Citat:Later, Dmitri spent several hours in the SM troubleshooting the N1 micropump of the SOTR/Thermal Control System’s 4SPN2 replaceable pump panel in cooling loop 2 (KOB2) which fails to activate on command. The KOB2 pump panel had been replaced by Kaleri on 2/7, and Dima today replaced jumpers, changed connections and measured voltages & circuit continuity with the Elektronika MultiMeter MMTs-01. [The two SOTR KOB thermal loops control the removal of metabolic heat and heat emitted by working equipment; they also establish specific temperature conditions for the cabin atmosphere. The excess heat is passed from the coolant through liquid-liquid heat exchangers (ZhZhT) into the active external thermal control system (KOKh) for subsequent radiation into open space. Each loop contains 118 liters of "Triol" coolant fluid, i.e., water with a 30 percent solution of glycerin (to lower the freezing point to 7 degC) plus biocide and UV-light-sensitive additives to aid in leak detection. One liter of Triol, which is nontoxic and poses no hazard to the crew, can absorb about 14 cubic cm of air. Each of the two KOB loops is served by two nominally redundant pump panels (SPN), each equipped with two redundant replaceable electric pumps (ENA), N1 & N2. While in the early years of Mir and ISS the pumps were integral to the SPN panels, the more advanced current design allows them to be replaced without requiring a swap-out of an entire SPN block.
https://www.nasa.gov/directorates/somd/reports/iss_reports/2011/03092011.html
SpaceX’s fairing recovery vessel Ms. Tree catches a Falcon 9 fairing half after launch of SpaceX’s eleventh Starlink mission on August 18, 2020. The fairing used on this mission previously flew in support of SpaceX’s fourth Starlink mission.
Pomenuta su više puta telesna i duševna događanja prilikom boravka čoveka u kosmosu. Čovek je prvenstveno zemaljsko biće potrebni su mu vazduh, voda, svetlost, gravitacija, magnetno polje. Mnogo toga se ne zna šta se sve sa organizmom događa u kosmosu ali zna se dovoljno da se može reći da se razvijaju stanja koja na zemlji zovemo bolesti, što duže traju izraženija su i koliko dugo nastaju toliko vremena im treba da se povuku. Raketaš je naveo dosta toga ali da pomenem jedno o kome nije bilo reči. U bestežinskom stanju se razvija i osteoporoza odnosno narodski rečeno razređenje kostiju. Uzor neaktivnost ali i nedostatak gravitacije. E šta bi se desilo sa posadom koja bi se nakon više od 8 meseci puta i razvoja razređenja kostiju umanjoj ili većoj meri izložila fizičkom naporu? Pucale bi kao da su od kristala. Čekanje da se stanje normalizuje, teško opet su meseci u pitanju. Kako bi taj prelom zarastao. Niko nema pojma. Kod zdravog čoveka na zemlji treba 6 nedelja da zaraste kost plus rehabilitacija atrofiranih mišića i ukočenih zglobova. Šta je sa povredama kože, mišića i drugih tkiva? Kako rane zarastaju? Brzo ili dugo. Pravilno ili ne? Zna se pri svim zarastanjima su potrebni približni zemaljski uslovi uključujući i magnetno polje. Pa ćelije kada kreću u zarastanje između ostalog na početku traže svoj sever u orijentaciji u prostoru. E a gde su su sva druga telesna događanja i stanja koja su ranije nabrojana. Za ovo sam se dobro raspitao pre pisanja.
Tokom čovekovog postojanja na ovoj planeti se neprestano traži optimalni način putovanja da bi njegov organizam to što bolje podneo i to na planu skraćivanja vremena putovanja ili na planu stvaranja uslova da bi duže putovanje bilo podnošljivo. Analogno ovome svemirsko putovanje od 8 i kusur meseci u nekom bestežinskom stanju bi se moralo skratiti na 6 nedelja i manje. Za vremenski duža putovanja mora se konstruisati naprava koja bi bila u stanju da simulira sve zemaljske uslove u manjoj ili većoj meri da bi ta posada bila iole u upotrebljivom stanju po dolasku na odredište. To neće biti moguće za naših života a konkretno u marsovskom slučaju imamo u prvom redu pitanje pogona koji bi putovanje skratio na razumnu meru i sprečio pojavu telesnih stanja koje bi posadu obogaljila. Razumna mera je vreme potrebno da se ne razviju stanja kod posade koja bi ih na bilo koji način onemogućila u funkcionisanju na odredištu. Sa ovom sadašnjom koncepcijom cela stvar je suluda i neodrživa.
Da li Mask prodaje bele za crne bubrege i pri tome fino zarađuje? Da. Kome je potrebna ta šarada? Nisam siguran a i to je neka druga tema.
Moje je uspio iskopati iz mraka drug polkovnik , budem to malo pomalo revidiro i vratio, a sada bih se osvrnuo na vrlo dobar uradak gargantua...
Imamo moguća tri scenarija :
A niskoenergetska na nivou današnje ( iz vremena Apolo ) tehnologije, spora oko 1000 dana, polijetanje sa zemlje , parkirna putanja , nakon toga let do marsa , od toga 250 dana u bestežinskom stanju onda sletanje na Mars , život i rad na 0,36 g 500 dana , polijetanje sa marsa , let od 250 dana u bestežinskom stanju na zemlju i grubo slijetanje na zemlju ( more )
B visokoenergetska sa nepostojećim tehnologijama , polijetanje sa zemlje , parkirna putanja , zatim let sa konstantnim ubrzanjem i usporenjem do marsa , slijetanje na mars, život i rad na 0,36 g , polijetanje sa marsa let ka zemlji sa konstantnim ubrzanjem i usporenjem , i slijetanje na zemlju.
C neka srednja varijanta sa stvaranjem umjetne gravitacije
Dopuna: 21 Avg 2020 5:59
Počeo bih od najlakšeg ka težem od varijante C . Malo sam surfao i našao zanimljivih filmova i radova na temu umjetne gravitacije , evo jednog dosta poučnog
https://www.youtube.com/watch?v=im-JM0f_J7s
Izdvojio sam iz njega jednu sliku koja mi se čini da dosta dobro opisuje stanje
.
Levantovski , a i mnogi drugi autori se slažu da je neki minimum umjetne gravitacije 0,1 G , ne znam odakle im to , pa prepisujem .
Ne ulazim u strukturu ovakve letjelice , ne govorim o materijalima koji bi trebali izdržati centrifugalne sile , u konačnici to ne mora biti prsten , može biti sajla koja povezuje dvije kugle koje se vrte oko centralnog dijela .
Mogu zamisliti na repu spojena dva zvezdoleta , koji se okreču i imaju vanjski promjer od cca 100 m
Da sad puno ne računamo možemo vidjeti da se i na promjeru od 50 metara može dobiti puna gravitacija
Opet kažem ne ulazim u mehaniku , ali ima jedna biološko mehančka kvaka .. Coriolisova sila .. kod tih malih promera rotacije ona je izražena i stvara se poremečaj u sustavu ravnoteže čovjeka i on nakon boravka u takvom prostoru od 250 dana nebi bio u stanju hodati po Marsu već bi se tumbao ko pijani rus.
Mogu zamisliti da dva broda koja su u orbiti oko zemlje ili marsa , polete paralelno sa par minuta razlike i kad nabiju drugu kosmičku brzinu izvrše manevar približavanja i spajanja , nakon toga se zarotiraju i putuju 250 dana ka Marsu. Budući posada treba doči radno sposobna na Mars smatram da je dovoljno ostvariti gravitaciju kao na Marsu, defakto kroz let od 250 dana posadu prilagoditi na Marsijanske uvjete života.
Po povratku na zemaljsku orbitu i nakon 1000 dana boravka na 0,36 g oni ne budu radno sposobni na zemlji , ali ih tu na zemlji čeka sva potrebna skrb. , pitanje da li će ostatak života provesti u kolicima ili nekom sanatoriju za puknute ili debelo ozračene, ali to je cijena slave i progresa.
U vrijeme osvajanja Mjeseca viđao sam puno takvih projekata i analiza , svidjela mi se varijanta sa centralnim pogonskim dijelom i onda nekom rešetkastom konstrukcijom dva "tornja " koji na krajevima nose dva dijela svemirskog broda, dvije kugle.
Upravo proučavam neke radove, osim Levantovskog koji je relativno star ali dobro potkovan, ruje su dosta dobro teoretski analizirali svaku od varijanti koj bi se pojavila na zapadu. Levantovski je izraziti skeptik po pitanju aerodinamičkog kočenja na marsu , on upozorava na izrazito visoke planine i vrlo nisku i rijetku atmosferu i mogučnost da se brod zabije u neku planinu.
Naletio sam na varijante trostrukog uletavanja u atmosferu marsa i hlađenja strukture broda u fazi dok se odbijen od atmosfere vrača na ponovni uron.
Naletio sam i na neku simulaciju Muscove ekipe tog urona , brod je velik i težak , iako su mu tankovi skoro pa prazni , dok to sve malo protabirim postavim pa možemo porazgovarati .
Ugrubo za početak uletava totalno trbuhom u atmosferu , ima veliku površinu i relativno dobar oblik za kočenje , stvar je nestabilna totalno ali sa onim velikim krilima , kanarima , u nosu može mahati i održavati brod u tom nestabilnom stanju , leti poput metora na nebu iznad Marsa i kod tog prvog uleta mora izgubiti dovoljno brzine da sa druge kosmičke padne na prvu i kruži oko Marsa. Treba mu vrijeme da nađe gdi su sletila ona dva prethodna broda. Nakon toga motorima malo prikoči da skine brzinu par sto metara ispod prve kosmičke i počinje ponovno uron u atmosferu , opet trbuhom naprijed, a onda pri zemlji počinje jedriti kao raketoplan , da bi prije cilja napravio skok ,dobio brod u vertikalu i spustio se sa Raptorima, jašući na vatrenom mlazu . Mislim da je za to jahanje dovoljan jedan motor i to na trečini snage.
Spominje se mogučnost promašaja od 1000 kilometara , što bi posada morala savladati sa nekim marsohodima u slijedeče dvije godine i dopremiti potrebne količine goriva za povratak.
Skoro da sam siguran da Musc za povratak na Zemlju planira direktni zaron u atmosferu s drugom kosmičkom ,odskok i ponovni zaron kao raketoplan , nisam siguran u vertikalno slijetanje , odnosno jahanje na vatrenom mlazu, i nisam siguran kako bi posada to preživjela.
Naravno ima i ova varijanta iznešena prošle godine na nekom kongresu gdi bi 2024 poletila 4 broda od toga dva sa po 6 članova posade i dva teretnjaka, možda se ta posada spusti samo sa jednim brodom na mars , sve je to još jako fluidno i nedorečeno
A budući je već poznato da Muscovo vrijeme i realno vrijeme nisu identični oni padaju na izboru godine za taj užurbani rad , mars je sve dalji i dalji
On August 10, LinkSpace’s third rocket free flight test was successful in Mangai, Qinghai province. The flight time is 50 seconds, the height of flight is 300.4 meters.
