offline
- Levi

- Zaslužni građanin
- Pridružio: 12 Nov 2011
- Poruke: 589
|
Herceg Novi
za razilku od utvrđenih gradova iz unutrašnjosti, gradovi na moru tokom svog postojanja su uspeli da očuvaju svoja gradska istorijska jezgra (pogotovu gradovi malih a bogatih talasokratskih država) i ovim postom hteo bih da malo dočaram istorijat od nastanka HN pa na ovamo kroz fotografije i raznih skica i crteža.
Tekstovi ispod sa mapama i crtežima su preuzeti iz rada:
Ilijanić, B. »URBANA GENEZA, Rektifikacija starih planova, Herceg Novi-Stari grad«, ISBN 978-9940-9257-0-3, Centralna narodna biblioteka Crne Gore,
Cetinje 2009.god.
NULTA FAZA
HERCEG NOVI KAO SREDNJOVEKOVNI GRAD
„Poznato je da je Tvrtko izlaskom na more i krunisanjem 1377.god. za kralja Bosne i ostalih Srpskih zemalja došao u stalan sukob sa ondašnjim svijetom, koji ga je okruživao.Na morskoj obali zatekao je luke , koje su usljed velike konkurencije Dubrovnika izgubile svoj raniji značaj, ili se uopšte nisu pojavljivale kao značajan trgovački faktor u srednjem vijeku.U takvoj situaciji, koja nije nosila nikakva dobra predviđanja, Tvrtko je planirao da podigne grad na dijelu svog slobodnog mora i obale. Izabrao je vrlo atraktivno podneblje Župu Dračevicu, staru travunjsku oblast, koja ima svoje pogodnosti da primami i zadrži populaciju, ali ne u tolikoj mjeri da bi se urbano konsolidovale na pitanje kojoj njenoj lokaciji u srednjem vijeku. Jedina perspektiva takvom gradu je bila trgovina i tranzit. Tvrtko je to dobro znao pa je cijenio sve vrijednosti koje bi takav grad donio. Znači, grad će izgraditi po planu i budućnost mu prilagoditi sledećim uslovima: prvo grad je otvoren prema moru i moći ce da primi transporte roba koje dolaze sa svih obala Jadranskog mora: drugo grad je Sutorinskom dolinom povezan sa dubrovačkim putem, koji ga spaja sa karavanskim putevima Hercegovina i Bosne; a treće po našem mišljenju najvažnije , da je Tvrtko čuo, a i mogao vidjeti da je na obali Sutorine nekada bila solana, industrija za koju je Tvrtko imao naglašenu potrebu. Literatura je usvojila podatak da je Tvrtko sagradio grad da bi se oslobodio velikog nameta, što su ga dubrovčani nanosili u prevozu i prodaji soli kroz bosansku zemlju, a i da bi se oslobodio carine, koja je za ovu vrstu artikla bila vrlo velika. Tvrtko izričito kaže, da je grad sagrađen da u njemu bude trg soli, „i tuzi bes reklo kraljevstvo postaviti slanicu i da budet trg soli i prodavanija.“ I, zaista, prva dokumenta iz prepiske između Tvrtka i Dubrovnika pominju samo trg soli „kumer soli“; a ne nikako da se tu proizvodi so, kako to govore mnogo kasnija dokumenta.“
Ilija Pušić: „Srednjovijekovni Herceg Novi,Urbanistička razmatranja do pada pod Turke 1482.god.“
Najstarije utvrđenje nalazilo se na prostoru danasnje Kanli Kule. i vremenom se doziđivanjem grad spusta ka moru.
Na osnovu dostupnih pisanih izvora i arhivskog materijala tačno se može utvrditi period i godina osnivanja grada po nalogu bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića, iako ne i njegov precizan položaj, obim i struktura. Otkrivenih planova iz ovog vremena nemamo. Kroz arhivsku građu postoje određeni opisi grada, ali iz vremena Herceg Stjepana Vukšića Kosače.
Određena naučna mišljenja dislociraju prvobitni Tvrtkov grad (Sveti Stefan) sa današnjeg lokaliteta „Stari grad“, bliže solanama u Sutorini. Međutim, materijalnih ostataka za potvrdu ovih mišljenja nema ili nisu dovoljno istražena. Sigurno je da je najraniji period Herceg Novog (Sveti Stefan) nerazjašnjen i zahtijeva strpljiv istraživački rad.
Ako govorimo o urbanoj genezi gradske aglomeracije, koja se danas naziva Stari grad, tada ona ovdje, po arhivskoj građi egzistira od 15. vijeka, za čiji je razvoj velike zasluge, prije svih, imao Herceg Stjepan Vukšić Kosača, koji je grad obnovio, utvrdio, dao mu ekonomsku snagu otvaranjem zanatskih radionica i novom trgovinom soli, nakon Tvrtkovog zapostavljanja grada, krunisanjem za kralja Bosne i Srbije.
Vladavinom Hercega Stjepana grad je stekao uslove za brzi razvoj.
HERCEG NOVI POD TURCIMA 1482 DO 1687
Turci su Novi zauzeli prvi put 1482.godine, dakle 100 godina od Tvrtkove povelje o osnivanju grada. Period od 100 godina je je sigurno dovoljan da bi se zaokružio određeni obim srednjovijekovnog utvrđenog grada. O tome nam podatke daje sačuvana arhivska građa (Dubrovački arhiv i dr.), tako da za vrijeme vladavine Tvrtkovih naslijednika, Sandalja Hranića, a pogotovo Hercega Stjepana Vukšića Kosače tokom 15. vijeka, možemo pratiti razvoj Novoga.
Međutim, dosta je nejasan njegov urbani i arhitektonski i graditeljski razvoj i izgled. Ostaje pitanje kakav su grad po obimu i strukturi Turci zauzeli 1482. godine.
Po arhivskoj građi Herceg Stjepan je u svom dvoru u Novom primao u audienciju, sklapao ugovore, odmarao se, držao stalnu vojsku i tu je i umro. Za života je započeo crkvu Sv.Stefana sa dubrovačkim majstorima klesarima crkve Male Braće.
Iz svega ovoga jasno je da se radilo o naselju gradskog karaktera, rezidencijalne i strateške svrhe.
Uopšte za turski period možemo reći sledeće:
Dva su perioda pod njihovom vladavinom. Prvi između 1482. i 1538.godine, i drugi od 1539. do 1687.godine.
Turci su prvi put zauzeli grad sa utvrđenom kulom na brijegu i gradskim zidom sa pet kula u njemu unutar kojeg je bila smještena varoš, bez borbe, znači bez razaranja odbrambenog sistema.
Gornja fortifikacija „Kanli Kula“ je bila manjeg obima nego danas i imala je pet kula od kojih dvije pravougaone. Ostale kule su bile okrugle sa kordon vijencem(potvrda u materijalnim ostacima, arheološkim iskopavanjem).Vjerovatni rezidencijalni dio unutar tvrđave je u sjeverozapadnim visokim objektima.
Gradsko tkivo su usitnjeni, prizemni, rijetko spratni objekti sa kosim krovovima na dvije vode, gdje se ističe u donjem dijelu grada jedan zvonik ili minaret.
Do godine 1538. Turci bedemom opasavaju i donji, niži dio grada i grade juzni bedem sa fortifikacijom „Mezaluna“, koji teško oštećuje hrišćanska vojska i flota A. Dorije 1538.godine prilikom osvajanja. Hairedin Barbarosa turski admiral je 1539.godine vratio Turcima grad poslije teških borbi i rušenja.
Godine 1563. zemljotres od 9° do 10° MCS je razrusio grad, a konačno se gube dijelovi južnog bedema.Godine 1632 zemljotres od 9° MCS pogodio je grad nakon čega 1664.godine E.Čelebija daje svoj opis grada (južni bedem od hrastovih greda).
Do 1664.godine Turci su proširili grad na istok po liniji Kanli Kula, Begova Kula (tvrđava St.Girolamo), kapija Trnovica (Peraška vrata). Dakle, ovaj dio grada je dodat između 1606.godine (po Rossaciu) i 1664, godine (po E.Čelebiji).
Godine 1667. zemljotres od 9° MCS je teško oštetio grad. Juzni zid u današnjem obliku je podignut između 1667 i 1687.godine kada grad zauzimaju venecijanci. (KOD 051B).
Gradsko tkivo pa i podgrađe je prilično razvijeno. Ističu se dva trga („Belavista“ i kod crkve Sv.Jeronima) sa sakralnim objektima na istaknutim mjestima. Tu su još gradska uprava, škole, kupatila, pekara, zanatske radnje, ekonomski objekti i dr. Funkcioniše gradski vodovod i kanalizacija. Jasno je postavljena regulacija ulica i izgrađenih blokova. Objekti su usitnjene i niske arhitekture. Tri su gradske kapije koje se zatvaraju.
Na osnovu ovih konstatacija, dobijamo jasniju sliku urbanog razvoja i kontinuiteta grada za 200 godina Turske vladavine.
Venecijanski Castel Novo 1687 do 1797
Venecijanci, Mlečani su 1687.godine pod vodstvom G.Cornera osvojili grad poslije teških borbi i razaranja. O tom događaju su ostavili niz planova, koji ipak odražavaju i staro zatečeno stanje.
Struktura gradske aglomeracije je organizovana oko dva trga, koji su povezani sa dvije paralelne ulice (sjever/jug). Na gornjrm trgu („PIAZZA“), identifikuje se objekat „Domo“ sa zvonikom (ranije mošeja sa minaretom), uz koji je gradska cistjerna za pitku vodu. Sa trga prema „Borgo“ vodi „Porta di Borgo“. Sa trga se gradski vodovod razdvaja kroz dvije paralelne ulice. Niže ovog trga, omeđena pomenutim ulicama, u centralnom dijelu grada je „Palazzo dell Providur“, vjerovatno naslijeđeni rezidencijalni dio iz turskog vremena. Istočno uz ovaj objekat je objekat „Bagno“, tursko kupatilo a što je potvrđeno arheološkim iskopavanjima. Uz ovaj objekat nastavlja se donji trg sa objektom „Moshea“(naslijeđena ruševina) i zvonikom uz unutrašnji bedem grada. Odmah niže ovog bedema, južno, je objekat „Spedale“ uz koji je samostan „P.P.Cappucini“.
Vodovodna mreža se gravitaciono spuštala u niži dio grada i snabdjevala je sve važnije objekte kao sto su „Moshea Vechia“, „Forno“, „Castel di Marina“, „Bastione di Mare“...
Regulaciono riješenje ulica je približno današnjoj regulaciji. Vremenom se izgubila funkcija istočne ulice, uz bedeme. Postojeći objekti na trgovima su srušeni, a novi su dobili novu regulaciju (sjever – jug).
crteži iz perioda 1687 do 1797:
Možemo zaključiti da je Castel Novo posle dolaska Venecije još jače utvrđen. Fortifikacija „Forte Mare“ u sistemu sa „Mezalunom“, dobija glavni odbrambeni karakter. Ove dvije tvrđave se šire u svom obimu. „Forte Mare“ se nadograđuje. Utvrđuje se i preziđuje bedem od Peraških vrata do tvrđave S.Girolamo. Grad dobija današnji izgled. Preziđuju se dijelovi Kanli Kule („Castello“) i utvrđuje se zapadni bedem.
HERCEG NOVI POD AUSTROUGARSKOM UPRAVOM OD 1797 DO 1918
Unutar gradskog sklopa, izvođene su nadogradnje starih kuća, njihovo povezivanje u veće cjeline stambenih blokova i višespratnice za rentu.Na mnogim drugim zgradama vršene su manje ili veće pregradnje u granicama naslijeđenih gabarita, ne remeteći staru parcelaciju i mrežu ulica.
Stari planovi i vedute s kraja 18.vijeka ili s početka 19. pokazuju stanje grada, kakav su za sobom ostavili Mlečani, uz manje promjene nastale pod novom upravom. Na položaju nekadašnje palate Providura tada je postojala kasarna. Na trgu je nacrtana osnova nekadašnje džamije preuređene za vrijeme Mlečana u crkvu. Godine 1858. kraj njenih ostataka podignuta je crkva Sv.Jeronima u današnjem obliku.
Krajem prošlog vijeka je srušen sakralni objekat („Domo“) na gornjem trgu, da bi pokraj ostataka te građevina bila podignuta sadašnja crkva Sv.Arhanđela Mihajila, ali sa novom regulacijom u smijeru istok zapad.
U ovo vrijeme došlo je do realizacije i izgradnje „Carskog puta“ i željezničke pruge. Pomenuti put je razdvojio grad na dva dijela u nivou ulaza u Forte Mare. Kao posljedica ovoga polako dolazi do urbanog odumiranja prostora ispod puta, gdje se broj objekata drastično smanjio.
Trasa željzničke pruge uz morsku obalu razrušila je dio južnog gradskog bedema i dio Mezalune. Ostaci su vidljivi na terenu.
Pomenimo još da je crkva Sv.Arhanđela Mihajila sagrađena na gornjem trgu 1912.godine u neogotičkom stilu, a crkva Sv.Jeronim na do-njem trgu 1835.godine u neoromaničkom.
ilustracije
Nakon 1918
Geodetski snimak
|