offline
- Pridružio: 12 Feb 2012
- Poruke: 144
|
NAPOKON RIJEŠENO
Ukrajinska ponuda pomela rumunjski Aerostar po svim kriterijima odabira
Ukrajinska ponuda remonta borbenih zrakoplova MIG-21 daleko je bolja od ponude rumunjske tvrtke Aerostar po svim elementima i kriterijima odabira, zaključilo je Povjerenstvo pod predsjedanjem pomoćnika ministra obrane Viktora Koprivnjaka prije konačne odluke državnog vrha o remontu borbenih zrakoplova MiG-21, doznao je Defender u MORH-u. Kada se podvuče crta na kraju evaluacijske tablice, ukrajinska ponuda je bodovno bolja, za nekih 40 posto. Defender.hr je doznao kako se ide na opciju minimuma očuvanja sposobnosti borbene komponente, a to je opcija 8 jednosjeda plus 4 dvosjeda. Također, ako će se suditi po bodovima ostvarenima tijekom evaluacije, svijetla budućnost čeka Gripen ili MiG-29M u HRZ-u, jer upravo ova dva tipa zrakoplova imaju podjednak broj bodova prema zaključcima Povjerenstva ako se donese odluka o novom borbenom zrakoplovu u idućih 5-10 godina.
Bilo je za očekivati, u okvirima današnjih financijskih mogućnosti, da ukrajinska ponuda bude najprihvatljivija, a razloga je popriličan broj i o njima se već dosta pisalo. Ukrajinsku ponudu najboljom su ocijenila čak dva povjerenstva, dvadesetak najstručnijih ljudi MORH-a i OSRH iz logistike, nabave, borbenog zrakoplovstva. Dakle, reklo bi se pobjeda čista kao suza. Međutim, onda se odnekud ovih dana pojavljuje još "stručnija" ekipa koja u medijima sve to gore navedeno naziva opsjenom , prevarom, skandalom, aferom, u rubrici "vjerovali ili ne", a da pritom iznosi nevjerojatne neistine i konstrukcije. Poraženi uvijek imaju pravo da se ljute, ali i tu treba imati granice. No pođimo redom i sasvim konkretno:
- MiG-ovi idu na remont u Ukrajinu, a ne smiju prijeći granicu NATO-a! kaže naslov teksta u Večernjem listu gdje se između ostalog kaže: sedam hrvatskih MiG-ova, koji bi trebali krenuti na remont u ukrajinski zavod u Odesi, a koji imaju NATO-ovu opremu (kodirane IFF transpondere i komplementarne komunikacijske uređaje) ne smiju prijeći granicu NATO-a s tom opremom. To bi bio sigurnosni rizik jer ta oprema identificira naše borbene lovce na NATO-ovim radarima kao prijateljske i stoga ne smije ići na remont u zemlju koja nije članica NATO-a ili nema potrebne sigurnosne certifikate.
DEFENDER: Ne samo da komunikacijska oprema ugrađena u zrakoplove smije preko granice, već je i išla nekoliko puta (hrvatski An-32 u Ukrajinu, helikopteri Mi- , potom slovački MiG-29 za Rusiju itd. Nadalje, Rumunjska i Hrvatska 2003. nisu uopće bile članice NATO saveza, pa nisu ni mogle dobiti opremu koja bi bila sigurnosno kritična, dakle nema kriptozaštite i nije riječ o nikakvoj NATO opremi. Radi se o komunikacijskoj opremi koja je ugrađena u hrvatske Migove prema standardima ICAO (Međunarodne svjetske organizacije civilnog zrakoplovstva), dakle civilna komunikacijska oprema koja se koristi i u NATO savezu, jer vojni zrakoplovi koriste zračni prostor kao i civilni zrakoplovi. IFF transponder koji je ugrađen u Migove uopće nije namijenjen nekakvom prepoznavanju "crvenih" i "plavih", nema nikakvo kodiranje ili stupanj tajnosti već se pomoću njega hrvatski MIG jednostavno može prepoznati, odnosno identificirati na radaru kontrole zračne plovidbe kao i nekakav Airbus, Cessna i slično. Naime, svaka letjelica u zraku mora imati svoj dodjeljeni "squawk code". Transponder u hrvatski Migovima je onaj najjednostavniji koji se rabi u zrakoplovstvu, pa je svaka priča o nekakvom sigurnosnom riziku za prijelaz granice s takvom opremom zaista prvorazredna besmislica.
- Problem je što se uz remont naših predlaže još i kupnja osam već remontiranih MiG-ova koji nisu modernizirani prema NATO-ovu standardu. Znači da ne mogu obavljati dužnosti koje je RH prijavila savezu, odnosno air policinga, zračnog nadzora hrvatskog neba, kaže Večernji list.
DEFENDER: Ovdje je riječ o još jednoj netočnoj tvrdnja, jer se ne radi o nikakvoj modernizaciji nego bi bilo riječi o jednostavnom postupku premještanja komunikacijske opreme sa sadašnjih hrvatskih MiG-ova na Migove koji bi došli iz Odesse. Dakle, kroz ovaj tekst se omalovažava i podcjenjuje rad svih dosadašnjih Povjerenstava, jer proizlazi da bi njih dvadeset svi od reda ugrozili svojim odlukama zračni nadzor hrvatskog neba.
Razlog više da se povjeruje u tvrdnje kako je “ukrajinski lobi” unutar MORH-a izgurao to rješenje jer ta ponuda ne bi mogla proći na međunarodnom natječaju. Ne zato što cijena od 14,7 milijuna eura nije baš točna, s obzirom na to da tu nije uključena i NATO-ova modernizacija (koju u Odesi i ne mogu provesti), nego što rumunjski Aerostar neće dopustiti “čačkanje” neovlaštenih po NATO-ovim uređajima koje su oni stavili u naše MiG-ove 2003, tvrdi Večernji list.
DEFENDER: Prema ovom proilazi da su članovi oba Povjerenstva zapravo svi odreda pripadnici ukrajinskog lobija, jer su njihovi zaključci jednoglasno doneseni bez izdvojenih mišljenja. Cijena nije 14,7 već 14,52 milijuna EUR ( cijena je konačna, jer premještanje komunikacijske opreme s jednih na druge zrakoplove nije nikakav postupak modernizacije). Nadalje, uređaji ugrađeni na hrvatske zrakoplove nisu niti Aerostarovi niti NATO-ovi već hrvatski i Republika Hrvatska može s njima što želi, osobito jer su civilne namjene i bez kriptozaštite;
- U listopadu 2012. godine, na kojoj se vidi da su na MiG-ove opet stavljene jemenske nacionalne oznake!? Prije su tijekom dolaska hrvatske delegacije 2011. bile brisane.
DEFENDER: Neistinita tvrdnja, jer su jemenske oznake bile i za vrijeme posjeta hrvatskog izaslanstva što su Defenderu potvrdili u MORH-u. Fotogalerija Migova iz Odesse na Defender.hr je iz vremena kad su obavljeni svi radovi uključujući farbanje na, tada još uvijek, jemenskim Migovima. Vrlo brzo nakon fotografiranja dodane su i brojčane oznake i grb Jemena koje nedostaju u spomenutoj fotogaleriji. Sve to se dogodilo daleko prije dolaska hrvatskog vojnog izaslanstva. Kad se već spominje opet nekakav spor oko vlasništva nad Migovima iz Odesse, treba reći kako takav spor postoji samo kod dijela hrvatskih medija i nigdje više, a ponajmanje u Jemenu i Ukrajini. Nema više niti jemenskog generala koji je, gle čuda, samo desetak dana nakon što je sastavio pismo i poslao ga navodno u MORH, smjenjen sa svih dužnosti u Jemenu i jednostavno je iščezao iz javnog života, pa ga je teško pitati za bilo što. Nadalje, niti jedan međunarodni arbitražni sud ne vodi bilo kakav postupak zbog vlasništva, jemenska diplomacija preko konzulata u Zagrebu i veleposlanstva u Beču nikad nije niti jednom riječi spomenula službenom Zagrebu nekakav spor oko vlasništva nad zrakoplovima. Najbolje od svega, Ukrajina je bila glavna prepreka Jemenu da uđe u WTO. Tek u kolovozu ove godine Ukrajina je dala zeleno svjetlo za ulazak Jemena u WTO. Da li tko razuman može i zamisliti da nakon toga, postoji bilo kakav spor, ako ga je ikada i bilo, oko vlasništva?
- Pokaže li se istinitim da je iz MORH-a samo u Odesu otišao zahtjev za službenu ponudu, a da su od Rumunja zatražili tek informativnu (20 mil. eura), od Izraelaca nikakvu, to već sliči na “pogodovanje”.
DEFENDER: U provedenoj analizi izvodivosti i isplativosti remonta i produženja životnog vijeka aviona MiG 21 se navodi u točci 6.3. da je rumunjski Aerostar još u travnju 2011. godine dostavio svoju prvu ponudu. U periodu od 13-16 prosinca 2011. godine stručnjacima Aerostara omogućen je obilazak i pregled aviona MiG21 sa svrhom procijene tehničkog stanja i izrade ponude, da bi 15. veljače 2012. godine dostavili svoju drugu ponudu. Prema tome povjerenstva su razmatrala obje pristigle ponude rumunjskog Aerostara na isti način kao i ukrajinsku ponudu. Kada dvadesetak stručnjaka podrži jednu ponudu jednoglasno, onda to ne može biti "pogodovanje".
Na kraju treba reći kako bi bilo posve besmisleno iznova tražiti ponude od bilo koga, jer je Povjerenstvo završilo s radom i to upravo na temelju prispjelih ponuda sa raznih strana. Svi su imali jednaku priliku, a onaj tko je htio, mogao je dati ponudu kao Gripen, zadnjeg dana rada Povjerenstva, jer se i ona razmatrala odmah potom. Zbog čega je Aerostar ostao na ponudi iz veljače 2012. trebalo bi pitati njih same.
Sada je nužno da se ponuđača najbolje ponude pozove na pregovore kako bi se napravio konačan tekst ugovora i zrakoplovi konačno krenuli na remont. Ostavljanje konačne odluke da "visi u zraku" najgore je rješenje, jer se upravo na taj način daje vremena i prostora za ometanje cjeolokupnog procesa. Vremena je zaista vrlo malo.
Defender.hr će i nadalje u potpunosti podržavati objektivan i stručan rad obaju Povjerenstava te njihove zaključke.
|
