Ruski AWACS-i u PVO

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

vrabac ::Kakav je to američki aerostat ?

Evo ti link pa sinjaj - sve je to još u početnoj fazi al se drlja po tome

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]



vrabac ::
Za sada je zvezda smrti, u ovoj branši, veliki avion kategorije 1,6 maha, promenljive geometrije krila, sa ogromnim radarom u nosu dometa praktično kao i AWACS, samo u užem sektoru. paobično radi u parovima.
Pri tome je sposoban da se brani od prodora lovaca dugodometnim raktama V-V ali i da brzo siđena male visine i izvuče se i još ima i jake ometače.
Inače se pojam spominje i za sasvim druge vojne oblasti (pravo da ti kažem moram da pitam nekoga koje...)

Jel mi ovdi govorimo o MIG-31

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 23 Feb 2013 9:42

^

`Lisicar` bi lako mogao da se okarakterise/identifikuje za takvu ulogu .Sovjeti su svojevremeno planirali da kroz njegovu zamenu naprave presretacku masinu sa jos mocnijim radarom i raketama V-V veceg dometa kroz projekat 70.1

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]


Soviet/Russian AWACS Aircraft: Tu-126, A-50, Ka-31 (Red Star Vol. 23)


Citat:The Soviet Union needed to ensure effective protection of its airspace in order to maintain its security. For those areas lacking adequate cover by ground radars, airborne early warning systems were developed. Known by the acronym, AWACS, which stands for Airborne Warning And Control System, the Soviets set to work on filling this apparent gap in their defences briefing the nation's leading aircraft designers to start working on appropriate systems. The Tupolev OKB was the first among the Soviet aircraft design bureaux to create an "eye in the sky". The aircraft produced was known as the Tu-126 AEW. This was a development of the Tu-114 long-haul turboprop airliner. The aircraft, entered service in 1961, filling an important role with the Soviet Air Force. It remained in service until replaced in the early 1980s by the Ilyushin/Beriyev A-50 AWACS based on the IL-76MD transport. In addition to these two types, the book describes the highly unorthodox Antonov An-71 with its tail-mounted rotodome (intended for operations from a large aircraft carrier which in the end was never built) and the Kamov Ka-31 shipboard AEW helicopter. Due mention is also made of projects that never got off the drawing board such as the Tu-156, L-150 and Yakovlev Yak-44.


[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Dopuna: 01 Apr 2013 23:17

Neki detalji o radaru Kvant na AN-71 i Kvant-M koji je trebalo integrisati na Yak-44E

Kvant

OKB: NPO Vega-M

Citat:Kvant Long-range AEW&C radar designed for the An-71 and Yak-44 carrier-borne AWACS aircraft. Tracked 120 targets at once, with a range of 200km against a 2 sq m RCS target. Against a large aircraft, range was 350-370km. A wideband UHF coherent pulse radar, Kvant rotated at 10rpm, allowing 360° coverage and 30,000m elevation.

Kvant-M was an improved version of the Kvant, which Yakovlev intended to use on the production Yak-44. Due mainly to improvements in signal processing it had 30-50% better performance than the basic Kvant radar, including major increases in the number of simultaneous targets tracked, to 200-300.

i radar Liana sa Tu-126

Liana NATO "Flap Jack"

OKB: NPO Vega

Citat:The Liana radar was designed in 1959 as an AEW radar to equip the Tu-126 aircraft. Initially intended to detect air targets at high altitude, on the borders of USSR airspace, and detect naval targets. It was based on an existing ground radar system- the P-30 early warning radar. It was a 2D system only, with no measurement of target altitude. Antenna rotated at a constant 10rpm in azimuth. The system became operational in 1965 but only 8 were built. In practise Liana was close to useless. It had no lookdown capability, so the switch by NATO to low level penetration made it fairly irrelevant. The naval detection mission was filled by dedicated Tu-95RTs aircraft.

It was so unreliable that technicians had to be carried on every flight to keep it working through the inevitable breakdowns. While the USSR had intended the Tu-126 to be a command and control centre, with datalinks allowing automated control of Tu-128P interceptors, this never worked and any intercepts had to be guided by voice commands over radio.

Liana could detect small, MiG-21 size fighters at 100km. Large bombers could be detected at 200-300km, while large warships could be detected out to 400km.

i naravno o radaru Shmelj na A-50 na

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Obratite pažnju da su AWACS-i sa nosača aviona u UHF bandu a da su kopneni u daleko većim frekvencijama, tipično u S bandu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Čitam u The Naval Institute guide to world naval weapon systems da su za E2 birani UHF radari jer su gubici S pojasnog radara bili preveliki za platformu. Drugim riječima, E2 nije mogao, a ne može ni danas jer čitam da je i radar na E2D i dalje UHF, proizvoditi dovoljno energije za dovoljan rad antene. UHF, dakako, ima osjetno manju razlučivost, a to je možda još dodatno pogoršano činjenicom da zemaljski UHF radari obično imaju i osjetno veće antene od one na E2. Sad mi je tek jasno zašto su Izraelci relativno brzo odustali od E2.

Kao nuspojava, UHF bi trebao biti bolji za manje radarske odraze (iako i dalje ostaje golem problem identifikacije, pa i klasifikacije zračnog cilja), ali možda je i sasvim učinkovito rješenje s obzirom na troškove kad je u pitanju nadzor morske površine - što je bitno i USNu i japanskoj vojsci, koji su opet najveći korisnici E2.

To me sve pak navodi da se zapitam koji još radari na AEW avionima rade na tim većim valnim duljinama. S obzirom na potrebe i potencijalne prijetnje možda i kineski kj200 u službi njihove mornarice (a imaju ih sada više nego kineska ratna avijacija) rade na većim valnim duljinama...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Zapanjen sam. El sigurno to Naval Istitut Gajd napisao ?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Evo linka. Možda krivo iščitavam rečenicu, pa nek i drugi procijene.

[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]

Ne znam zašto su i dan danas ostali pri UHF-u, možda iz istih razloga, možda radi sve veće prijetnje malih radarskih odraza.

A što ti misliš koji je razlog da svi/većina mornarički AEW avioni koriste UHF antene? Oko na ka-31 je L-band, ako dobro čitam? (to je isto vrlo rijetko za AEW platforme, većina ih koristi S band)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Napisano: 04 Apr 2013 17:25

Ne znam šta da kažem.
1. Koja je osnovna namena svih AW sistema unutar osmatračkog sustava flote od svoje pojave do danas ?
2. Prema toj nameni je se bira i talasna dužina sa učešćem zakona fizike za tu specifičnu namenu.
3. Zbog takvog specijalizovanog izbora radar ima mane po drugim osobinama.

Pravo pitanje je dakle pod tačkom jedan, dakle aksiom, ostalo su teoreme.

Dopuna: 04 Apr 2013 17:26

Narvno mislio sam na US NAVY ne na druge...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Намена палубних летећих радарских система је осматрање, откривање циљева у ВаП и навођење ЛА ради одбране флоте од бомбардера и крстарећих ракета. Затим осматрање и откривање површинских циљева на мору и копну и навођење јуришне авијације на њих. И треће навођење ваздухоплове за трагање и спасавање.

Могу да се употребљавају и као летећи релеј и као летећи систем за контролу ваздушног саобраћаја.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mozda kod USN to ide drukcije poredano. Mozda je njima prvo na listi po vaznosti nadzor morske povrsine. UHF nije bas precizan ali za brodove i ne treba onolika preciznost kao i za avione. Mozda se sasvim pristojno moze identificirati cilj i sa UHF radarom na 200tinjak km. (nemam pojma, volio bih neki dokaz o tome). Dakako da je vrlo bitno i nadzirati zracni prostor, ali mozda su tu svjesno zanemarili rezoluciju radara i odustali od toga da im aew platfroma i identificira ciljeve (moguce da i uhf ima dovoljnu rezoluciju da razazna barem lovac raspona krila 12 metara od bombardera raspona krila 30-40 metara sto konkretno USNu tijekom hladnog rata dosta znaci) A za tocnu identifikaciju onda su imali tada mocan radar na f14, a danas mocan radar na f18e/f.

Ono sto mi se svakako cini problematicno s UHF podrucjem je nadzor morske povrsine po pitanju presretanja protubrodskih raketa. Koliko dobro i na kojoj udaljenosti UHF antena moze vidjeti omanju protubrodsku raketu u klasi harpoona? (Granite i slicne mrcine bi trebala osjetno lakse moci vidjeti)

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Znao sam da će biti različitih mišljenja zato sam ovako i postavio.
Po mojim saznanjima je usled tadašnjeg istorijskog stanja, u zvaničnim dokumentima mornarice poređano baš obrnuto kao što reče Eridan.
Osnovni TTZ je otkrivanje brodova na otvorenom moru, i da ispunjava zadatak navođenja svoje avijacije na tako otkrivene ciljeve. Sekundarni TTZ je bio otkrivanje velikih ruskih maritimnih bombardera nosača velikih krilatih raketa.
Kako ovaj TTZ potencira upotrebu niskog UHF banda on je istovremeno stvorio mnogo problema koji su devastirali osobine sistema u drugim okolnostima. Prvo, skoro uopšte nije mogao da deluje nad kopnom, osim za vrlo visoke ciljeve, drugo, za niskoleteće cijeve sa MTI su mu performanse bile veoma snižene.
Novim uređajima i metodama obrade signala je rad u MTI značajno popravljen i to je verovatno onaj podatak o 250 % povećanja površine osmatranja, navodno, mada jeste za očekivati, a verovatno je nešto i maksimalni domet popravljen, ali verovatno samo za brodske ciljeve i to sigurno ne 250 %.
Kako bilo, fekventno područje ostaje prvoklasno za površinske cijeve ali ne i leteće. Sa novom obradom su skoro sigurno obezbedili rad i na vrlo velikim talasima mora. Vrlo verovatno da je sve to posredno uticalo kako na tražene osobine radaru u Mačoru tako i na razvoj AEGIS za PVO.
Granite i Vulkane skoro sigurno može da otikrije daleko ali male rakete na maloj visini počevši od (ipak ne baš malih ali manjih svakako i niskih u letu) Ametista i Malahita pa svakako nadalje, vrlo slabo.

Čini se da su nove tehnologije usvojile uz izdašnu pomoć nove elktronike odabir, možda i kombinovani L i S područja ali sa očigledmim kompromisima po pitanu površinskih ciljeva.
Ima tu logike. Indijskom maritimnom osmatraču je izvesno da može bliže da priđe cilju tipa broda jer kod potenicjanog protivnika ne očekuje dejstvo nekim dalekodometnim PVO ali zato vrlo lako može da očekuje nalet protivničke avijacije. I obrnuto isto važi za Pakistan.
Kod Rusa i Kineza mu opet dođe na isto, jer će pre doći u elektronski kontakt sa mornaričkim dežurnim lovcima nego sa čistom brodskom grupom.