Ignorirajte tezu o skraćivanju vremena leta sa smanjenjem brzine. Napisao bez mozga i pameti.
To je kada se kupi jednosmjerna karta u smjeru Venere, a kako gospođa Venera pleše u drugom smjeru (ona i gospodin Uran jedine dvije planete) to onda ide tako.
Drug Polkovnik ja te kužim što si htio reći , ali zbog mlađih da ponovimo lekciju.
Ako zamislimo da su putanje zemlje i marsa oko sunca kružnice ( a nisu ) onda je srednja brzina kojom zemlja kruži oko sunca 30 km / s ( trideset !!!! kilometara u sekundi ) , a brzina marsa je 25 km/s .
Ako lansiramo raketu sa ekvatora povoljnog dana u godini onda možemo dobiti brzinu rotacije zemlje oko svoje osi koja iznosi cca 500m /s , ali isto tako ako lansiramo u smjeru kretanja zemlje možemo pribrojiti tih trideset kilometara . Možemo smatrati da nam je zemlja prvi i drugi stupanj jedne višestepene rakete, u odnosu na sunce koje "stoji ".
U primjeru kojeg sam dao to su sve brzine date u odnosu na planet, a ne u odnosu na sunce.
Budem za početak obradio ovu brzu varijantu leta do Marsa i natrag , ona je simpatična zbog toga što su ljudi minimalno vrijeme izloženi zračenju u svemiru i meteorima , a roboti i automati su ti koji budu tisuču dana izloženi zračenju i meteorima. To je za sada nemoguča varijanta , ali barem budemo vidjeli problematiku.
Pošao sam od toga da za sada nemamo proizvodnju metana na Marsu , apropo metana i nema u atmosferi marsa , ali to neka gospon Musc objasni svojim dioničarima .
Isto tako mi je kao inženjeru koji se bavi više od pola stolječa raketnim pogonom jasno da se ne može osigurati 1500 dana tekuča faza kisika i metana u uvjetima svemrskog vakuma, ali budemo kroz par dana došli do toga.
U ovoj fazi našeg projekta osvajanja Marsa mogli bi se dogovoriti o broju članova posade , da li je to 6 astronauta , pa da onda vidimo koliko je sve to veliko i teško i koliko kila goriva treba za tu misiju
stug , potpuno se slažem s tobom da se R7 to jest centralni blok i ona 4 bloka od novembra 1955 nisu mjenjali, naime tada je maršal Ustinov postavio zadatak Koroljevu da napravi nosač atomske bombe koji može dobaciti 8000 kilometara daleko bombu tešku 8 tona. Ustinov je promjenio prethodni zadatak jer su Kurčatov i Saharov u novembru 1955 godine grunuli bombu od 1,6 Mt i skontal da bude malo teža od planiranog, i tako su se Koroljev i Gluško skupa s njima našli u govnima. Gluško nije mogao , znao, ?? napraviti motor potiska večeg od 100 tona. Koroljev je onda prešlo na razradu jedne Gretrupove stare ideje, kako na bazi više raketa V2 napraviti super veliku raketu, a Saharov je dok je Koroljev napravio raketu R 7 da leti skinuo tonažu i povečao snagu.
Zaista sretan splet okolnosti po razvoj sovjetske kosmonautike, taj munjoz od Saharova je sa 32 godine bio član akademije nauka , a sa 35 je grunuo tih 1,6 megatona.
Ta prva R7 je bila jednoipo stepena ili dvostepena , i na putanju prema americi je izlazila bojeva glava i centralni blok. Prvi sputnjik i Lajka su bili isto tako koncipirani da u orbitu izlazi kapsula sa centralnim blokom, za treći sputnjik nisam siguran on je imao motore za orjentaciju i moguče je da je na orbitu izlazio amo sputnjik, a da se centralni blok zbog nešto manje brzine od orbitalne sunovratio u Pacifik.
Pokušaj prvog lansitranja na mjesec ( Mašta , 23 septembra 1958 godini ) se može smatrati rođendanom familije raketa Vostok Sojuz , tu je je več bio treči stupanj koji je izlazio na orbitu i davao potrebni impuls za let do mjeseca.
Čisto formalno je 23 .9.1958 početak te evolucije koja još nije gotova , i ja sam ubjeđen da če ruje na stogodišnjicu lansiranja prvog sputnjika još koristiti raketu R 7 , kao prvi i drugi stupanj nekog Sojuza .
Ispravak ispravka teze. Nije mi prvi put, a ne garantiram da i ispravak ispravka neće biti ispravljen još koji put
Vraćam se na tezu da ako se želi skratiti vrijeme leta do planete vanjske orbite potrebno je imati prirast brzine u odnosu na minimalnu potrebnu za postizanje polueliptične putanje (sa kutnom dužinom trajektorije od 180 stupnjeva). Ako se želi skratiti vrijeme leta do planete unutrašnje orbite brzinu se treba smanjivati (kočenje) bez obzira na smjer vrtnje te planete u odnosu na Sunce.
Ovo je slučaj puta od Zemlje do Marsa. Prirast brzine delta v ako je nula (najekonomičniji let) onda je put vremenski najduži, trajektorija je polueleipsa od točke P do točke A. Brzina nakon ubrzanja da se tako uhvati orbita Marsa je nekih 11500 km/s. Ako pak imamo prirast brzine krivulje putanje postaju hiperbole i ovisno od brzine u orbitu Marsa se ulazi u točkama M1 i M2 čime se skraćuje vrijeme leta.
Ista priča je i za put prema unutrašnjim planetama. Od točke A do točke P je let najekonomičniji, recimo ako sa Zemlje idemo na Veneru sa malim kočenjem jer je potrebno obzirom na distance i generalno potrebnu drugu kozmičku brzinu da se oslobodimo zemljine sile, putanja je opet poluelipsa. Sa žešćim kočenjem, prirast brzine delta v je negativnog predznaka, putanja se skraćuje.
Znači i kada budemo sa Marsa putovali nazad na Zemlju ako želimo da to traje kraće, trebat će usporavati letjelicu. Prema tamo ubrzavati, za nazad usporavati što je i jedno i drugo utrošak energije samo suprotnog predznaka.
Drug pukovnik ::Ispravak ispravka teze. Nije mi prvi put, a ne garantiram da i ispravak ispravka neće biti ispravljen još koji put
Šta god da napišeš, možda te najviše dvoje može ispraviti.
Nego, ako možeš i ne mrzi te, prostijim rečnikom, da objasniš malo svemirsku balistiku, tj. onaj deo gde letelica koristeći gravitaciju planeta ubrzava.
Ja kapiram da kada se približava planeti dobija na brzini, ali kada se udaljava, zar ne izgubi isto koliko je dobila?
Икане,
Ако претпоставимо да летелица нема свој погон, летелица задржава брзину у односу на планету, али је фазон да у односу на Сунце може да добије повећање брзине.
Drug Polkovnik potpuno se slažem da se prirast brzine na putanji ka Marsu i smanjivanje brzine sa Marsa na Zemlju može smatrati prirast u negativnom smjeru odnosno da se jednako troši gorivo.
Dakle za početak analize mogučnosti brze varijante moramo te sve priraste zbrojiti bez obzira na smjer.
Pa tako od orbite oko Zemlje do orbite oko Marsa imamo :
Ubrzanje za izlazak iz zemljine orbite sa 7,9 na 18,7 što iznosi 10,8 km/s
Kočenje za ulazak u orbitu oko Marsa sa brzine 23km/s na 3,4 što iznosi 19,6 km/s
Korekcija putanje zbog nagiba ekliptike cca 0,5 km/s
Ukupan impuls da bi se sa orbite došlo u orbitu u ovoj varijanti iznosi 30,9 nemojte mi zamjeriti ako to zaokružim na 40 km/s.
U suprotnom smjeru kad se "koći" odnosno silazi sa putanje vanjskih planeta na putanju unutrašnjih planeta , da bi se oslobodili marsove gravitacija moramo ubrzati odnosno usporiti sa brzine kruženja , pa ispada
Usporavanje sa orbitalne brzine Marsa -3,4 km/s na -15,7 km/s što iznosi 12,3 km/s
Usporavanje u blizini zemlje sa 14 km/s na 7,9 km/s što iznosi 6,1 km /s
korekcija putanje zbog ekliptike 0,5 km /s
Ukupan impuls je dakle 18,9 km/s, za rezervu uzimam 19 km/s .
Zamišljam tu letjelicu kao tri kugle , u jednoj je gorivo u drugoj je kisik , a u tečoj prostor za posadu. Te tri kugle služe samo za let do Marsa i natrag , a punjenje gorivom u putanji oko marsa i u putanji oko zemlje se radi iz tankera. Znači nema nikakvih krila za ulazak u atmosferu marsa niti krila za povratak na zemlju , nema čak ni one primitivne kapsule kao APOLO več se polazak i povratak vrši na ISS, a dalje ide sve po standardnoj proceduri.
U ovoj fazi nije bitno kako su tankeri došli do svojih orbita i koliko imaju goriva kisika vode i hrane u sebi, imaju neograničene količine , anaš zvezdolet se bude tankao koliko mu treba za let.
Vidimo da mu za let do marsa treba impuls od 40 km/s tako da prema tome moramo dimenzionirati tankove za gorivo , a ako razmišljamo o višekratno upotrebljivoj letjelici , u povratku če biti tankovi poluprazni.
Budemo vidjeli kasnije da je povoljnija varijanta imati 4 tanka i kad se potroši pola goriva odbaciti dva tanka , nastaviti let do pražnjenja ta dva tanka, na putanji oko marsa napuniti do vrha da dva tanka itd.
Još je povoljnija varijanta da se i ta dva tanka podijele na dva manja tako da se nakon potrošnje pola goriva dva tanka odbace , a sa samo dva dolazi do orbitalne stanice na zemlji.
Stvar se jako zapetljava sa tim tankovima koji se odbacuju , jer se oni ni na koji naćin ne mogu vratiti na marsovu ili zemaljsku orbitu i ponovno koristiti.
I zato ču u maniri gospodina E Muska voziti poluprazne tankove sa Marsa do Zemlje. Napominjem da on planira sa svojim zvjezdanim brodom sa onim krilima i termalnim štitom sletit na Mars i sa tuš kabinama i trim stazama sletiti na vatrenom mlazu na Zemlju pred neki hotel na Floridi.
Ja sam malo tupastiji od njega , manje ambiciozan i naravno nemam lovu za to sve ali imam neku dilomu i neko životno iskustvo i znanje, i polazim od jako skromnih parametara.
