offline
- Pridružio: 28 Maj 2009
- Poruke: 8
|
MaximusMeridius ::Veliki pozdrav "Ribnici" (puk. Ivanu Boteriu), kao i ostalim saobračajcima iz SbVp.
Ja sam bio decembarska klasa 1985. god. VES 12704 i služio sam u Kraljevu od 12 mj. 1985- 06. mj. 1986, poslije prekomanda Split do 12 mj. 1986.
Nakon osnovne obuke (3 mjeseca) sam ostavljen na kursu desetara (još 3 mjeseca). Pošto sam bio sportaš primjetio me je zastavnik mislim da se prezivao Španjević, i uzeo k sebi u "sportsku četu" koja se pripremala za armijsko prvenstvo u Kikindi, početak 6 mjeseca.
E tih mjecec i pol dana sam stvarno uživao, svaki dan treninzi u Vrnjačkoj banji (plivanje), pojačana prehrana, oslobođen požarstva i straže.
Odužio sam se 3.mjestom u finalu (50 metara u odijelu s puškom), ispred mene su samo bili Anđelić-golman Partizana i Veselin Đuho, oba vaterpolisti. Ukupno smo bili kao garnizon drugi, a prvi su bili Titova garda iz Bg.
Tada nam je puk. Ivan Boteri čestitao, vjerujem da se sjeća toga i nekima od nas podjelio nagradna odsustva, ja dobio 10 dana.
Iza toga došlo vrijeme za prekomandu, i za nagradu ja sam mogao birati gdje ću, i izabrao Split.
Tamo mi je bilo super, bio sam desetar komandir moto odjeljenja, vozio sve živo na dva i više točkova. Komandir u Splitu mi je bio Kapetan Pejić Vinko . Neko vrijeme sam vozio Generala Miljuša, pa bio na osiguranju Hajdukovih utakmica, te na osiguranju Sinjske Alke te godine gdje smo se ponovo sreli ja i puk. Ivan Boteri koji je tamo bio u gostima. Išli smo tada svi zajedno na večeru kod alkara Cvrlje, sjetit će se on.
Mogu samo reći ovo, to su mi bili jedni od najljepših dana u životu, i još ih pamtim. Prijateljstvo, požrtvovanost, učenje i savladavanje vojničkih i prometnih vještina, red, rad i disciplina.
Eto, i danas sam ja umirovljeni Bojnik (Major) Hrvatske Vojske, i ovim putem pozdravljam svoje kolege iz Vojski drugih država (bivših republika), sa željom da ne učimo svoju djecu da grade svoju budučnost na mržnji, predrasudama i nerazumijevanju, već na ruzumijevanju, uvažavanju i poštivanju drugih. Nema više Bratstva i Jedinstva, ali poštivanja i uvažavanja drugih može i treba biti.
Da se nikada više ne gledamo preko nišana.
Eh da, sječam se još i poručnika (ne sječam se imena) koji je bio komandir čete, pa kapetan Vlatko Vuković je bio komandant bataljuna vojne policije. Obojica strogi onako vojnički, ali takvi su i morali biti.
Bio je tu još i jedan mladi nadobudni vodnik mojih godina, tek pristigao iz srednje vojne škole, bio nam je komandir voda. Nismo ga baš voljeli, jer je za razliku od ove dvojice, maltretirao ljude bez veze.
Sjećam se i još puno likova iz tog vremena, ali mnogima ne pamtim više imena.
Najviše u sjećanju mi je ostala obuka na Beranovcu koju smo imali te zime (decembarska klasa), obuka na Dajcu i Moto Guzzi. Uf ala smo se nasmrzavali, pa posle vožnje po blatu na Beranovcu popodne peri i glancaj motore na -10 C, da se sjaje ko' pasja kesa ili ostav.
Ali mladi smo bili i nije bilo teško, bilo je neke čudne ljepote u svemu tome.
Pozdrav svima normalnima i razumnima (oni drugi me ne zanimaju), a posebno puk. Ivanu Boteriu, zastavniku Španjeviću i desetaru Hornungu.
da sve je to tocno kaj si napisal,osim ono vojnicki strog Kap.Vukovic grebator za cinove i potpuno nesposoban za posao koji je onda vodio.u ono vrijeme kad sam ja sluzio u ribnici bilo je nemoguce izdrzati teror koji je doticni kap.vukovic (crnogorac?)sprovodio.
u mojoj klasi dec.1987 u drugoj ceti je bila vecina vojnika iz hr. i slo.vec tada se moglo osjetiti pritisak na nas hrvate a i na slovence.
za uskrs 1988 godine dobivam cestitku od mojih roditelja iz njemacke ,pismo otvoreno,na raport kod kap.vukovica,kazna po svim mogucim dezurstvima i mjestima,zabrana voznje (instruktor "A"kategorije)motor sam pocel voziti sa 13 godina.
lista,tabela koja se vodila po cetama po katovima sa poenima je bila ispunjena sa mojim imenom uvijek na prvom mjestu,sve najbolje
to se nije svidalo kap.jer da hrvat koji dobiva za uskrs cestitku od roditelja bude uvijek prvi po svim spiskovima i tabelama
nakon dva mjeseca borbe i kazni salje me u prekomandu (kazna e je me zajebal) jarcujak izvan kraljeva 252 samostalna oklopna brigada
protupozarno odjeljenje,stariji vodnik zapovjednik,a ja zamjenik kad njega nema,njemu skroz svejedno o vojski bas ga boli briga
tu me primjetil neki puk.kos kojemu sam se svidjel jer smo iz istog kraja pa me onako na benziskoj pumpi pita dali bi ja njega vozil? a ja velim da moze zasto ne.
i evo mene u beogradu na topcideru itd.
puno blize zagrebu i hrvatskoj
dva puta se pokazala prilika razgovarati sa kap.vukovicem,on je popizdil od bijesa sline su mu letile iz usta koliko je vikal i prijetil,ali sve zabadave ipak je on bio mali grebator za cinove,(onima kojima sam ja sluzil u ono vrijeme su bili puno jaci).
evo toliko o kap.vukovicu i tadasnjim dogadajima.
|
.....grozne godine,ne ponovile se.
