offline
- LupusREBEL
- Ugledni građanin
- Pridružio: 01 Okt 2007
- Poruke: 496
- Gde živiš: Ogulin
|
(nastavak s predhodne strane)
Sjedamo u kombi i krećemo prem pistama. Na pistama trigeometrijska točka. Novost...
Hrvatski geometri očito odlučili podrobnije mjeriti Željavu i utvrditi granicu.
Ljepo se vidi KT i nosači antena iznad njega kao i antenski stup. Prvi put vidim i neku kuću 100-200 metara iznad kontrolnog tornja. Kameno zdanje koliko se meni čini s pista...
Idem prema ulazu br. 4, DOGS-a nema, nema ni naše pogranične ophodnje, čudno, ali još čudnije nema ni tabla da je granična crta ovđe, marljivo, marljivo, a što drugo reć...
Zlajo i Zoky ulaze u rupe, slikaju, meni je nekak sve to sablasno, pravim se da nije iako mi trnci prolaze kroz kičmu i pridružujem se njima i razgledavam malo.
Ledene sige vise s stropova, spuštaju se s betonskog svoda do poda, ulaz br. 2 pretvaraju kao krnja ulaz zvijeri.
Malo mjerimo i utvrđujemo da broj od 15 pa nadalje ko je spominjao na ovom forumu prevelik, visina je puno manja.
Ispred ulaza, piste očišćene, malo sam zbunjen, zašto se neko toliko potrudio da odnese sve te betonske gromade i materijl s pista, i sad dok pišem nije mi jasno...
Pula ekipa našla neki luft madrac, padali su komentari što bi to moglo biti, ja nemam pojma, no pravim se pametan i dolazim do zaključka da je to nešto od MIG-a.
Na ulazu br. 1 pun kofer smeća, ima zvončića i ostataka od neke bombe, okrećem se i izlazim van, sutra ipak dolazi pirotehničar, bivši oficir ŠRO-a inžinjerija, satnik HV-a, on će znati kako i gdje, neželim reskirat.
U šumi se ljepo vide dvije trafo stanice, jedna omanja i jedna velika.
Sad se i dva bunkera vide koja su bila sakrivena u šipražju i zelenilu.
Vide se i mnoge zgrade ispred objekta Klek, negdje prko 5-6 objekata, uočavam da ima dosta šahtova za popravak kamiona, koliko se sjećam dva puta po dva sam vidio. To je dosta...
Vrijeme leti, mrak se polako spušta.
Iz ulaza br. 1 čuje je se kefkanje neke zvijer, uf, smijehom i dobrim raspoloženjem probam izgnat strah iz sebe, neide, odlazim do kombija smijući se na silu nepokazivajući strah od podmuklih zvukova (poslje ćemo vidjet na stotine otisaka šapa u rupi, i jedan par šapa koji je tek netom stao u vodu i prošao ispred nas), uf da mi je pobjeći...
Sunce baš ima putanju po grebenu Plješevice i zalazi prema plitvicama tako da mrak i sjene se izdužuju brže nego što je uobičajeno.
Vraćamo se u Komandu baze...
Dolazimo u Komandu baze, počeli smo istovarat stvari a eto murije, šit problem...
Defender polako klizi prema nama, unutra policajac u tamnoj radnoj uniformi i vozač u civiliki, izlaze van, klasika, dobar dan dečki, dobar da, osobne karte molim.
Pružamo osobne karte, mene je odmah izdvojio policajac u uniformi a ekipa iz Pule vade facikl s deset centimetar debelim papirima, pokazuju neke dokumente dok mene onaj u uniformi polako ispituje, što smo odakle smo, što radimo i što smo radili...
Zlajo i Zoki pokazuju neke papire, ja iz daljine nevidi o čem se radi (poslje mi objašnjuju da su to bile dozvole, ja ih osobno nisam vidio a i nisam inzistirao jer mi je bio biti tamo boraviti a ne raspravljat): Hm, dečki, neznam kako da vam kažem, imamo dojavu da se tu krade... A mi u glas, ko krade, mi tek došli, nismo mogli ni šaraf uzeti? Meni pada na pamet da smo omeli lopova pa nas je prijavio da nebude on kriv, no dobro: Jeli mi možemo tu biti ili ne?
-Vidjet ćemo što će kolege javiti, trebali ste nam javiti da ćete tu boraviti... opet ista spika policije, da smo se javili zabranili bi u startu, meni policajac daje broj policijske postaje na Ličkom Petrovom Selu, znači sve je okej, nebi on davo broj da na misli udaljiti, samo da ne provjeri motorolom, tko zna s kim sam i jeli koja tjelaica za nekim poslata, znam da sam ih ja imao hrpu, jeli koja još na snazi...
-Dečki možete tu biti, -to je bila najljepša rečenica koja je izišla iz policijskih usta koje sam čuo u zadnjih par godina- ali po pravilima, znači bez narušavanja javnog reda i mira-sjedaju u defender i odlaze, Zlajo puca od ponosa kako je sredio stvar, ja sam tih, razmišljam dali će se vratit, nismo ni dokraja kombi istovarili evo ih opet, no samo su napravili krug i otišli...
Meni frka, znam da se nisam javljao na jedan sud, što ak me pokupe, što ako odavde moram ići na sud, no bolje da se pred policijom ne eksponiram, proći će sve okej, valjda (nakraju se pokazalo okej i poslje sam se javio na taj sud).
Zlajo se prima metle i čisti cijelu zgradu s tim da je počeo s prostorijom u kojoj smo, dečki su super, sređuju, rade, ja samo zapanjeno gledam i tu i tamo pomognem, soba je bila sređena u taj čas za živjet, od popravaka prozora, vrata pa do pranje podova i sli.
Ljepo i ugodno iznenađen, svaka čast...
Tu se radi, nosi stolice, uređuje se bazni logor koji dobija svoje obrise, ja palim baklje i fenjer, greška, nisam u Ogulinu našao ulje za bklje već sam utočio petrolej, petrolej se dimi ko sam vrag, gasim ih, donose se stolice, klupe, ma sve super sve okej...
Dečki sjedaju i jedu, ja nemogu, iživcirao sam želudac, pijem peptorane ali ne pomažu (po noći ću imati probleme s želudcom), dečki nude pelin, smiruje mi želudac ali sve je to slabo.
Dogovor sljedi, što dalje i kako, defender opet prolazi pokraj prozora...
Tekst sa slikama: http://www.netopolis.hr/blogs/avantura
|