offline
- august146
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 26 Apr 2018
- Poruke: 1
|
Napisano: 21 Feb 2023 19:02
Moj JNA u planinarcima, 1.dio
Hajde da i ja nešto napokon napišem ...poznajem ovaj forum već dugo, al uvijek sam to dugovlačio...jer mogao bi cjelu knjigu toga o mojem boravku u JNA ..tamo 80ih, valjda pravi smisla to podjelit da bi bilo lakše za čitati... eto najprije ono „najvažnije“:
VP 1098/7 , znači kasarna Staneta Žagarja, Kranj
Vojni rok: 16.12. 1985. do 29.11 1986
Pukovnik Špiro Niković
Kod mene je već prije početka vojske bilo jasno da će bit malo zaguljeno.
Kao prvo, naša generacija je bila prva čiji vojni rok je „samo“ bio 12 mjeseci...znači ja sam bio zajedno sa dečkima koji su bili služili 15 mjeseci, a dosta njih je još bila sa 24 mjeseci. „Dobro došli fazane“... i naravno da su i nama za dobrodošlicu pokrali novu ili dobru opremu: kad sam nakon prve noći otvorio šator u njemu samo neki krš i krama od odjeće.
Kao drugo, ja sam bio došao iz njemačke dijaspore...vojska je bila obavezna u tim godinama, i meni je - sječam se kao danas – došlo pismo iz vojnog ureda u Ogulinu u naš stan u Njemačkoj u travnju 1985...usred mojih priprema za maturantske ispite.. „Dobro došli fazane, nemoj ti previše ućiti, tebi prava škola tek sljedi“ ;-)
Znao sam da bi bilo nešto posebno jer bih možda bio jedini jugošvabo, zajedno možda sa nekim dečkima sa sela, koji imaju...kako reći „drugi mentalni sklop“. Odbit vojni rok je u to vrijeme značilo „ne smiješ više u Jugoslaviju putovati, jer ċe te pokupit vojna policija na granici“.
Kao treće, velim zaguljeno, jer ja sam zbog teške bolesti i problema sa zglobovima faktično bio nespreman za sve fizičke napore, kamo li vojsku....to su mi potvrdili liječnici u Njemackoj tako da sam ja bio siguran da od svega toga neće bit niš....tata i ja bili u Zagrebu na smotri, u nas sva liječnicka dokumentacija prevedena na hrvatski, mi to pokazali doktoru Majoru, ja morao neke vježbe napravit, neka pitanja odgovorit..i ...na kraju su me unatoč mojoj evidentnoj nesposobnosti strpali u vojsku...e zašto je moj tata umjesto da u obrani zdravlje svojeg sina protestira, kritizira ili čak prijeti pravnim postupkom, sve šutke prihvatio...to samo on zna, a ne mogu ga ni više pitati... desetljećima kasnije sam saznao od brata da mu je bilo važno se prema vojsci pokazat kao pravi komunist da ne bi neko zbog prezimena počeo kopat po istoriji familije....
Dopuna: 22 Feb 2023 12:16
Moj JNA u planinarcima, 2.dio
Dakle VP 1098/7 Kranj, piše se prosinac/decembar 1985.
Obuka je bila u minobacačkoj 120mm...a neko je na ovoj temi već fino opisao da je zgrada višekatnica imala 4 ili 5 raznih jedinica, tu su još bili među ostalom „raketaši". Moj kapetan se je zvao Đordjević, mlad, ali vrlo strog čovjek, imao je sklonost da malo govori prebrzo tako da se ga je teško moglo razumjeti. Obuka mi je trajala samo tri mjeseci jer je meni u kartonu pisalo da ću nakon toga preći u intendante...sve stvari koji su meni morale bit prevedene, jer ja nisam znao šta su intendanti, odn. da li je to dobro za mene ili nije. Jedan od highlightsa za anekdote je bila zima baš na početku vojnog roka, jer naravno, snjega je bilo dost...a to je značilo: Dizanje usred noći i čiščenje piste isped zgrade. Pista je bila ogromna tako da je to samo po sebi bilo bizarno kako stotine ljudi u sred noći u svjetlu ogromnih skoro pa stadijonskih lampa čiste snijeg ….i onda se vraćaju u krevet da bi drugo jutro ustali u 7 kao da se ništa nije dogodilo. Biser je bila jedna noć kad smo se svi dva put! morali dizati za čisčenje, jer je toliko padalo..ma umrli smo. I kad smo kod snijega da, i ja sam bio na skijanju na Pokljuci. Predivan kraj. Kolega Misirac je 17.svibnja 2021 stavio na ovoj temi sliku sa par momaka u opremi na skijama sa Pokljuke. To su bili vojnici moje generacije! Čak sam imao (ili još imam) kopiju te iste slike u mojoj arhivi. Prepoznao sam neke od njih, i kako to zna bit---odmah ti ulete prezimena. Još ću ce morati vratiti na tu sliku iz ne tako ugodnih razloga.
Od starješina iz te jedinice se jos sječam mladog vodnika Tarle-a.... čini mi se da je on baš bio u mojoj minobacačkoj jedinici. I Kapetana I kl. Medića, koji je bio rodom iz Srba u Lici i je bio drugi starješina u hirarhiji tog „Divizijona“, a glavni je bio kapetan I klase Nikolić.
Dopuna: 23 Feb 2023 13:23
Moj JNA u planinarcima, 3.dio
Inače VP 1098 Kranj je, kako sam ubrzo naučio, bio Mercedes od kasarne u okviru JNA, jer smo !!imali pravu kuhinju (pod zastavnikom Hodzićem) sa profesijonalnom kuharom!! ej brate, klopa!!..To je navodno u JNA bio apsolutni iznimak. Ta kuhinja je redovno osvajala nagrade "Najbolja vojna kuhinja". Onaj grah/pasulj po toj klimi to je stvarno bila fina hrana, a mi smo imali svaki dan! dva jela! u izboru....Plus: niko nije prigovarao ako si uzeo obadva, onda znate kako smo navalili...U lijeti je kuhar bio na godišnjem, jaoj onda smo se napatili, a ova vojska koja je u kuhinji radila umjesto njega je navodno imala radno iskustvo, al to je bio užas šta su oni radili...Moj brat koji je bio 1983. u Valjevu u vojsci stalno se ljuti kad mu pričam o mojim gastronomskim avanturama, jer on je samo degustirao „klasičnu“ JNA ishranu.
Dakle prelaz u intendante u martu 1986. kapetan prve klase Dejan Car. Mene stavili u magazin kuhinje, pod administracijom zastavnika čije ime sam zaboravio, kojeg smo zvali „Pampur“. Posao zvuči ok, ali sta ću ja jadni kad dođe kamijon sa mesom u komadu od 100 kila? Nakon tjedan dana sam bio prisiljen ići starješinama i molit za novo radno mjesto..E tu sam već ispadao, jer kod svih tih akcija gdje se moralo nosit teško ja to zbog bolova u zglobovima nisam mogal, ali je svima moralo ispasti kao „on je lijen, on se pravi mangup“.
Onda neko razdoblje u vešeraju, nakon toga u magazinu za odjeću, kod malog zastavnika Stojanovića.
Mogu potvrdit one slike koje su postavljene...imalo smo posebne uniforme, cjeli komplet,,pelerine, tozluke, čak i neke bjele papirnate kapute za kamuflaž u snijegu. Hit su bile tolminke, koje su bile odlične cipele...naaaaavodno su oni znale nestat iz naših magazina na način koji niko ne zna ;-) Ali totalni šminker si bio ako si se uz novih tolminki mogao dočepati tih zelenih džempera sa ovratnikom plus zatvaračem, koje su inače samo imali izviđači...ako si džomba, faca, frajer i imao zemljaka u intendantima to si kao stari vojnik nosio, a ako te neki oficir zaustavi ti mu veliš cifru..i onda ništa...nije ta disciplina u kasarni bila bog zna kaj, osim u jednom incidentu o kojemu ću kasnije.
Dopuna: 24 Feb 2023 11:31
Moj JNA u planinarcima, 4.dio
Tužan incident je bio da je u ljeti 86.-e jednog dana umro jedan vojnik iz moje stare minobacačke jedinice. Znači dok sam ja imao nekakvu sreću, ili karma je htjela (ili tata „sredio“), da imam skraćenu obuku, neki od mojih drugara imaju 6 mjeseci i još idu na vježbe na poligon (izvan kasarne). Jednog dana u lipnju, bilo je već toplo vrijeme (i skoro pa kraj i njihove obuke) vidim kako oni dođu sa poligona, pognutih glava i svi nekako potišteni. Ja ih pitam „šta je bilo“...i onda mi ispričaju da je drug Avdić iz Bosne, umreo pri vježbi sa minobacačem. Odnosno ne tačno kod vježbe, neko u nekom trenutku zafrkavanja i zajebancije (Avdić je generalno bio glavni humorist jedinice). On je ono radio šta ti kao prvo zabrane svi kad si uz minobacača, tj. stavio je glavu nad cijevi...i onda tragičan splet..neko od vojnika je valjda nešto dole na cijevi radio, plus mina je bila u cijevi....kapetan Đordević je morao na vojni sud, i ne znam kako je završilo s njim.
Ovih dana kad sam počeo pisati ove redove sam imao vremena malo bolje pročitati šta su ljudi pisali, a pog. pogledati slike.
Neke su mi se činile poznatima, vrlo čudan osjećaj ako ti pamćenje izbaci neki sitni detalj od prije 36 godina....na slici IMG 20210515 184705, kolege misirac-a,sam prepoznao tog stradalog vojnika. Avdić je šesti momak od lijeve strane, nema nikakve dvojbe, tim više što sam prepoznao neke druge momke...Veličković (vozač) prvi sa lijeva..uz njega je Miro Klobučar iz Tolmina, 4. sa lijeve se je zvao Dzhafer.
|
