offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5325
|
Napisano: 06 Jan 2017 10:29
Ponavljam svoj post sa strane 64 ove teme, i budem ga još malo dopunio .
Svako malo se pojavi neki zločesti tekst u novinama ili na netu sa klasičnom pričom da je Gagarin prvi Rus koji se vratio živ iz svemira , a autori takvih tekstova nemaju pojma što se zapravo događalo tih godina na relaciji SAD -SSSR.
Ima jedan zanimljiv tehnički detalj .. kako su rusi postizali pravac lansiranja . O tome kako su postizali zadani nagib putanje i ulazak u orbitu , kako su postizali zadanu brzinu , odnosno integrirali akceleraciju sam već pisao ma ovim stranicama , a o pravcu sam zaboravio, a to je kao i većina ostalog nasljeđe od švaba i rakete V-2.
U Bajkonuru na lansirnoj platformi su optičkim metodama usmjerili kompletnu raketu u pravcu lansiranja. Za to im je trebao obrtni stol koji bi u cijelu raketu tešku skorio 400 tona u stotinku milimetra usmjerio točno u pravcu lansiranja , tako da se osa žiroskopa koji daje elevaciju odnosno nagib putanje nalazila točno u pravcu lansiranja . Taj žiroskop se nalazio negdje na sredini rakete u prostoru između rezervoara kisika i kerozina .
Nešto slično vidimo na fotki za raketu Scud
Crvenom bojom sam označio taj pravac ose žiroskopa i pravac lansiranja , koji su morali biti točni i paralelni u par kutnih minuta .
Kod Scuda je to bilo dovoljno da na dometu od 100 km nešto pogodi , ali kod rakete R7 se tražilo da pogodi kilometar na 10000 kilometara što se nije moglo postići početnim zadavanjem pravca .
Na trasi lansiranja je na udaljenosti od cca 500 kilometara bilo postavljeno dvije radio stanice velikog dometa , one su bile u vezi sa centralnom radio stanicom na lansirnoj platformi i činile su istokraćan trokut .
Zbog jednostavnosti možemo zamisliti da su ove dvije bočne radio stanice sa onom centralnom bile spojene sa dva kabla iste dužine . Signal ,kratki biiip, bi krenuo po žici od centralne stanice ka dvije bočne , a od njih bi radio valovima taj signal krenuo u prostor . Prijemnik na raketi koja je u Bajkonuru na lansirnoj platformi bi primio ta dva signala u istom trenutku . I sve dok je raketa jednako daleko od obje radio stanice ta dva signala su dolazila istovremeno . Ako bi raketa skrenula sa pravca onda je jedan signal kasnio .. i to je bio elemenat za korekturu putanje. Naravno da su ruje promjenom faze ta dva signala raketu mogli skrenuti sa osnovnog pravca , jer je njen sklop tražio položaj u prostoru kad čuje oba signala istovremeno.
Radio signali su se kružno širili u prostoru do prislušnih antena u turskoj , i američkoj bazi u Incirliku su bili u stalnoj dežuri , i čim bi Rusi upalili te svoje radio stanice i počeli emeitirati signale radi kalibracije rakete i li lansiranja i vođenja oni su pažljivo pratili faznu razliku ta dva signala i na bazi toga izračunali da li je to raketa u koridoru za Washington ili Chikago, ili leti ka Kamčatki na koridoru za svemir.
Tih godina je R-7 bila u nekoliko navrata u bojevoj pripravnosti , napunjena gorivom , a jednom prilikom je bila dovedene do stanja zaletavanja žiroskopa i predaje šifri za aktiviranje nuklerane bojeve glave, tako da ameri non stop dežurali i rusi nisu mogli prdnut u svemiru , a da se to ne čuje u Incirliku.
Ostala komunikacija između kosmonauta i baze ili telemetrija je išla vrlo kilavo sa dosta ograničenim mogućnostima frekventne modulacije signala i vremenskog multipleksa u telemetriji , zbog pouzdanosti rusi nisu smjeli to puno zakomplicirati sa nekim šifriranjem jer ne bi mogli dešifrirati signale zbog smetnji , tako da su ameri većinu te komunikacije čitali ili slušali bez nekih problema .
Znači da ponovim rusi nisu mogli lansirati ništa sa Bajkonura , a da ameri ne uhvate kompletnu telemetriju i sve razgovore na relaciji Kosmodrom Vastok ili da ne uhvate signale dvije radio stanice za navođenje.
U doba najžešćeg hladnog rata, ameri bi iskoristili takav incident sa mrtvim pilotom , da se narugaju rujama , a pogotovo Hrušćovu koji je bio seljačina i kojeg bi jedino takva nekakva blamaža smirila.
Danas kad više nama tajni o raketi R7 vidimo da je sve to što su napravili tih davnih godina bilo realno , jer i današnji Sojuzi sa ljudskom posadom lete po istom principu , sa istom tom elektronikom i uz navođenje dviju radiostanica.
I polijeću sa iste platforme kao i Gagarin , uz niveliranje vertikale i namještanje pravca lansiranja kad je raketa puna goriva, sa upaljenim prijemnicima za određivanje pravca po signalu dviju radio stanica.
A to da li su dva brata talijani slušali neki Orvelovski šou na radio stanici , prepuštam njima , jer naravno oni smatraju da je put u svemir nešto kao u zvjezdanim ratovima , upališ motore stisneš pilotsku palicu i pićiš po svemiru kako ti se digne.
E ne ide to tako ni danas niti je išlo prije .
Sasvim je drugo pitanje koliko je rusa izginulo u drugim probnim podorbitalnim letovima na nekim manjim raketama na kojima su bili ispitivani podsustavi kapsule i katapulta i sličnih sustava, za takve letove se nisu palile dvije radiostanice za navođenje i takvi letovi nisu zabilježeni u Incirliku .
O tim podorbitalnim letovima se pričalo , čak je kružila priča da su švabe nekog ruskog pilota zarobljenika lansirali u V-2 raketi , ne bi me čudilo jer su isto tako svog najboljeg pilota lansirali sa V-1 letjelicom. https://en.wikipedia.org/wiki/Hanna_Reitsch
Dopuna: 06 Jan 2017 11:45
01:00 ChinaSoviet UnionEast GermanyDong Feng 1 ChinaJiuquan LA-3 ChinaPLA
PLA Suborbital Missile test 5 November Successful
Apogee: 100 kilometres (62 mi)
5 November Soviet UnionR-5 Pobeda Soviet UnionChelkar Soviet UnionOKB-30
OKB-30 Suborbital Target 5 November Launch failure
Apogee: 300 kilometres (190 mi)
7 November
19:00 United StatesUGM-27 Polaris A1 United StatesCape Canaveral LC-25A United StatesUS Navy
US Navy Suborbital Missile test 7 November Successful
Apogee: 500 kilometres (310 mi)
8 November
13:18 United StatesXRM-91 Blue Scout Junior United StatesCape Canaveral LC-18A United StatesUS Air Force
United StatesHETS US Air Force Suborbital Magnetospheric 8 November Launch failure
Apogee: 200 kilometres (120 mi)
10 November
01:44 United StatesJavelin United StatesWallops Island United StatesNASA
NASA Suborbital Aeronomy 10 November Successful
Apogee: 975 kilometres (606 mi)
10 November
02:35 United StatesAerobee-150 (Hi) United StatesWhite Sands LC-35 United StatesNRL
Suborbital Aeronomy 10 November Successful
Apogee: 211 kilometres (131 mi)
10 November
16:22 United StatesUGM-27 Polaris A2 United StatesCape Canaveral LC-25A United StatesUS Navy
US Navy Suborbital Missile test 10 November Successful
Maiden flight of Polaris A2, apogee: 1,000 kilometres (620 mi)
11 November
11:22 United StatesNike-Cajun CanadaFort Churchill United StatesNASA
NASA Suborbital Magnetospheric 11 November Successful
Apogee: 129 kilometres (80 mi)
11 November
12:11 United StatesNike-Cajun CanadaFort Churchill United StatesNASA
NASA Suborbital Magnetospheric 11 November Successful
Apogee: 129 kilometres (80 mi)
12 November
18:40 United StatesNike-Cajun CanadaFort Churchill United StatesNASA
NASA Suborbital Magnetospheric 12 November Successful
Apogee: 129 kilometres (80 mi)
12 November
20:43 United StatesThor DM-21 Agena-B United StatesVandenberg LC-75-3-5 United StatesUS Air Force
United StatesDiscoverer 17 (KH-1 9012) CIA DST Low Earth (Polar) Optical imaging 29 December Spacecraft failure
United StatesDiscoverer 17 SRV CIA DST Low Earth (Polar) Film return 14 November Successful
Film jettisonned before camera started taking images
12 November
23:32 United StatesNike-Cajun CanadaFort Churchill United StatesNASA
NASA Suborbital Magnetospheric 12 November Successful
Apogee: 129 kilometres (80 mi)
12 November Soviet UnionR-12 Dvina Soviet UnionKapustin Yar Soviet UnionRVSN
RVSN Suborbital Missile test 12 November Successful
Apogee: 402 kilometres (250 mi)
13 November
16:03 United StatesNike-Cajun CanadaFort Churchill United StatesNASA
NASA Suborbital Magnetospheric 13 November Successful
Apogee: 129 kilometres (80 mi)
15 November
05:54 United StatesSM-65D Atlas United StatesCape Canaveral LC-12 United StatesUS Air F
Vidimo iz ove službene američke liste pucanja da ništa rusko nije letilo od 5 do 12 novembra 1960 godine . https://en.wikipedia.org/wiki/1960_in_spaceflight_(July%E2%80%93December)
Dvina ( R-12 ) je tih godina mogla podići praznu kapsulu Vostoka u neku nisku balističku putanju ali je ona malog promjera 1,65 metara, prema 2,6 m Vostoka , pa ako su ruje i radile neke kerefeke sa njom ( a jesu ) nisu mogli ništa ozbiljno napraviti vezano za let u svemir. Njena završna ispitivanja i uvođenje u naoružanje bili krajem 1959 godine . Kasnije je ta raketa uz prepravke korištena kao satelitski nosač tipa Kosmos , i lansiran je u nebrojenim količinama
R-5 nije mogla ništa od toga ali kako je ona bila u to doba u serijskoj proizvodnji korištena je za ispitivanje pojedinačnih modula i sustava Vostok.
|
