Četrnaesti Oktobar je menjao imena, a nije menjao znak!
Stvarno, 1923. je osnovan kao Fabrika Vagona (ima veze sa onom iz Kraljeva), posle rata je dobio svoje sadašnje ime, a devedesetih je na kratko bio samo Četrnaesti, a jedno vreme čak samo Četrnaest. Naravno, kozmetiku u vidu dodavanja ili oduzimanja DD, DDO, IRM i sličnih skraćenica ne računam... najduže je figurisala ova IMK - industrija mašina i komponenti.
Male varijacije znaka su postojale, no u pitanju su samo izmene boja (obično crni na žutoj podlozi ili obrnuto) i trodimenzionalni efekti koje vidite gore. Postoji i ćirilična varijanta logoa, ali zvanična je ova latinična, čak i u internoj dokmentaciji (pomalo neobično za Kruševac).
Sam znak predstavlja stilizaciju bočnog izgleda kašike bagera*, i cifara 1 i 4.
* klasičnog bagera, ona mašina koju vezujemo za 5. oktobar je utovarna lopata točkaš (konkretno ULT-160 Četrnaestog Oktobra), ne bager.
------ ------
Generalno ja bih brendiranje (sjajna reč, srpski bi bez nje bio tako pust i besmislen) naših preduzeća obavio malo drugačije - uveo bih neku boju kao zaštitni znak, standardizovao fontove i slično, dok same logoe ne bih menjao... eventualno bih kod nekih složenijih razmislio o upotrebi samo pojedinih delova (recimo samo natpis kod Krušika, Petoletka i sada često koristi samo ono PPT...).
Negde sam pročitao da to Japanci rade na globalnom nivou, ne samo interno u fabrikama... preko 80 procenata japanskih firmi ima belo-crvene znakove.
Četrnaesti Oktobar je pored žute i crne devedesetih uveo još dve nijanse plave i belu. To je previše! Tačno je da u metalskoj industriji veći broj firmi koristi žutu i plavu, ali pet boja je sasvim nepamtljivo.
Sa druge stane prospekti i promo-materijal su srazerno vrlo uredni - tu se koriste varijacije Arial, Suis 721 i nekog mikro fonta već dugo, uz retka odstupanja.
|