offline
- Levčanin

- Elitni građanin
- Pridružio: 29 Dec 2010
- Poruke: 1708
- Gde živiš: Srbija, Levač
|
Napisano: 11 Dec 2012 3:08
Fantastičan video koji prikazuje deo industrije u DDR.
U pitanju je proizvodnja Trabanta u fabrici u gradu Zwickau. Film je snimljen 1990 kada je sišao sa trake 3 000 000 primerak i kada je linija ugašena.
Deo istorije, i deo života svih Ostija. Kako se kalio Trabant.
P.S. produkcija je WV , jezik nemački a prevod vam neće trebati.
Dopuna: 17 Dec 2012 13:06
-----------------------------------------------------
Miša Volf – najveći obaveštajac Hladnog rata
Punih 30 godina rukovodio je tajnom službom Istočne Nemačke (Štazi), sve vreme uspešno skrivajući identitet, zbog čega je na Zapadu nazvan čovekom bez lica. Tokom tri decenije infiltrirao je više od 3.000 agenata u NATO i državne institucije zapadnih vlada.
Citat:Markus Miša Volf, general i dugogodišnji šef Štazija, tajne službe Istočne Nemačke (DDR), najuspešniji je obaveštajac Hladnog rata. Rukovodeći 30 godina Štazijem, od kojeg je stvorio drugu službu po snazi posle KGB-a, infiltrirao je više od 3.000 agenata u NATO i državne institucije zapadnih vlada. Sve vreme uspešno je skrivao identitet, pa je na Zapadu nazvan čovekom bez lica.
Citat: Rođen je 19. januara 1923. godine u Hehingenu, u blizini Štutgarta, u jevrejskoj porodici. Njegov otac Fridrih po zanimanju je bio lekar i pisac. Bio je i član nemačke Komunističke partije. Nakon dolaska nacista na vlast Volfovi su 1933. godine napustili Nemačku. Povremeno su boravili u Švajcarskoj i Francuskoj, a 1934. godine otišli su u Sovjetski Savez.
U Moskvi su primetili Markusovu darovitost koju je ispoljio još kao student aeronautike. Pošto je pristupio Komunističkoj partiji poslat je u Baškortostansku oblast na obuku za obaveštajni rad, gde je dobio nadimak Miša. Od 1943. do 1945. godine radio je u „Radio Moskvi“ kao urednik emisija propagandno usmerenih nemačkom narodu.
Kada su 1945. godine u Nemačku došli prvi povratnici, među njima je bio i on. Došao je po zadatku predstavivši se kao Mihael Štorm. Zaposlio se kao novinar u „Radio Berlinu“, za koji je izveštavao sa suđenja nacistima tokom Nirnberškog procesa. Posle četiri godine, 1949, ponovo je došao u Moskvu, ovoga puta kao prvi konzul u Ambasadi Istočne Nemačke.
U to vreme podeljena Nemačka uveliko je bila prioritet sovjetskih obaveštajnih službi. Posle kapitulacije Nemačke 1945. godine SAD i saveznici uspeli su da preuzmu veći broj nemačkih agenata i rukovodilaca, dok su Sovjetskom Savezu i Istočnoj Nemačkoj pripali arhivi nemačkih obaveštajnih službi. Dokumenta su sadržala i podatke koji su kompromitovali pojedine političare SR Nemačke, nekadašnje članove nacističkih partija. Na taj način KGB i Štazi dobile su mogućnost da operativno kombinuju, vrbuju i ucenjuju bivše naciste.
Stručnjak za agenturni rad
Volfu, kao stručnjaku za agenturni rad, povereno je učešće u stvaranju Ministarstva državne bezbednosti, koje je osnovano 8. februara 1950. godine u Istočnom Berlinu. Posle šest godina, 1956, postavljen je za direktora HVA, spoljašnje obaveštajne službe Štazija. Na tom položaju bio je do 1986. godine.
Ubrzo po osnivanju Štazija pokazao se kao ekspert za ugradnju agenata u važne institucije SR Nemačke i NATO-a. Posebno je razradio i usavršio metodologiju rada takozvanih agenata krtica, kao i metode delovanja „Romeo špijuna“, kako je nazvana agenturna mreža sekretarica vrbovanih za HVA koje su radile kod istaknutih generala i zvaničnika u NATO-u i važnim državnim institucijama SR Nemačke. Obrazlažući formiranje agenturne mreže koje su činile sekretarice, Volf je ukazao na praksu Zapada da dužnost sekretara ministara ili generala uglavnom obavljaju žene. One su zbog prirode posla imale uvid u informacije i podatke sa kojima najčešće nisu raspolagali ni pojedini visoki političari ili članovi vlada. Preko njih Štazi je uspeo da prikupi najviše tajni.
Volf nikada nije hteo da otkrije koliko je imao agenata po svetu, ali je rekao da nikada „operativno“ nije radio protiv Izraela. Smatra se da je tokom svog obaveštajnog rada uspeo da infiltrira oko 3.000 špijuna u NATO i druge vitalne institucije zapadnih zemalja.
Preko tih obaveštajaca prikupljena su najveća vojna tehnička dostignuća NATO pakta, koja su Rusi iskoristili za proizvodnju i osavremenjavanje svojih vojnih potencijala. Jedan od Volfovih najboljih špijuna Rajner Rup je pod šifrom „Topaz“ od 1977. do 1989. godine slao poverljiva dokumenta iz sedišta NATO-a u Briselu za Istočnu Nemačku. Njegov špijunski rad razotkriven je tek 1993. godine.
Slučaj Gintera Gijoma
Slučaj „Gijom“ najbolji je primer metodologije rada i infiltracije agenata „krtica“, koji u određenom periodu miruju. U tom periodu stvaraju obaveštajne uslove za prodor u željene strukture, kako bi se u određenom trenutku aktivirali.
Najpoznatiji slučaj uspešne ugradnje agenta Štazija je infiltracija oficira Gintera Gijoma u krug bliskih saradnika tadašnjeg nemačkog kancelara Vilija Branta. Planski vođen iz centrale Štazija, postao je jedan od Brantovih savetnika. Gijom i njegova žena Kristel bili su pripadnici te službe. Sa biografijama u kojima je navedeno da su prebegli iz DDR, oni su se 1956. godine preselili u SR Nemačku. Odmah su se, prema instrukcijama, učlanili u Socijaldemokratsku partiju, a 1972. godine Gijom je postao jedan od bližih saradnika Vilija Branta. Prva sumnja da su on i njegova supruga agenti pojavila se kada je Štazi radio-porukom šifrovano čestitao rođendane prvo saradniku „K“, pa saradnici „Kr“. Nakon toga su, na dan rođenja njihovog sina, uputili i „čestitke drugom čoveku“. Zapadnonemački kontraobaveštajci su 29. maja 1973. godine dostavili Brantu dokaze da je Gijom špijun. Pritom su insistirali da ne bude smenjen sa dužnosti kako bi u potpunosti dokumentovali njegovu obaveštajnu delatnost. On je uhapšen 24. aprila 1974. godine u svom stanu u Bonu.
„Ja sam oficir Narodne armije Narodne Republike Nemačke i saradnik Ministarstva za državnu bezbednost, molim vas da poštujete moju oficirsku čast“, rekao je Gijom prilikom hapšenja.
Osuđen je na 13 godina zatvora, a njegova žena na osam. Oslobođeni su 1981. godine tokom razmene za nekoliko uhapšenih zapadnih agenata. Po povratku u DDR bio je angažovan na obuci i regrutovanju agenata Štazija u Istočnom Berlinu.
Dosije o Brantu
Dok je obavljao dužnost jednog od savetnika Vilija Branta, Gijom je sastavio dosije o njegovom privatnom životu. U njemu je pored ostalog detaljno opisao kancelarove sklonosti ka alkoholu i burnom seksualnim životu.
Zbog afere koja je izbila Vili Brant je 7. maja 1974. podneo ostavku na mesto predsednika vlade.
Volf je kasnije u svojim memoarima priznao da je infiltracija Gijoma u Brantovoj blizini bila kontraproduktivna. Ceo slučaj izazvao je smenu Branta koju Istočni Nemci nisu želeli. Time je nesvesno uništena karijera najperspektivnijeg nemačkog političara koji je bio sve popularniji u DDR-u. O tome najbolje svedoči doček Branta u Istočnom Berlinu. Zabeleženo je da je prilikom te posete bio prijatno iznenađen reakcijom građana. Oni su skandirali „Vili! Vili!“, nakon čega je upitao tadašnjeg premijera DDR-a Vilija Štofa: „Viču li to oni Vili sa y ili sa i?“
Pre nego što je uticala na smenu Branta, Štazi je preko svojih agenata uspela i da ga održi na vlasti. Kada je u Bundestagu 1972. godine pokrenuto pitanje glasanja o poverenju Brantovoj vladi, Štazi je svom agentu „Simsonu“, poslaniku CDU, čiji je glas bio presudan, platio 50.000 maraka da glasa za kancelara. Posle toga Brantova vlada je opstala. Nekoliko godina kasnije, 21. septembra 1990, Volf je Brantu poslao pismo u kome je izrazio žaljenje zbog postupaka koji su doveli do njegove ostavke. „Za naneti vam lični bol, molim za oproštaj“, napisao je. Iz Brantovog kabineta stigao je kratak odgovor: „Brant ume da ceni Volfove izjave u vezi s događajima iz 1974. godine.“
Sudski procesi
Volf se penzionisao 1986. godine, i posvetio se pisanju knjiga. Nakon pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja Nemačke, suđeno mu je za veleizdaju. Branio se stavom da SR Nemačku nije izdao jer je DDR bila samostalna država i članica UN, i da zakonodavstvo Savezne Republike Nemačke za njega važi tek od trenutka ujedinjenja dveju nemačkih država, te da može da mu se sudi samo zbog eventualnih dela počinjenih posle tog perioda.
„Metodi obaveštajnih službi nigde na svetu ne mogu da se mere merilom građanskog morala. Što se tiče fundamenta rada, ciljeva i metoda, ne postoji nikakva razlika između tajnih službi na svetu. Ne, ne kažem da imam čiste ruke, zar iko može da ih ima ako se bavi ovom vrstom posla“, napisao je u žalbi vrhovnom javnom tužiocu.
U svojim memoarima otkrio je da je odbio ponudu CIA da otkrije agente KGB-a u zamenu za lažni identitet i raskošan život u Americi. Nakon što je od svojih agenturnih oslonaca dobio informacije da se priprema njegovo hapšenje, pobegao je u Austriju, a odatle u Sovjetski Savez. Posle godinu dana predao se nemačkim vlastima. Odluku o predaji doneo je sam kako bi ostatak života proveo u domovini i podelio sudbinu svojih bivših agenata, koji su takođe bili proganjani i kojima je želeo da pomogne. Pošto je kraće vreme proveo u zatvoru, pušten je na slobodu. Negirao je krivicu u vezi sa delatnošću Štazija na unutrašnjem planu, i branio se da se isključivo bavio obaveštajnom delatnošću u inostranstvu, posebno u SR Nemačkoj.
Tadašnja vlast u SR Nemačkoj pokrenula je sudske procese za krivična dela veleizdaje, napade i otmice, zbog čega je 1993. godine osuđen na šest godina zatvora. Oslobođen je 1995, ali je na drugom suđenju 1997. osuđen na dve godine zatvora zbog učešća u likvidaciji četiri protivnika socijalističkog režima. Kaznu nije odležao. Pušten je na uslovnu slobodu.
Služba Štazi predvođena Volfom bila je po operativnim rezultatima druga služba istočnog bloka, odmah iza KGB-a.
„Čak će i moji najljući neprijatelji priznati da je HVA bila najefikasnija i najplodnija obaveštajna služba na evropskom kontinentu“, napisao je Volf u svojim memoarima.
Čovek bez lica
U bezbednosnim strukturama Varšavskog pakta cenili su važnost podataka koje su on i njegovi obaveštajci prikupili tokom Hladnog rata. Zato je nazvan zlatnim dečkom obaveštajne zajednice tog pakta. Za Zapad on je bio čovek bez lica. Kada ga je najzad svetska javnost upoznala, objasnio je i kako mu je polazilo za rukom da tako dugo ostane tajanstven.
„To je samo dokaz gluposti zapadnih obaveštajnih agencija“, rekao je Volf, koji se nikada nije krio. Na paradama i proslavama povodom Prvog maja uvek je sedeo na tribini u generalskoj uniformi.
Obaveštajne službe NATO-a i SR Nemačke znale su za njega samo na osnovu jedne fotografije iz 1959. godine. Njegov identitet otkriven je slučajno 1978. godine kada je snimljen u Švedskoj prilikom posete Stokholmu. Tada ga je otkrio prebegli agent Verner Stiler, koji je zapadnim službama predao i oko 20.000 mikrofilmovane dokumentacije.
Zbog svog obaveštajnog uspeha, kao i specifičnog načina delovanja, postao je inspiracija za mnoge pisce špijunskih romana. Umro je 2006. u 83. godini života. Sahranjen je na posebnom delu Centralnog groblja u Berlinu, posvećenom socijalistima.
Knjige
Markus Volf objavio je više knjiga u kojima je opisao obaveštajni rat službi Istoka i Zapada: „Trojka“, „U svom sopstvenom redu“, „Tajne ruske kuhinje“, „Šef špijunaže u tajnom ratu – Čovek bez lica“, „Umetnost prerušavanja“, „Prijatelji ne umiru“, „Markus Volf – Poslednji poziv“.
U knjigama posebno naglašava da je u obaveštajnom radu uvek davao prednost prikupljanju podataka preko agenata, za razliku od Amerikanaca (CIA) koji se pretežno oslanjaju na tehniku, i da je zagovornik teze da se pobeda protiv terorizma može postići samo ljudskim faktorom, a ne upotrebom vojne sile.
Pismo Gorbačovu
U pismu koje je 22. oktobra 1990. godine napisao predsedniku SSSR-a Mihailu Gorbačovu pored ostalog stoji: „Mi smo bili vaši prijatelji. Nosimo mnoga vaša odlikovanja na grudima. Rekli ste nam da smo mnogo doprineli vašoj bezbednosti. Sada, u času kada ste nam potrebni, pretpostavljam da nam nećete uskratiti vašu pomoć“. Volf je tražio od Gorbačova da kao preduslov priznanja nemačkog ujedinjenja postavi amnestiju za pripadnike Štazija i HVA. Gorbačov je taj predlog odbio.
CEO TEXT : [Link mogu videti samo ulogovani korisnici]{%224648760471249%22%3A387683014653378}&action_type_map={%224648760471249%22%3A%22og.recommends%22}&action_ref_map=[]
|