju se moralo fizički vojno napasti da bi se izvela smjena režima jer sam narod ne bi pristao na to, bar ne većina.
Rusiju se, naravno, neće moći vojno napasti, osim ako druga strana nije spremna na nuklearni holokaust. No, udarati će se po ruskoj ekonomiji, a Rusima će se poručiti "mi vas volimo, ali srušite si predsjednika". Kod jednog dijela ruskog naroda to će još dodatno izazvati lojalnost prema Putinu, no drugi će prihvatiti ponudu i ustati će protiv njega.
Sve u svemu, Rusiji je pronađena "slaba točka" - cijena nafte. Kako i ističe ruski ministar financija Siluanov, kako pada cijena nafte tako pada i vrijednost ruske valute, rublja. "Cijena nafte je pala za 30% od početka godine. U isto vrijeme rubalj je oslabila za istih 30%. Ljudi me pitaju - slušaj, ti si ministar financija, kakva će biti vrijednost rublja? Nemoguće im je dati odgovor na to pitanje jer postoji velik broj faktora. Kažem im - pogledajte cijene nafte, rubalj će se ponašati sukladno tome", rekao je.
Teška situacija za Rusiju, iznimno teška. Morati će ili pronaći način kako zaustaviti pad valute ili zaustaviti pad cijene nafte. Prvo zvuči teško, drugo zvuči nemoguće.
Što Saudijska Arabija hoće? Da Rusija odustane od Sirije? Da prekine surađivati s Iranom? Vjerojatno, između ostalog. No, povlačenje sada bio bi veliki poraz i u Moskvi to dobro znaju.
"Spremni smo na izazove i pobijediti ćemo", rekao je Putin za vrijeme jučerašnjeg obraćanja naciji. No, dok je držao govor, rubalj je nastavio padati.
Putin tvrdi kako se Rusiju pokušalo razbiti kao nekadašnju Jugoslaviju. Pritom se treba prisjetiti stanja u kojem se nalazila SFRJ pred početak raspada. Jugoslavija je bila u ekonomskoj krizi, daleko do magnitude krize u kojoj se danas nalaze nove države nastale na njenom raspadu, ali već i taj put prema dolje brzo je doveo do događaja koje dobro pamtimo.
Rusiji je stoga bolje da se okani retorike i da počne s konkretnim potezima. Ključ ove situacije je u Rijadu, a to je nešto što Moskva također dobro shvaća. Ruski MVP Lavrov nedavno se sastao sa saudijskim kolegom baš kako bi razgovarali o ovom pitanju.
Dakako, Saudijci tvrde kako oni ništa ne znaju te kako se zalažu za to da cijenu nafte regulira tržište, ponuda i potražnja, a ne politika. No, može li se vjerovati Saudijcima? Teško. Ipak, Rusija bi trebala pokušati nešto dogovoriti s Rijadom, ako je to ikako moguće.
No, ako je Rijad zaista sa SAD-om dogovorio napad na rusku ekonomiju, kako tvrde visoki ruski izvori, onda će to biti jedna velika borba u kojoj će Rusiju uskoro početi poprilično boljeti. SAD može odgoditi svoje vlastite naftne ambicije, a Rijad ima ogromnih 800 milijardi USD u stranim valutama - drugim riječima, ako itko može igrati igru čekanja, onda je to Saudijska Arabija.
Tajni više nema, Zapad želi da Putin ode i napraviti će se sve da i ruski narod, bar onaj utjecajni dio, također poželi takav scenarij.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|
i ne treba na pad rublje i njihove plate gledati ruzicastim naocarima. Nekada su imali 1200 $ a sada 800$, a mecka kuci se placa zelembacima, na kraju krajeva. Istina ne mogu oni mnogo ni birati gde ce ici na privremeni rad, ali moze se smanjiti imigracija, ali to je neophodno Ruskoj privredi. Svaka privreda koja zeli da napreduje i ima konstantan rast mora gledati i prema imigraciji. RF je birokratska zemlja, amanet od SSSR-a, zemlja koja je platila najvecu cenu 2. svetskog rata (gledajuci Saveznike), uz neke tradicionalne boljke tipa alkoholizam i slicno, pa cak i sisterm zdravstvene zastite je vrlo problematican, dosta zavisi od mesta do mesta, veci gradovi imaju skandinavski standard tipa Moskva, dok ce vas sa druge strane u Jakutiji docekati priucene med. sestre umesto doktora. Poenta je da je poprilicno naivno razmisljati da odlazak stranih radnika prestavlja sansu za Rusku privredu, ne da nije sansa nego je veliki problem.
