offline
- lajavi krelac
- Legendarni građanin
- Pridružio: 13 Feb 2011
- Poruke: 2819
- Gde živiš: tamo daleko...
|
Napisano: 15 Okt 2015 19:54
Clanak o prigusivacima objavljen u proslom broju Kalibra.
PRIGUŠIVAČI - Borbena primjena
Kratak istorijat borbene primjene
Ako postoji polje primjene gdje su prigušivači pokazali svoje pune kapacitete i gdje se ne dovodi u pitanje njihova upotreba, to je u okviru izvršavanja borbenih zadataka. Međutim, nije uvijek bilo tako. U 1. Svjetskom ratu su odbacivani sa gađenjem od većine vojnih ''puritanaca'' kao nešto nečasno i neviteški. Vjerovatno im je upotreba bojnih otrova i bacača plamena bila u redu. U narednom svjetskom ratu, situacija se značajno promijenila. Zapadni saveznici (Amerikanci i Englezi) su razvili čitav niz vrlo zanimljivih i uspješnih rješenja prigušenog oružja koja su rado koristili. Tu su se mogli naći takvi primjerci poput prigušenih pištolja Haj Standarda, Kolta Vudsmana, Velroda, zaplijenjeni Lugeri, zatim automati Sten i M-3, kao i najtiše oružje iz tog perioda, karabin D'Lajl. Osim toga, saveznici su ovakva oružja slali i pripadnicima pokreta otpora u okupiranim zemljama. Tako se i u naoružanju JNA poslije rata mogao naći britanski integralno prigušeni pištolj Velrod. 
Ni Sovjeti nisu zaostajali za svojim saveznicima. Imali su nekoliko rješenja prigušivača za svoje Mosinke (medju njima i cuveni BraMit), kao i za revolvere Nagan. Inače, prigušeni revolveri su rijetkost zbog svojih konstrukcionih karakteristika ali je dobri stari Nagan izuzetak. Za njega je korišćena i posebna municija sa špicastim zrnom jer je obično imalo običaj da skrati životni vijek gumenim segmentima.
Sa druge strane, Nijemci su bili u specifičnoj poziciji. Čuveni komandant Hitlerovih komandosa, Oto Skorceni je dočekan "na nož" od pretpostavljenih prilikom realističnog prikazivanja efikasnosti prigušenog automata Sten. Međutim, to nije sprečavalo ljude iz ''Brandenburga'' da redovno koriste u svojim misijama, kako domaće tako i zaplijenjeno prigušeno naoružanje. Za potrebe Gestapoa su adaptirani pištolji ČZ-27, a Vermaht je na Istočnom frontu koristio prigušene jurišne i snajperske puške i automate MP-40 dok je u sastavu patrola iza neprijateljskih linija bilo potpuno normalno vidjeti čelnog izviđača sa prigušenim Valterom P-38. Inače, Nijemci su u tom periodu razvili i proizvodili posebnu podzvučnu municiju tzv. nahpatrone za pomenuta oružja. Njemački snajperisti na Istočnom frontu su u datom periodu koristili veći broj konstrukcija prigušivača i utvrdili da konstrukcije kod kojih nema kontakta zrna sa unutrašnjim segmentima zadržavaju visoku preciznost iako dolazi do promjene srednjeg pogotka.
Poslije najvećeg ratnog sukoba u istoriji čovječanstva, nastupio je period tzv. Hladnog rata. Sukobi niskog inteziteta, poput britanske kampanje u Malaji i tzv. tajne operacije su bili kao stvoreni za upotrebu prigušivača. Ne treba zaobići ni Vijetnamski rat koji je donio nov način izvođenja operacija kao i čitav niz specijalnih i prigušenih tipova oružja poput neobičnog džajrodžeta (GyroJet), švedskog M/45, snajperskih pušaka M-21 ili čuvenog S&W pištolja Mk 22 (Hush puppy). U ovom periodu se javljaju i prvi SIONICS-ovi prigušivači koji su predstavljali pravu revoluciju u to vrijeme.
Američko angažovanje u Afganistanu i Iraku je dalo snažan podsticaj razvoju novih i vrlo kvalitetnih tehničkih rješenja. Ako je prigušivač na pušci nekada bili simbol specijalnih snaga, to sve više prestaje da bude pravilo. Brojni su primjeri običnih američkih vojnika koji u operacijama čišćenja objekata koriste prigušene karabine M-4.
Međutim, ne treba zanemariti ni policijsku upotrebu. U stvari, specijalne antiterorističke jedinice policije su procentualno možda i najveći korisnici ovih korisnih stvarčica. Naime, u pojedinim operacijama je potrebno uputiti tih hitac da se ukloni stražarski pas, ugasi ulična ili kućna rasvjeta, tiho likvidira stražar u akcijama oslobađanja talaca i slično. U ovakvim situacijama se naročito uspješnim sa stanovišta tišine pokazuju puške repetirke u kalibu 22lr, iako autor smatra da terminalna balistika pomenutog metka je daleko od poželjne za momentalno gašenje psihomotoričkih funkcija, odnosno da njegova upotreba mora da bude vrlo ograničena u operacijama. Primjer jednog takvog oružja je ruska MK puška SV-99 koja je već bila predstavljena na stranicama vašeg i našeg časopisa.
Razlozi za upotrebu u borbenim uslovima
Kao što smo vidjeli, prigušivači čine vatreno oružje efikasnijim i to iz nekoliko razloga. Prvenstveno se koriste da bi prikrili činjenicu da je ispaljen hitac, da se sakrije tačna lokacija strijelca, da se obuzda plamen na ustima cijevi i trzaj oružja, olakša komandovanje i komunikacija u taktičkim uslovima, sačuva sluh a pogotovo prilikom upotrebe oružja u zatvorenom prostoru i da se smanji opasnost od izazivanja eksplozije u sredinama punim metana ili drugih zapaljivih gasova. Jasno je da prigušivač radi nekoliko ovih radnji istovremeno ali se akcenat, po potrebi daje najčešće samo na jednu od ovih funkcija. A koju, to zavisi od situacije.
Jedna od načešćih zabluda je da prigušivač uvijek prikriva činjenicu da je došlo do opaljenja vatrenog oružja. Jasno je da je moguće da uz odgovarajuću kombinaciju oružja, municije i okruženja može doći do ovoga ali dostizanje ovog nivoa je ponekad teško ostvarivo ali ne i nemoguće. Jedan takav primjer se desio kada je čuveni šef OSS-a "Divlji Bil" Donovan ispalio cijeli okvir iz prigušenog malokalibarskog pištolja Haj Standard HDM u kancelariji tadašnjeg predsjednika Amerike, Frenklina Ruzvelta. Ruzvelt je diktirao pismo svojoj sekretarici koja ga je kucala na pisaćoj mašini. Tadašnje pisaće mašine su pravile priličan nivo mehaničke buke koja je uspješno maskirala činjenicu da neko puca u sobi.
Inače, glavni razlozi za prikrivanje pucnja u borbenim uslovima bi mogli biti tiha eliminacija stražara, čelnog izviđača i slično a bez alarmiranja okolnih lica. Drugo bi bilo uklanjanje pasa čuvara i treće, tiho uništavanje materijalno tehničkih sredstava poput bušenja automobilskih guma, razbijanje ulične rasvjete i slično. Upotreba municije koja proizvodi balistički pucanj je moguća ali je neophodno obezbijediti visok nivo ambijentalne buke (turiranje tenkovskih motora, nadletanje helikoptera i slično) ili vršiti gađanje sa prigušenim snajperskim oružjem sa većih daljina.
Dopuna: 15 Okt 2015 20:00
Na taj način, ukoliko se i čuje opaljenje, vjerovatno neće izazvati sumnju. Ukoliko se koristi municija kod koje izostaje balistički pucanj, mora se voditi računa o efikasnom dometu. Za municiju sa malim balističkim koeficijentom, efikasna daljina dejstva ne prelazi 100 metara. Kod oružja koje koristi municiju sa visokim balističkim koeficijentom (npr. 308 Vinčester) efikasna daljina upotrebe je do 200 metara. Treba napomenuti da je gađanje sa ovakvom municijom na 200 m u rangu gađanja na daljinama od 800-900 metara sa klasičnom nadzvučnom municijom. Znači, strijelac mora biti vrhunski kao i kombinacija oružje-municija. Osim toga, mora se navesti da je i količina kinetičke energije kod ovakvih zrna znatno manja pa je terminalni efekat daleko slabiji nego kod upotrebe obične municije. I to je nešto na šta treba obratiti pažnju. Da bi se doskočilo ovom problemu, podzvučna municija se puni sa vrlo teškim zrnima. Npr. PPU za podzvučni metak u 7,62 NATO koristi zrna od 220 grejna (14,3 grama) dok je masa standardnog zrna "svega" 147 grejna (9,5 grama).
Još ćemo napomenuti jedan vrlo zanimljiv fenomen. Poznato je da nadzvučna zrna probijaju zvučni zid i da izazivaju balistički pucanj koji je nemoguće eliminisati. Međutim, ukoliko se hitac ispali iz vrlo male blizine ili iz prislona, onda jednostavno ne dolazi do probijanja zvučnog zida. Profesionalci uveliko ignorišu ovu pojavu ali uz odgovarajuću kombinaciju oružja, prigušivača, daljine gađanja i ambijenta, moguće je iskoristiti ovu pojavu u borbenim uslovima.
Daleko je lakše prikriti lokaciju strijelca nego činjenicu da je došlo do pucnja iz vatrenog oružja. Ovo je od većeg značaja kod vojne nego policijske primjene. Prigušivač na snajperskoj pušci omogućava plasiranje više od tradicionalnog jednog ili dva hica. Takođe se drastično smanjuje mogućnost efektivne kontrasnajperske vatre te se omogućuje snajepristi da se nesmetano povuče na bezbjednu lokaciju. Dobro je poznat fenomen da prigušeno nadzvučno zrno izaziva konfuziju kod onih koji se nalaze sa pogrešne strane oružja. Autor članka je svojevremeno testirao ovaj fenomen i iz ličnog iskustva se uvjerio u njegovu efikasnost iz pozicije strijelca i posmatrača. Iako sam kao posmatrač bio u stanju da jasno čujem ispaljenje nisam bio u stanju da odredim poziciju kolege na nekih 300 metara udaljenosti, a koji je koristio domaću PASP M-76 sa Teleoptikovim prigušivačem. Obično sam lokaciju strijelca ocjenjivao da je bar nekoliko stotina metara u lijevu ili desnu stranu.
Važno je istaći i to da prigušivači predstavljaju vrlo efikasno rješenje za stari snajperski problem dizanja prašine ili pomjeranja vegetacije prilikom gađanja. Na ovaj način se izbjegava jedan od najopasnijih demaskirajućih efekata. Koliko su prigušivači efikasni po ovom pitanju može da posluži i jednostavan test, naravno, za lica koja po službenoj dužnosti imaju kontakt sa ovim tipom uređaja. Prinesite prigušivač iznad posude sa vodom i opalite. Primjetićete da se površina samo blago zatalasala. Ponovite ovo isto ali sa golom cijevi oružja pa onda uporedite rezultate. A da, ne zaboravite da upozorite gledaoce da se sklone malo dalje a vi obavezno ponesete peškir dok ovo radite.
Prigušivači su i odlični za kroćenje plamena na ustima cijevi. U stvari, efikasniji su i od skrivača/razbijača plamena kojima je ovo primarni zadatak. Ovo može da bude od velikog značaja pri noćnim akcijama, posebno gdje se koriste sredstva za noćno osmatranje. Početkom milenijuma, bio sam angažovan na prikupljanju naoružanja od civilnog stanovništva. Ova operacija, pod imenom "Žetva" je bila prilika da vidim najrazličitije primjerke oružja, kako domaćeg tako i stranog. Tako je stigla i dobra stara PAP-ovka kojoj je "domišljati" vlasnik skratio cijev kod otvora za pozajmicu gasova. Kompletan gasni cilindar sa klipom je odbačen kao nepotreban. Tako je dobijena neka vrsta kratke repetirke. Na usta cijevi je narezan navoj i namontiran je Teleoptikov prigušivač za PASP M-76. Iskoristili smo priliku da ovu skalameriju testiramo na preciznost, prigušenje i sično. Dio test smo odlučili da uradimo noću. Prvo smo pucali bez prigušivača pa onda sa njim. Bljesak neprigušenog hica je bio toliko jak da je plamen bio dug skoro metar! Po montiranju "konzerve", bljesak je bio drastično redukovan, možda oko 20-ak cm. Naravno da bi u noćnim akcijama i ovo bilo primjetno ali dovoljno govori o visokoj efikasnosti prigušivača na umanjenje svjetlosnog potpisa.
Kao reduktori trzaja takođe briljiraju, pogotovo ukoliko koristite neku od konstrukcija koja koristi gasnu kočnicu kao način montiranja na oružje. Treba istaći da nije samo masa prigušivača ta koja smanjuje trzaj već je konstrukcija unutrašnjih segmenata ta koja doprinosi umanjenju trzaja u tolikoj mjeri. Ovo je jako bitno kod snajperskih pušaka velikog kalibra poput .338 Lapua ili 12,7 mm. Smanjen trzaj omogućava produženo vježbanje, bolju koncentraciju, brže plasiranje drugog hica i slično. Strijelci koji su se susretali sa ovakvim oružjem dobro znaju o čemu je ovdje riječ.
Kada govorimo o unaprijeđenom komandovanju i komunikaciji onda prvensveno mislimo na mogućnost da se jasnije vrši komunikacija i prenose naređenja unutar borbene grupe u stvarnim borbenim uslovima a pogotovo prilikom izvođenja nekonvencionalnih dejstava.
Prigušivači to rade bilo direktno (smanjenjem buke) bilo indirektno. Indirektno bi bilo izbjegavanje nečega što bi mogli nazvati privremenom gluvoćom. Privremena zaglušenost može da traje prilično dugo za borbene uslove a pogotovo se lako indukuje u zatvorenim prostorima poput soba, hodnika ili aviona. Na taj način se otežava komunikacija među članovima jedinice a sa druge strane se omogućava protivniku da se lakše prikrade ili izvrši neku drugu taktičku radnju koja mu omogućava bolju borbenu poziciju i slično. Upotreba klasičnih zaštitnih sredstava poput običnih antifona u ovakvim situacijama ne dolazi u obzir dok elektronski antifoni koji poništavaju buku a mogu da pojačaju ostale zvukove vrlo lako mogu i da zakažu u skladu sa čuvenim Marfijevim zakonom. Kod prigušivača možete da budete sigurni da im neće iscuriti baterija ili da se odlemila neka žica.
O očuvanju sluha kod strijelaca nema potrebe posebno govoriti. Jedno od najčešćih oružja u rukama specijalnih timova policije širom svijeta je Hekler i Kohov automat MP-5. Ovaj automat je dobro poznati i čitaocima našeg magazina tako da nema potrebe posebno ga predstavljati. Međutim, u praksi se pokazalo da metak 9mm Parabelum nema dovoljnu zaustavnu moć (šta god da to znači). Brojni su slučajevi dobro plasiranih pogodaka koji bi normalno trebali da dovedu do brzog ili momentalnog zaustavljanja naoružanog protivnika ali do toga nije došlo. Zato su se brojne specijalne policijske jedinice okrenule upotrebi automatskih pušaka i njihovih kompaktnih verzija. Nabrojaćemo samo neke od njih: SIG 552 i 553, brojne verzije M-4, HK G-36C, AK 74 M, kao i domaće M-92 i slično.
Kao što možete da primjetite, sva ova oružja su predviđena da koriste srednji puščani metak. Problem sa upotrebom ovakvog oružja je što zbog skraćene cijevi, a pogotovo dejstvovanja u zatvorenom prostoru pa još i načinu operisanja kako to rade AT jedinice lako može da dođe do privremenog pa i trajnog gubitka sluha kod korisnika. Ovdje ćemo se samo osvrnuti na događaj koji se dogodio u jednoj specijalnoj policijskoj jedinici iz regije. Kao što znamo AT jedinice u svojoj obuci teže što većem realizmu. U okviru toga se često koristi bojeva municija. U skladu sa opštom tendencijom zamjene automata HK MP5 sa karabinima u kalibru 5,56 mm i u ovoj jedinici je izvršeno prenaoružavanje. Poslije prve vježbe čišćenja objekta uz upotrebu bojeve municije i novog oružja, gotovo pola angažovane jedinice je završilo sa trajnim posljedicama po sluh. Drugim riječima, pucnjava, posebno augmentovana zatvorenim prostorom, upotrebom šljemova i malom udaljenošću pripadnika jedinice jednog od drugog, dovela je do privremenog i trajnog oštećenja sluha značajnog dijela jedinice. Da se ovo ne bi događalo, razvijeni su posebni, tzv. taktički prigušivači sa pripadnicima AT jedinica kao primarnim korisnicima.
I na kraju, možemo spomenuti upotrebu prigušivača u sredinama koje su ispunjene eksplozivnim gasovima. Na našu sreću, labaratorije za proizvodnju metadona nisu dio naše realnosti pa ovaj problem nije toliko izražen ali ne smije se smetnuti sa uma potencijalna upotreba vatrenog oružja u akcijama oslobađanja talaca u rudnicima, na benzinskim pumpama ili u fabrikama pojedinih hemijskih proizvoda. U tom slučaju je obavezno prigušeno oružje. Međutim, malo je kombinacija oružje-prigušivač koje u potpunosti eliminišu plamen na ustima kao i na otvoru za izbacivanje čahura. U tom slučaju je najbezbjednije koristiti oružje poput specijalnog ruskog pištolj PSS sa metkom koji konfinira barutne gasove. Pošto je taj tip oružja i municije, uglavnom nedostupan, oružje sa ručnim bravljenjem i prigušivačem koji kombinuje medijum za hlađenje (poželjno voda) i elastične pregrade bi bio najbolji izbor.
Umjesto zaključka
Kroz seriju članaka smo pokušali da vam približimo istorijat, konstrukciona rješenja, civilnu i borbenu aplikaciju prigušivača. Na ovaj način se nadamo da ćemo dati svoj prilog dizanju svjesnosti o ovim tehničkim sredstvima. I na kraju, koju poruku možemo poslati? Prigušivači, kao i vatreno oružje nisu ni dobri ni zli. Bitno je kakvi su njihovi korisnici. Parafraziraću riječi mog dobrog prijatelja, inače vrsnog poznavaoca vatrenog oružja: "Ono što se može zaključiti iz do sada napisanog je da su to korisne i za mnoge ljude fascinantne naprave. Prihvatanjem istih u legalne okvire bi doprinijelo poboljšanju kulture sa oružjem kao i da se oružje koristi u našem bližem okruženju bez smetnji i time približimo streljački sport široj populaciji što opet ima itekakav značaj za odbrambene kapacitete zemlje."
|
