Ovaj tekst me prilicno razocarao....
Kako spasti 50 miliona dolara
Postoji li način da Srbija spase posao u vezi sa izvozom 160.000 automata M-92 fabrike „Zastava oružje”, iz Kragujevca, i municije za bacače granata fabrike„Sloboda”, iz Čačka, sve u vrednosti od oko 50 miliona dolara? Naime, kompanija „Melvale” iz Beograda, koja je sa državom Libijom, kao krajnjim korisnikom, i sklopila ugovor o izvozu tog oružja obavestila je fabrike u Kragujevcu i Čačku da je prisiljena da odustane od posla jer je od Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja dobila obaveštenje „da se nisu stekli uslovi” da joj se izda izvozna dozvola.
Uvozna dozvola koju je odobrila Libija ističe 29. marta ove godine. Pošto je tu dozvolu država Libija do sada dva puta produžavala, odnosno obnavljala, teško je pretpostaviti da bilo ko u Srbiji može za ovih nekoliko dana napraviti „bajpas” i spasti posao. Jer poslovi od 50 miliona dolara ne dogovaraju se za tri dana.
Da li onda fabrike mogu same direktno izvesti oružje u Libiju? Zakonski, to je moguće, ali fabrike nisu izlobirale tamošnje tržište i ono što može privatna kompanija to ne mogu državne firme. Istina, ima indicija da će „Zastava oružje” ipak izvesti oko 35.000 automata M-92 preko jedne međunarodne kompanije koja nema sedište u Srbiji, pa će tako Srbija ostati prikraćena za sve poreze i dažbine koje bi kompanija sa sedištem u Beogradu, inače, morala da plati u vezi sa ovim poslom. No, interes fabrike „Zastava oružje” jeste da ima uposlene kapacitete, a ko će i gde platiti poreze u vezi sa tim poslom o tome treba da brine država, koja nije našla za shodno da pozitivno odgovori na traženu izvoznu dozvolu još od marta 2008. godine. Zašto, to je nešto duža priča i o tome je već pisano.
Može li posao izvoza naoružanja u Libiju eventualno da spase neka druga izvozna firma iz Srbije? Do 29. marta ove godine teško, no posle toga moguće je pokušati da se ponovo razgovara sa Libijcima. Kako će oni reagovati na celu ovu gužvu teško je sada reći. Onaj ko bude sa njima opet pregovarao moraće da bude izuzetno cenjen u Libiji i da ponudi jako povoljne uslove prodaje. Moguće je i da Libijci sasvim odustanu od kupovine srpskih automata, jer kao „prva rezerva” već čeka ruska puška AK-103.
Miroslav Lazanski
-----------------------------------------------------------
Oružje u Libiji - preko bugarske firme
Kragujevac - Automatske puške „Zastava oružja” ipak će stići do kupca u Libiji, doduše u nešto u manjem broju u odnosu na količine koje su ranije bile predviđene. Naime, umesto poništenih ugovora sa domaćom firmom „Melvale”, vrednih 37 miliona dolara, kragujevačka fabrika je sklopila nove ugovore za izvoz vojnog oružja u ovu afričku zemlju, čija je ukupna vrednost 7,2 miliona dolara. Posrednik u ovom poslu biće firma iz Bugarske.
Na ovaj način, prema rečima predsednika Samostalnog sindikata „Zastava oružja” i člana Upravnog odbora preduzeća Dragana Ilića, delimično su kompenzovane posledice koje je fabrika imala nakon što su državni organi odbili da izdaju izvozne dozvole u sklopu aranžmana sa firmom „Melvale”.
- Svi ugovori sa firmom „Melvale” su stavljeni „ad akta”, ali smo, uz pomoć države, dobili nove ugovore za izvoz u Libiju. Nadležni su već izdali dozvole, a reč je o automatskim puškama M92 koje ćemo izvesti uz posredovanje jedne privatne firme sa sedištem u Bugarskoj - rekao je Ilić za „Politiku”.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|