Poslao: 14 Dec 2013 16:49
|
offline
- Šid

- Ugledni građanin
- Pridružio: 21 Apr 2011
- Poruke: 491
- Gde živiš: Blizu Berkasova
|
Радозналост моја: На којем језику је написано дело ,,Јањичареве успомене"?
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 14 Dec 2013 17:40
|
offline
- dobri covek

- Legendarni građanin
- Pridružio: 06 Nov 2010
- Poruke: 11643
- Gde živiš: Vranje
|
Janjičara sam pročitao na srpskom, a ako imaš sreće, naći ću elektronsko izdanje pa ga poslati.
Inače, Napoleon je ono rekao o Karadjordju.
|
|
|
|
Poslao: 14 Dec 2013 19:44
|
offline
- Šid

- Ugledni građanin
- Pridružio: 21 Apr 2011
- Poruke: 491
- Gde živiš: Blizu Berkasova
|
Већ сам имао среће, и нашао у електронском облику
Свакако, хвала!
Но, мислио сам, изворни рукопис којим језиком је написан?
|
|
|
|
Poslao: 14 Dec 2013 20:27
|
offline
- Bobo123

- Legendarni građanin
- Zastitar planete Zemlje i majke Prirode
- Pridružio: 24 Jul 2012
- Poruke: 3870
- Gde živiš: Zemun
|
@Dobri imas cast da nam zakukuljis novim pitanjem.
Inace evo celog citata:
"Lako je meni biti veliki sa nasom iskusnom vojskom i ogromnim sredstvima, ali daleko na jugu, na Balkanu, postoji jedan vojskovodja, iznikao iz prostog i seljackog naroda, koji je okupivsi oko sebe svoje cobane, uspeo bez oruzja i samo tresnjevim topovima, da potrese temelje svemocnog osmanlijskog carstva i da tako oslobodi svoj porobljeni narod. To je Crni Djordje i njemu pripada slava najveceg vojskovodje."
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|
|
|
|
Poslao: 14 Dec 2013 21:45
|
offline
- Bane san

- Legendarni građanin
- Pridružio: 19 Jul 2013
- Poruke: 3587
- Gde živiš: ZR
|
OT: @Šid- Оригинални рукопис није сачуван, а првo познато издање је, колико се сећам, на пољском?
|
|
|
|
Poslao: 14 Dec 2013 22:11
|
offline
- dobri covek

- Legendarni građanin
- Pridružio: 06 Nov 2010
- Poruke: 11643
- Gde živiš: Vranje
|
Moje pitanje se odnosi na nepoznatu ličnost. Dakle, ko je ona i šta je uradila?
Rodjen je pri kraju devetnaestog veka, nije dočekao da njegova zemlja udje u drugi svetski rat, a ipak ga je rešio, na svoj način. Nije komandovao jedinicama, ali je svojim delom i živim saradnicima bio prisutan u gotovo svim jedinicama Crvene Armije.
U životu je radio sve, od siromašnog detinjstva u porodici sa mnogo dece, preko ratovanja na zapadnom i južnom frontu, od oslobadjanja Arhangelska do odbrane Caricina, školovanja, direktorovanja u fabrici slatkiša, do rukovodjenja ustanovom od nacionalnog interesa. Ma koliko bio slobodan, ipak je veći deo svoje radne karijere proveo u logoru. Umro je usled iscrpljenosti poslom i obavezama koje je taj posao donosio, u sanatorijumu za odmor visoko kotiranih u državnoj administraciji.
Koliko je njegova zemlja poštovala delo kojim je ovenčan, potvrdjuje se tako što je nagradu za njegovo delo dobio drugi, koji je, igrom slučaja, imao isto prezime. S obzirom da je za obojicu nagrada bila posmrtna to i nije bilo od nekog velikog uticaja. Svoju nagradu je dobio tek osamdesetih godina prošlog veka.
Čak i u rodnom selu nije bio jedini, jer je drugi njegov prezimenjak dobio državnu nagradu. Spomenik, koji mu je država podigla početkom devedesetih godina prošlog veka, zaista je impozantan i upečatljiv.
Njegovim imenom se diči ulica u kojoj je bila fabrika koju je proslavio, kao i njegova kuća. Ulica se nalazi u gradu koji sada pripada drugoj državi.
Njegova rodna država mu je, povodom 50 godina od smrti, odštampala poštansku marku, što je bila retka prilika da ljudi vide njegov lik.
|
|
|
|
|
|
|
|