offline
- raketaš
- Stručni saradnik foruma
- Pridružio: 07 Nov 2013
- Poruke: 5445
|
Kod motora ne tečno gorivo važi isti zakon...potisak u kilopondima = tlak u motoru u barima x površina kritičnog otvora u cm2 x cf koji možemo uzeti za prvu probu 1,55 .( Moram izračunati koliki je cf za te plinove bogate dušikom )
Cf se ne mijenja bitno sa tlakom u motoru, pada oko 2-3 % u za pad od 100 bara na na 25 bara .
Isp kod ovog motora pada zbog lošeg miješanja goriva i oksidansa na malom tlaku, i sporog izgaranja . Smanjivanjem tlaka u motoru , mijenja se i odnos ekspanzije , pa je to isto kao sa kompresijom motora SUS kod veće kompresije je veći stupanj djelovanja i obratno.
U vrijeme kad je taj motor nastao taj opseg regulacije je bio revulucionaran , tek su uspostavljali neku teoriju izgaranja , danas je jasno da je kod malog tlaka veliki razmak između molekula plinova , pa je i vrijeme reakcije dugo i onda dio goriva ne izgori. Morala bi biti duža komora da sve izgori ili imati gasifikaciju neke komponente prije komore izgaranja.
Kako ja za sada tumačim tu priču sa različitim potiscima motora sve se svodi na regulaciju tlaka u motoru , stvar je zamršena ali mi je taj dio potpuno jasan još iz škole, i budem ga obradio detaljno, jer zaslužuje našu pažnju.
Postoje dva kanala za postavljanje , programiranje tlaka ( potiska ) u motoru , jedan je preko krivulje koju vrti elektromotor , a drugi je preko pneumatskog ventila.
Ovaj drugi je jednostavniji i budem njega prvo opisao .
Oni ga zovu spad tjagi , što bi značilo nagli pad potiska , aktiviranje toga ide preko piropatrone koja pokreće pneumatske ventile koji se brinu oko toga da motor pređe sa trenutnog potiska na minimalni od 3 tone.
E sad što to u konkretnom slučaju znači ... Zamislimo da je motor na punom potisku od 10 tona , i da je prošlo 5 sekundi od paljenja ...dolazi komanda spad bez obzira na osnovni program motor u tijeku 6 sekundi skida potisak na 3 tone i dalje gusla sve dok ima goriva , a to bi moglo biti i dvije minute.
U drugom slučaju ako je motor na potisku 10 tona i dođe nakon 42 sekunde spad, on u toku 6 sekundi skida potisak na 3 tone i nakon toga ima još goriva za 10 sekundi rada.
Taj spad me mući , ne mogu otkriti da li on dolazi sa zemlje u obliku neke kodirane komande ili je on programiran kao vrijeme ili neki algoritam u brodskom računalu.
Taj režim sa spadom oni navode kao dobar za fino presretanje aviona , to bi moglo biti vezano i za metodu proporcionalnog približavanja , do komande spad raketa je upravljiva po pravcu , leti pravolinijski sa nekim malim korekcijama tog pravca , to je ono što zovemo konstantno preticanje i to može biti koji kilometar lijevo desno od osnovnog pravca na dometima od cca 50 kilometara , što je skoro beznačajna korekcija.
Ono što je sigurno da kod tog potiska od 10 tona raketa ima savršenu kontrolu valjanja , jer ona surla kroz koju uzima gorivo mora biti prema dolje uronjena u tank goriva. Izrjekom u knjizi piše da autopilot preuzima kontrolu valjanja još dok busteri rade. Kontrola valjanja ne traži neke silne peripetije sve se odvija unutar uzdužnog momenta inercije rakete koji je mal.
Ako komanda spad dolazi sa zemlje onda je to sigurno znak koji se može prepoznati , dešifrirati kao signal da raketa prelazi u gonjenje cilja, proporcionalno približavanje,što je dovoljno da tule svi alarmi u avionu.
Ako komanda za spad dolazi iz brodskog računala kao neko unaprijed izračunato vrijeme onda avion ni po kom kriteriju ne može znati da je počela faza gonjenja.
Drugi regulator potiska je malo složeniji .. da malo 
Osnov programa je krivulja koju vrte dva elektromotora preko reduktora. Krivulja preko poluga pritišće oprugu regulatora , a ta opruga preko razvodnika oksidatora upravlja turbopumpama goriva i oksidansa koji snabdijevaju motor gorivom. Postoji direktna proporcionalnost te krivulje sa potiskom motora.
Kad raketa leti elektromotor vrti zupčanike, oni vrte krivulju koja ima jedan ravni dio i on traje traje 51 sekundu , nakon toga krivulja pada u toku 70 sekundi , i nakon toga ima opet ravni dio.
Ovaj dio krivulje koji traje 51 sekundu definira potisak od 10 tona , a ovaj dio koji pada 70 sekundi definira pad potiska od 100 kila svake sekunde , da bi na kraju ostatak krivulje definirao potisak od 3 tone.
Da smo odmah na čistom, motor ima goriva za 51 sekundu na punom potisku. Ali kvaka je u tome da se može dok je raketa na lanseru krivulju okretati drugim elektromotorom , taj motor je pod kontrolom računala i ono može krivulju okrenuti u početni položaj 30 s , što znači da motor radi 20 sekundi na punom potisku , a onda po strmini smanjuje potisak do 3 tone i onda radi sa tim potiskom dok potroši gorivo.
Ili može dovesti krivulju na položaj 70 s što odgovara potisku od 8 tona koji onda konstantno kroz 50 sekundi pada do potiska 3 tone i onda dalje gusla još do 120 sekundi.
U svakom od ovih trenutaka može doći komanda spad i motor će recimo u stotoj sekundi skinuti potisak na 3 tone.
Ovo su sve grube brojke treba sad to preračunavati u finjaka , ali i ovo do sada je šaka u glavu , Očito su ruje kombinacijom velikog potiska željeli dobiti veliku vertikalnu brzinu , i brzo penjenje za borbu sa bliskim ciljevima koji lete visoko i brzo , SR 71 i neka tada projecirana razvojna tendencija teških nadzvučnih bombardera , komandom spad bi preveli raketu iz te "buster" faze u fazu presretanja sa potiskom od 3 tone.
U drugom slučaju bi to bili neki normalni nadzvučni avioni na srednjim visinama 20 km i daljinama oko 100 km , tu bi motor radio na potisku od 10 tona tridestak sekundi nabrao brzinu i visinu i onda prešao u fazu gonjenje sa potiskom od 3 tone.
U treću grupu bih stavio domete preko 200 kilometara , kada bi motor radio sa 8 tona zatim skinuo to na 3 tone , po nekoj balističkoj putanji , i onda bez pogona iz obrušavanja progonio spore ciljeve.
U svakom slučaju je zbog rasporeda goriva u tankovima raketa morala biti u penjanje , eventualno u nekom horizontalnom letu u trenutku gašenja motora.
|
