offline
- Pridružio: 07 Dec 2011
- Poruke: 736
|
Nasao ovu temu nakon vrapcevih uputa pa da napisem stogod:
Ukoliko ostavimo politiku postrani i bavimo se iskljucivo borbenim sposobnostima, ne vidim da se ikako moze govoriti o neprobojnoj, a tako ni o odrzivoj PVO mrezi. Moze se tu ici u detalje, no u sirem kontekstu ostaje cinjenica - oni s vise resurasa nadjacat ce one s manje resurasa. Tako da neke male zemlje mogu samo sanjati o obrani od ukupne sile NATO saveza. Mogu se one jako uspjesno braniti i skupo prodati svoju kozu, ali neupitno je da ce i nakon 10, 100 ili 1000 oborenih NATOvih aviona na kraju izgubiti. Jos cu jednom ponoviti da se ne bavim politikom koja proizlazi iz troskova i zrtava.
Iz velikog teksta mi nije bas jasan pojam sektora - koliko je to tocno veliko? Moze li definicija u kvadratnim kilometrima?
Da su PVO sustavi najbolji moguci, avioni najnoviji, opet si jedna mala zemlja ne moze priustiti dovoljne brojeve. U tekstu se spominjalo npr do dvadesetak baterija s300/s400 kao dovoljan broj za vise manje svaku situaciju. Osim sto se ne bih slozio ni s tom tvrdnjom, dvadesetak baterija zadnje varijante s300 ili cak s400 kostalo bi danas 4 milijarde dolara. S popratnom pzo koja bi stitila njih te s mnogobrojnim radarima raznih vrsta koje se spominju tekstu pricamo o daljnjih barem 2,5 milijarde dolara. Tu jos nismo ni poceli racunati troskove infrastrukture, kao ni eventualnu avijaciju.
Da ne pricamo da takva pzo uzima i mnogo ljudstva. Samo za izravne operatere u navedenim vozilima otislo bi blizu 1000 ljudi. S logistikom bi to naraslo na duplo toliko. Samo za stratešku PVO.
A zasto 20ak baterija s300 nije dosta? (osim cinjenice da bi trebalo ukupno 23-25 baterija da bi 20 moglo biti aktivno) Jer tih 20 radara, odnosno cca 120 presretanih ciljeva nema uopce garanciju da bi zaista u 50% slucajeva bilo oboreno. Ne znam odakle ta brojka ali povijesni trendovi nisu niti blizu tome. I amraami na testiranjima imaju po 80-90% uspjesnosti pa taj uspjeh pada na 50% u "ratnim" uvjetima koji nisu ni blizu realnima protiv jednako jakog protivnika. Zaljevski rat, koji jest bio nesto pravedniji po tehnoloskom pitanju i pitanju brojcane nadmoci, iako je i tu amerika i dalje prednjacila bar 10ak godina, davao je uspjesnost manevrabilnim raketama od nekih 10-30%.
U ratu 1973 oboreno jest dosta izrealskih aviona, no većina ih je srušena ne samovima već AA vatrom. Naravno da su samovi tu utjecali na cinjenicu da su avioni bili primorani letjeti nize, no sama brojnost unistenih aviona, za koje ja nalazim brojke od 40ak aviona koji su podlegli samovima, ne ukazuje na pretjeranu ubojitost cak niti relativno manevrabilnih raketa kao u sa-6. Kako znamo da su egipcani imali 18 baterija, a sirijci izmedju 6-12 baterija sa-6, te su barem egipcani u jednom trenu potrosili veliku vecinu zaliha raketa, cak i ako racunamo da su svi gubici bili na egiptaskoj strani ( a nisu) te da egipcani nisu imali dodatnih raketa osim onih osnovnih 24 po bateriji, ispada da je uspješnost sa-6 bila u najboljem slučaju 10%. A vjerojatno i manje jer tko zna koliko su tu ucestvovali i sa-2 i slicni, a i sirijci su odnijeli dio SAM zrtava. To jest nesto bolje od brojki sa-2 i sa-3 iz vijetnama, koje su se kretale oko 2-5%, ako se ne varam, ali i dalje nije ni blizu 50%.
rakete su s vremenom postajale bolje, to svakako, no ni kada to uzmemo u obzir ne dobivamo krivulju kojom bi i visokopokretne rakete protiv ravnopravnog protivnika uspijevale u vise od 20-30%. strateske SAM rakete imale bi vjerojatno i manju ucinkovitost, realnije u rangu 10-20%.
No cak je i sve to zapravo manje bitna stavka. Kad su u pitanju zracni napadi, branitelj je u losijoj poziciji. Ne zna gdje ce udar doci, mora pokriti sve bitne ciljeve - a napadac moze svu silu koncentrirati na samo jedan cilj. pa za x dana/tjedana ici na drugi cilj, pa na treci itd. Branitelj nuzno mora potrositi osjetno vise resurasa da uspije u svakom dijelu teritorija parirati napadacu. napadac takodjer nema neki presing unistiti nesto odmah. vecina zracnih kampanja traje mjesecima, a ne bi bilo neobicno ni da napadac polako unistava obrani i preko godine dana.
Sama PVO mreza vjerojatno ne bi ni bila pretjerano unistena, ali to nije ni poanta. poanta je unistenje fiksnih ciljeva i infrastrukture. HARMovi i slicni nisu tu da ubijaju komponente SAM mreze, oni su tu samo da ih privremeno usutkaju, u tih x minuta koliko je jurisnoj formaciji potrebno da se probije do cilja i izvrsi napad. Zato i nije cudno da je NATO koalicija trosila HARMove u stotinama bez nekih vecih pogodaka.
PVO jos moze prezivjeti, ako su sve komponente mobilne. Avijacija to ipak ne moze. Mozemo mi pricati o 5, 10 ili 20 zracnih baza - to su sve fiksni ciljevi. Svaka od tih baza moze se blokirati u pocetnim satima napada, a potom se moze temeljitijim izvidjanjem u sklopu jurisnih formacija i unistiti. naravno da je teze unistiti 20 nego 5 aerodroma, ali moze se. to je jos uvijek manji broj nego je stradalo u iraku. A odrzavanje 10ak aerodroma i njihovo popunjavanje s recimo 150+ modernih aviona itekako je preskupo za bilo kakve male drzave.
Za kraj, od nato pakta je najbolja obrana biti relativno daleko njihovim bazama, da se sto teze skupe velike sile u teatru, te jos bitnije, vazno je imati golem i dubok teritorij. par drzava u svijetu si to moze priustiti, no velika vecina ne moze. a to hoce li netko imati 20 baterija s300 ili 2 baterije, hoce li imati 20 aviona presretaca ili 200 - to je manje bitno. Politicki to moze biti kljucna razlika, svakako, no u ratnom scenariju ce krajnji rezultat biti isti. Samo ce NATO izgubiti vise aviona. Ako su ameri izgubili preko 8000 letjelica (3500 aviona) tijekom 10 godina vijetnamskog rata, mogu i danas izgubit 20% tog broja, ako prosude da je rat vrijedan truda.
Naravno, postoji odrziva PVO, ali to onda vise nije pvo neke male drzave vec pvo sile poput kine, s tisucama aviona i desecima tisuca raketa na golemom podrucju.
|
