"Ja sam konstruirala dvije hrvatske raketne topovnjače"
PONOS BRODOGRADNJE: Inženjerka Nives Lokošek (61) konstruirala je elitne raketne topovnjače 'Kralj Petar Krešimir IV.' i 10 godina mlađu 'Dmitar Zvonimir'
Citat:Bila sam uvjerena da su me kao mladu i naivnu inženjerku Brodarskog instituta izabrali da zataškam seriju problematičnih brodova kojima su u plovidbi pucali trupovi od stakloplastike. Predala sam analizu stakloplastične konstrukcije uz zaključak da je projekt bezglavo štedio na ljepilu, prisjeća se početaka Nives Lokošek (61).
Ova Splićanka sa zagrebačkom adresom konstruirala je impresivna plovila flote Hrvatske ratne mornarice - elitne raketne topovnjače 'Kralj Petar Krešimir IV.' i 10 godina mlađu topovnjaču 'Dmitar Zvonimir'.
- Dva mjeseca nakon dostavljene analize pozvao me je šef Sektora specijalne brodogradnje. Pomislila sam da ću dobiti otkaz jer sam rekla istinu. Prestrašeno sam ušla u njegovu sobu, a on mi se smiješeći obratio: ‘Kolega koji je radio projekt raketne topovnjače odlazi iz Instituta. Uzmi ove nacrte, moraš dovršiti projekt, brodogradilište Kraljevica želi početi s pripremama za gradnju raketne topovnjače’ - prisjetila se Nives Lokošek.
Tri je tjedna danonoćno radila na završetku zadanog projekta, no paralelno je na svoju ruku izradila potpuno novi idejni projekt konstrukcije tog broda kojem je kum bio predsjednik Franjo Tuđman. Projekte je predstavila nadređenima, a njezin je projekt prihvaćen jer je u sklopu inovativnijeg pristupa donosio i 12 posto manju težinu čeličnog trupa.
- Šef je prostudirao moj prijedlog, razgovarao s brodogradilištem u Kraljevici odgovara li nova metoda ‘orebrenja’ njihovoj tehnologiji te sam uskoro dobila zadatak da kompletno dovršim idejni i glavni projekt konstrukcije raketne topovnjače klase korveta. Tko je tada mogao zamisliti da sam postavila ‘kičmu’ budućeg Kralja Petra Krešimira IV., o kojem često s pravom pišu da je ponos naše ratne brodogradnje - s ponosom govori Nives Lokošek, koja je u u Brodarskom institutu dosegla najviši znanstveni stupanj “vodećeg istraživača” i najviši stručni stupanj “samostalnog projektanta”.
- Kao projektantica konstrukcije raketne topovnjače Kralj Dmitar Zvonimir odgovorno tvrdim da je tadašnja generacija inženjera brodogradnje i brodostrojarstva osmislila, a Kraljevica pod našim nadzorom sagradila vrhunske brodove u svojoj klasi - govori Nives.
Iz Instituta je otišla 1996.godine te sa suprugom Egonom otvorila tvrtku koja stoji iza 10-metarskog križa postavljenog na Marjanu.
Topovnjačom je zapovijedala žena
Iako legenda kaže da je žena na brodu nesreća, poručnica fregate Antonija Didović postavljena je 2010. godine za zapovjednicu na raketnoj topovnjači Petar Krešimir IV. To je prvi puta da je topovnjačom zapovijedala žena. Oružane snage napustila je 2012.
24sata.hr/zanimljivosti/ja-sam-konstrui.....ook+status
RTOP KLASA "KRALJ" HRM - (NATO naziv - klasa "cobra")
( ova klasa brodova nikada nije bila u floti JRM. Od projekta do izgradnje je čisti proizvod institucija RH )
Raketne topovnjače klase “Kralj” su brzi laki raketni brodovi. Među najmlađim su i najsuvremenijim brodovima u sastavu HRM, a dugo vremena su bile i najubojitiji brodovi, čineći s RTOP-21 “Šibenik” njenu glavnu udarnu snagu. U brodogradilištu "Kraljevica" u Kraljevici izgrađene su ukupno dvije jedinice ove klase (navodno je razmatrana i opcija gradnje treće jedinice), uz određene izmjene projekta kod druge jedinice, i nazvane po hrvatskim kraljevima:
RTOP-11 “Kralj Petar Krešimir IV”
RTOP-12 “Kralj Dmitar Zvonimir”
Pri porinuću su im kumovali hrvatski predsjednici i vrhovni zapovjednici OS RH. Obje su operativne i nalaze se u sastavu Divizijuna za površinska djelovanja Flotile HRM.
Razvoj raketnih topovnjača klase “Kralj”, kako su klasificirane u HRM, odnosno klasa “Cobra”/“Kobra” kako su kasificirane u NATO i stranoj literaturi, započeo je još krajem osamdesetih na Brodarskom institutu u Zagrebu u suradnji s riječkim Brodoprojektom, a za potrebe Jugoslovenske ratne mornarice (JRM). Prema "Jane's FS 04/05" projekt je bio službeno prekinut 1989. godine da bi 1991. bio ponovno pokrenut.
Glavne novine kod klase “Kralj” u odnosu na klasu “Rade Končar”, bile su povećanje istisnine za oko 100 tona i duljine za 8,5 m što je omogućilo bolje maritimne karakteristike, više prostora za smještaj streljiva i veći komfor za posadu. Također, izmijenjena je i pogonska grupa pa je CODAG konfiguracija (dva dizelska motora MTU i dvije plinske turbine) kakvu ima klasa "Rade Končar" kod klase "Kralj" zamijenjena s tri ruska motora M 504B-2 u skladu s tadašnjom doktrinom JRM koja je predviđala brze i iznenadne raketne napade. RTOP klase "Kralj" trebale su nositi i novo raketno naoružanje. Naime, dok su RTOP klase “Rade Končar” bile izvorno zamišljene sa francuskim raketama Exocet, a u stvarnosti opremljene s ruskim protubrodskim raketama P-20 (SS-N-2B Styx) dotle su za novu klasu RTOP u Švedskoj nabavljene nove protubrodske rakete RBS-15, tada među najsuvremenijima u svijetu, koje su uskladištene u novoizgrađenoj Mornaričko-tehničkoj raketnoj bazi u Žrnovnici (Objekt 181).
Za obje RTOP je nabavljen i isporučen veći dio opreme, a planirano je da se RTOP-411 porine i opremi tokom 1991. godine te da se do kraja iste godine obave i sva ispitivanja, a potom odmah pristupi izgradnji RTOP-412. U trenutku izbijanja rata RTOP-411 bila je završena oko 90%, ali je zalaganjem djelatnika brodogradilišta, koji su otezali s njenom izgradnjom, ostala u RH. RTOP-11 je porinuta 21.03.1992. pod imenom "Kralj Petar Krešimir IV", a HRM je predana 07.06.1992. godine. Već na prvoj ispitnoj vožnji RTOP-11 je imala i prvo bojno gađanje.
Ubrzo nakon dovršenja RTOP-11 pristupilo se izmjenama i poboljšanjima izvornog projekta R-02 te je po tako izmjenjenom projektu oznake R-03 (negdje se spominje oznaka D-03) 1993. započela izgradnja drugog broda klase "Kralj" - RTOP-12, koja je trebala biti porinuta 1995., ali se njena gradnja odužila sve do 2001. godine kada je konačno porinuta.
KARAKTERISTIKE
Raketne topovnjače klase "Kralj" građene su u kombinaciji čelika velike čvrstoće i lagane legure AlMg4.5Mn. Dužine su 53.6 m (RTOP-11) odnosno 54,3 m (RTOP-12), širine 8,44 m , srednjeg gaza 2,77 m (2,8 m).
Pogon raketnih topovnjača klase "Kralj" čine tri ruska motora M504B-2, ukupne izlazne snage 11.328 kW (15.412 KS) koji pokreću svaki po jednu osovinu s propelerom fiksnog koraka. Ovakav pogon omogućuje maksimalnu brzinu od 36 čvorova/knots (66.7 km/h odnosno 41.4 mph). Optimalna brzina je 32,8 čv/kn (60.7 km/h odnosno 37.7 mph). Pri brzini od 18 čv RTOP klase "Kralj" imaju doplov od 1700 nm, a pri 20 čv 1500 nm. Za RTOP-12 navodi se doplov od 900 nm koji se, najvjerojatnije, odnosi na vožnju optimalnim brzinama od 32 do 34 čv.
Kontrolna ploča pogonskog sustava
Strojarnica RTOP 11
Raketne topovnjače klase "Kralj" imaju mogućnost krcanja zaliha hrane, vode i goriva za 10 dana što im omogućava desetodnevnu autonomiju. U slučaju NBK udara mogu se hermetički zatvoriti i time pružiti zaštitu posadi. Potpuno su operativne do stanja mora 4 WMO, a uz smanjenje snage motora mogu ploviti do mora razine 6 WMO. Podijeljene su u 10 vodonepropusnih odjeljaka, a mogu plutati s potopljena dva susjedna odjeljka.
NAORUŽANJE I OPREMA
Raketne topovnjače klase "Kralj" namijenjene su i opremljene za napadna protubrodska (protupovršinska) djelovanja, nanošenje raketnog udara protubrodskim raketama RBS-15B, samostalno ili u sudjelovanju sa drugim raketnim topovnjačama i/ili MOL-ovima (MOL = Mobilni obalni lanser), topnički boj na moru, PZO i PRO brodova i plovnih sastava te ofanzivno miniranje mora.
Raspolažu sa sljedećim naoružanjem:
- 4 ili 8 protubrodskih raketa RBS-15B Mk I
- 1 top Bofors SAK 57 mm/70
- 1 top 30 mm/65 AK-630M
- 7 mine AIM M-70
- 10 mina SAG-2
- 2x lanser lažnih ciljeva PAO1
Protubrodski raketni sustav RBS-15 (Robotsystem 15) proizvod je švedske tvrtke Saab Bofors Dynamics, prvi put predstavljen javnosti 1984. godine kada je prvi primjerak i isporučen švedskoj RM. Dužina rakete iznosi 4,35 m, promjer trupa 0,50 m, raspon sklopljenih krila 0,85 m, a otvorenih 1,40 m. Pokretane francuskim Microturbo TRI-60 motorom, s potisninom od 3,73 kN i brzinom 0,8 Mach, imaju domet od 80 km, uz minimalnu daljinu gađanja od 12 km. Trajektorija leta rakete može se programirati, a ima mogućnost leta na 300, 100, 20 ili 6 metara iznad površine mora. Također imaju mogućnost leta i iznad kopna te mogućnost gađanja ciljeva iza horizonta odnsono ciljeva u radarskoj sjeni otoka uz mogućnost gađanja pod kutom do 90°. Leteći na visini od 6 m iznad površine mora uz dobre PEZ (ECCM) karakteristike imaju malu mogućnost otkrivanja i ometanja/uništavanja od strane protivničke proturaketne obrane. Autopilot i radarski visinomjer vode raketu po programiranoj putanji na dijelu autonomnog leta, zatim aktivna radarska glava preuzima vođenje i vodi raketu do samog cilja. Radarska glava radi u X frekvenciji uz mogućnost njenog stalnog mijenjanja kako bi se otežalo ometanje. U slučaju prejakog ometanja, elektronika sustava za navođenje isključuje aktivni mod rada i prebacuje na pasivni te usmjerava raketu prema izvoru signala ometanja. "Kraljevi" najčešće nose 4 ili 8 raketa RBS-15. PCE Split (ex MEZ) razvio je za HRM sustav upravljanja raketnim gađanjem FOBOS.
Top Bofors SAK 57 mm D70 Mk.1. Bofors SAK 57 mm D701 Topsmješten je u lakoj kupoli na pramcu RTOP. Namijenjen je za gađanje ciljeva na moru, kopnu i u zraku. Učinkovit domet topa iznosi 12 km za ciljeve na moru i kopnu, odnosno 6.500 m za ciljeve u zraku, dok je maksimalni domet 17 km (9,3 nm). Maksimalna brzina paljbe iznosi 200 granata u minuti. Topom se može upravljati dvojako: daljinski iz artiljerijske centrale (osnovni režim) ili lokalno - odgovarajućom ciljničkom napravom i pultom za upravljanje i nadzor topa. Pokretanje topa je elektrohidrauličko, a hlađenje cijevi vodeno. Top ima masu od 6.400 kg. Topom se upravlja uz pomoć SUV-a montiranog na zapovjednom mostu.
Šestocijevni top AK-630M 30 mm/65 smješten je na posebnom krmenom nadgrađu. Namijenjen je za blisku protuzračnu (PZO) i proturaketnu (PRO) obranu broda. Radi se o topu ruske proizvodnje sa 6 cijevi kalibra 30 mm koji radi na Gatling sistemu. Cijevi dužine 1.630 mm imaju po 16 žljebova. Teoretska brzina gađanja iznosi 5.400 granata u minuti uz maksimalnu dužinu rafala od 400 granata. Polje djelovanja po elevaciji iznosi od -12° do +88° (brzina pokretanja 50 °/s), a po pravcu: +/-180° (brzina pokretanja 70 °/s). Maksimalni domet iznosi 5.000 m za ciljeve na moru odnosno 4.000 m za ciljeve u zraku. Borbeni komplet se sastoji od 2000 metaka u spremniku i 1000 metaka u rezervi. Koriste se dvije vrste metaka - razorno-gelerski UOF i razorno-gelerski-obilježavajući UOR. Upravljanje topom i otvaranje vatre vrši se daljinski, iz artiljerijske centrale ili sa centralne nišanske sprave, koja se nalazi na platformi iza zapovjednog mosta RTOP (opslužuje je jedan član posade). Pokretanje topa po pravcu i elavaciji je elektrohidrauličko.
Mornaričke mine AIM M-70 i SAG-2 koriste se za ofanzivno miniranje. AIM M-70 je akustično-indukcijska na dnu ležeća mina koja se polaže na dubine 6 - 50 m za borbu protiv povšinskih brodova odnosno do 150 m za borbu protiv podmornica. Kompletno opremljena teži 1.300 kg, od čega na masu eksplozivnog punjenja (TNT) otpada 725 kg. SAG-2 je sidrena kontaktna galvanoelektrična mina koja se polaže na dubine 10 do 110 m pri čemu je položajna dubina mine 1,2 do 4 metra. Težina kompletno opremljene mine iznosi 600 kg, od čega na eksplozivno punjenje (TNT) otpada 115 kg. RTOP-11 ima mogućnost nošenja i polaganja 7 mine AIM M-70 ili 10 mina SAG-2. Mine se polažu preko krmenog dijela. U kombinaciji kada nosi mine, broj lansera raketa RBS-15B je ograničen na 4.
Mornarička mina AIM M-70
Od elektronske opreme (radari, sustavi upravljanja paljbom, detekcijski i komunikacijski sustavi) RTOP klase "Kralj" imaju sljedeće:
Brodovi su opremljeni i 4CI (Command, Control, Communication, Computers and Information) sustavom "LINKEJ" proizvodom PCE Split (Pomorski centar za elektroniku). pce.hr/communications/linkej/linkej.html
Od navigacijske opreme, pored navigacijskog radara, brod posjeduje i žirokompas, GPS, dubinomjer i brzinomjer.
POSADA
Raketne topovnjače klase "Kralj" imaju tridesetak članova posade (29-33) raspoređenih u tri brodska odreda:
- Palubni
- Oružni
- Pogonski
RTOP-11 "Kralj Petar krešimir IV" ima 33 člana posade. Standardno su u posadi bila 5 časnika, 12 dočasnika i 16 mornara, međutim posljednja poznata posada je ponešto drugačijeg sastava - 6 časnika, 19 dočasnika i 8 mornara.
RTOP-12 "Kralj Dmitar Zvonimir" ima posadu 32 člana, od čega 7 časnika, 13 dočasnika i 12 mornara. Dva su časnička mjesta predviđena za kadete koji izraze želju raditi na brodu, i tijekom šest mjeseci ili godinu dana na brodu odrađuju svojevrsno stažiranje na kraju kojeg su obvezni položiti ispit kojim dokazuju da su samostalno sposobni obnašati određenu dužnost.
Dopuna: 03 Apr 2015 12:43
HRVATSKA RATNA MORNARICA
USTAVNA OBVEZA HRM
Uloga Hrvatske ratne mornarice proizlazi iz ustavne uloge OS RH, a sastoji se u obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti te zaštiti nacionalnih interesa i suverenih prava RH na moru.
MISIJA I ZADAĆE HRM
Misija HRM-a, kao dijela Oružanih snaga RH, prepoznaje se kroz misije Oružanih snaga RH: obrana Republike Hrvatske i saveznika, doprinos međunarodnoj sigurnosti i potpora civilnim institucijama.
S ciljem operacionalizacije svoje temeljne misije, HRM razvija sposobnosti te provodi čitav niz tradicionalnih i netradicionalnih zadaća:
■ odvraćanje prijetnje i obrana Republike Hrvatske s mora ostvaruje s kroz održavanje i razvoj sposobnosti za protupovršinsko, minsko-protuminsko, ograničeno protupodmorničko i protuterorističko djelovanje, samostalno i u združenom djelovanju sa HkoV, HRZ i PZO;
stalni senzorski te fizički nadzor Jadranskog mora u području interesa RH i prijenos podataka u realnom vremenu za potrebe OS RH i /ili drugih subjekata;
■ zaštita suverenih prava i provedba jurisdikcije RH u ZERP-u i epikontinentalnom pojasu te potpora nadležnim tijelima državne uprave u provođenju zakona i drugih propisa iz njihove nadležnosti u teritorijalnom moru te unutarnjim vodama RH;
■ traganje i spašavanje na moru;
■ evakuacija i prevoženje morem ljudi i sredstava iz ugroženih priobalnih i otočnih područja;
■ prevoženje morem vatrogasnih i drugih snaga i sredstava u ugrožena priobalna i otočna područja;
■ sudjelovanje u gašenju šumskih požara na obalnom rubu i otocima.
bounty hunters ::Ako govoriš o klasi Cobra ili Tip 400, to je projekat JRM
To je u začetku bio projekt JRM ali je 1989 sta. Nikada nije zaživio u JRM a promjene su napravljene na izvornom projektu. Kako god, klasa "kralj" nije vidjela jugoslavenske zastave a projektirana i izrađena u RH ( ( Brodarski institut - Zagreb, brodogradilište Kraljevica ) kao uostalom i najveći i najbolji dio flote JRM pa i podmornice.
bounty hunters ::Čekaj, brod koje klase je bio malte ne završen 1991. godine? Trebao je nositi oznaku RTOP 501 "Sergej Mašera".
Vrtimo se oko istoga. Da RTOP 11 je taj brod i trebao je nositi oznaku 411. Međutim, ono što želim reći da ta klasa 400 odnosno klasa "kralj" nije nikada plovila pod JRM i da smo samostalno izgradili ili kupili udarne brodove HRM kao i DBM a ne naslijedili od JRM eventualno RTOP 11 koji nije bio dovršen ali nikada nije zaplovio pod zastavom Yu. 24sata.hr/zanimljivosti/ja-sam-konstrui.....ace-411377 Jedini RTOP koji je plovio u floti JNA je RTOP 21 Šibenik ali on je klasa Rade Končar. Ovo ostalo je sve pobjeglo u CG i uglavnom strunulo ili rasprodano osim fregate Kotor. Neznam šta je sa drugom
Od početka do kraja proizvod RH a klasa projektovana u SFRJ i prvi brod skoro kompletiran za života iste...
Valjda su i ostale republike ulagale u taj projekat majka mu stara...
bounty hunters ::Od početka do kraja proizvod RH a klasa projektovana u SFRJ i prvi brod skoro kompletiran za života iste...
Valjda su i ostale republike ulagale u taj projekat majka mu stara...
Da, sada vidim na šta ti ciljaš. Ovako, znanje-projekt, znanje-izrada je RH, hrvatske institucije. Da jesu i zamisli koliko je RH dobila od brodovlja u sukcesiji i najmanje za RTOP 11 možeš reći da je financirala SFRJ ili ostale republike. Ponavljam, klasa kralj nikada nije nosila zastavu YU i to je poanta i čisti je hrvatski proizvod . Svi su porinuti u more poslije 1991. RTOP 11 1992. a RTOP 12 2001. To je cijela prića. Btw ne postoji nikakva klasa 400 već klasa "kralj". Ni RTOP Šibenik nebi bio u sastavu HRM da se nije našao na remontu u Šibeniku. Od 1991. šta misliš tko je plačao remonte i popravke tih brodova ali i dovršetak izgradnje RTOP 11. I svih olupina koje smo popravljali da bi mogli uči u upotrebu. Da nisu bile olupine sve bi pobjeglo u CG.
SX bas se ubijas da dokazes da je Hrvatska sama napravila taj brod, kao sto Bounty pokusava da ti dokaze da je dobar deo odradjen pod nekom drugom zastavom, gubite vreme obojica i samo zatrpavate temu.
vladetije ::SX bas se ubijas da dokazes da je Hrvatska sama napravila taj brod, kao sto Bounty pokusava da ti dokaze da je dobar deo odradjen pod nekom drugom zastavom, gubite vreme obojica i samo zatrpavate temu.
Ne, nema razloga dokazivati da je izgrađena u hrvatskoj niti to želim, kada je ionako 90% flote JRM izgrađeno i projektirano u RH. Govorim da je klasa kralj potpuno hrvatski proizvod. Istina da je započeto sa projektom u SRH ali je završeno i porinuto u RH. Sam sustav za navođenje i upravljanje RBS 15 je izradio "PCE" Pomorski Centar za Elektroniku - Split pod nazivom FOBOS pce.hr/fcs/fobos/fobos.html Neznam baš da je JRM imala operativnim sustav RBS 15.
Jedini RTOP koji je plovio u floti JNA je RTOP 21 Šibenik ali on je klasa Rade Končar. 
