|
POLUAUTOMATSKI PIŠTOLJ 9 mm
Kalibar: 9 mm
Masa praznog pištolja: 0,995 kg
Masa punog pištolja: 1,2 kg
Dužina: 225 mm
Širina: 30 mm
Početna brzina zrna: 420 m/s
Kapacitet okvira: 18
Nišanska daljina: 100 m
Ruski pištolj Gjurza konstruisan je u institutu CNII TOČMAŠ, na osnovu pištolja PM. Prvi put je prikazan 1991. godine, a pet godina kasnije uveden je u operativnu upotrebu u ruskim oružanim snagama.
Pištolj Gjurza je namenjen za dejstvo protiv žive sile zaštićene pancirnim prslucima I, II i III stepena zaštite na daljinama do 100 m, kao i protiv ciljeva koji se nalaze u motornim vozilima, prizemljenim vazduhoplovima i sl.
Oružje koristi posebno razvijenu visokoimpulsnu municiju 9 x 26 mm SP-10 (fabrička oznaka RG-052). Na udaljenosti od 100 m zrno sa sigurnošću probija zaštitne prsluke koji sadrže dve titanijumske ploče debljine 1,3 mm i 30 slojeva kevlara. Na daljini 50 m probija čeličnu ploču debljine 4 mm.
Gjurza je pištolj sa zabravljenim zatvaračem. Puni se okvirom kapaciteta 18 metaka. Teoretska brzina gađanja je 40 metaka u minuti. Opremljen je sa dve automatske kočnice - jedna se nalazi na zadnjem dijelu rukohvata i onemogućava opaljenje ako pištolj nije čvrsto stegnut u šaci, a druga je na obarači.
Prosječan strijelac sa Gjurzom na 25 metara grupiše 10 pogodaka u krug prečnika 8 cm, a na 100 m u krug prečnika 32 cm.
Pištoljem Gjurza naoružani su pripadnici službi obezbjeđenja predsednika Rusije i Belorusije, što dovoljno govori o kvalitetu ovog oružja.(Samozarjadnij pistolet Serdjukova) SR-1 Gjurza, konstruiran krajem 80-ih godina kako bi odgovorio jednom od glavnih zahtjeva (tada još uvijek) sovjetskog vojnog vrha - potpunom zaustavnom učinku na udaljenosti minimalno 50 m. Po svom vanjskom izgledu Gjurza podsjeća na uvećani Makarov s dodatnom kočnicom na rukohvatu (slika br. 17), međutim konstrukcijski se razlikuje u većoj mjeri. Naime, zbog potrebe velike učinkovitosti na udaljenosti najmanje 50 m streljivo za taj pištolj očigledno je moralo biti jače od standardnog kalibra 9 mm Makarov, pa je stvoren metak 9x21 mm SP-10. Njegova temeljna odlika je kompozitno zrno koje ima jezgru od visokokvalitetnog legiranog čelika s omotnicom od polietilen-kevlara. Jezgra je utisnuta u olovno zrno s bimetalnom košuljicom. Takva konstrukcija omogućuje tzv. efekt potkalibarnog zrna prilikom pogotka u tvrdi cilj (ne događa se prilikom udara u meko tkivo). Drugim riječima, ukoliko pogodi čvrstu prepreku (npr. zaštitni prsluk) košuljica i olovni dio jezgre se deformiraju i ostaju na prepreci, a čelična jezgra penetrira se kroz prepreku, preuzimajući dodatni energetski impuls od deformabilnog dijela zrna. Da bi se omogućila potrebna probojnost na udaljenosti većoj od 50 m, potrebna je dosta velika početna brzina zrna, uz odgovarajuću masu, zbog čega zrno SP-10 ima masu 6,7 g i početnu brzinu 430 m/sek, a zrno metka SP-11 masu 7,9 g i početnu brzinu 390 m/sek, što ih čini 1,3-1,4 puta ubojitijim od standardnog streljiva 9 mm Para. To je moguće ostvariti isključivo većim barutnim punjenjima, pa streljivo za Gjurzu" ubraja se u kategoriju jakih pištoljskih metaka, zbog čega u njegovoj konstrukciji nije došao u obzir princip slobodnog trzanja zatvarača primijenjen na Makarovu i Stečkinu. U tom kontekstu, primijenjeno je zabravljivanje po principu kratkog trzanja cijevi, vrlo slično mehanizmima koje koriste Walther P-38 i Beretta 92.
SR-1 Gjurza službeni pištolj KGB-a i drugih sigurnosnih službi Rusije. Kalibar 9x21 mm SP-10, SP-11 i SP-12, dužina pištolja 195 mm, kapacitet spremnika 18 metaka, težina 1180 g prazan. Učinkoviti domet zrna je do 200 m
Početkom 90-ih godina ruska vojska izgubila je interes za tim pištoljem (bolje rečeno, u općoj nestašici i kaotičnoj nesigurnosti svakodnevice koja je tada nastupila izgubili su interes i za mnogo drugih, egzistencijalno važnijih stvari), zbog čega nije započela njegova masovnija proizvodnja. Tijekom 1996. u svoju uporabu preuzeo ga je FSB (nasljednik KGB-a) i FSO (Federalnjaja služba ohrani ? Federalna zaštitna služba) čije postrojbe ga još uvijek rabe kao službeno oružje. Pištolj praktično nije imao znatnijih modifikacija, međutim, razvijeni su novi tipovi streljiva za njega, tako da osim standardnog probojnog zrna postoje zrna povećanog zaustavnog efekta, zrna s minimalnom mogućnošću rikošeta i sl. ima sve i svašta,samo nema najvažnije :gde i pošto? 
|
kad smo kod budućnosti,šta je sa našim Rašomonom?jel to krenula proizvodnja s mrtve tačke,ili još uvek čekaju one silne pare koje trebaju za početak?Sa tih 750000E,znalci sa sajta bi napravili 3-4modela,a ne jedan.Ili će se sve završiti kao sa Top xx,baš šteta:(
Amerika je raj za gun nut ljudi kao mi ovde koji se palimo na oruzje.
