offline
- kripo
- Počasni građanin
- Pridružio: 19 Sep 2006
- Poruke: 761
- Gde živiš: Citizen of World
|
Nesto ne mislim da je unisten podzemni kompleks u Han Pijesku. Po ifnformacijama koje ja posjedujem taj objekat je zapecacen od Strane SFOR-a tj.EUFOR-a, i u vlanistvu je Ministarstva Odbrane BiH i OS BiH. Objekat se redovno kontrolise od strane nadleznih organa uz prisustvo inspektora EUFORA.
Slicna situacija je sa ARK Konjic koji nije zapecacen ali se redovno kontrolise, iako nije u operativnoj upotrebi OS BiH bar za sada. Medjutim ne treba zapostavljati cinjenicu da se OS BiH ne odrice svoga vlasnistva, sto znaci da mozda jednog dana kad se ukaze potreba da se ti objekti nece reaktivirati, a specificnost nekonvencionalne gradnje oduzima mogucnost da objekat bude prodan civilnim strukturama, jer kao sto znate da to nije tek obicna zgrada.
Evo postavit cu dvije slicice. na jednoj je Nekakv telekomunikacijski cvor ili centrala koja se nalazi u ovom objektu a na drugoj mala mapa na kojoj je oznacena lokacija.
A ovaj clanak je objevljen u Danima koliko se sjecam, u vrijeme kada je bilo to aktualno u BiH.
OTKRIVANJE TAJNI VOJNOG PODZEMNOG SVIJETA U BiH
Titove vučje jazbine
To je nepojmljivo, tako nešto ne postoji nigdje, to je cijeli fantastični vojni podzemni svijet opremljen za duži boravak nakon atomskog udara, izjavio je njemački pukovnik, član stožera EUFOR-a, europskih vojnih snaga u BIH nakon detaljne inspekcije podzemnog grada u Han Pijesku, glavnog zapovjednog mjesta nekoliko stožera bivše Jugoslavije.
Podzemni objekt Veliki Žep kod Han Pijeska, , EUFOR je krajem studenog "svečano" zapečatio, najavljujući da će slična sudbina zadesiti i ostale slične objekte koje je bivša JNA gradila pola stoljeća, trošeći desetke milijardi dolara.
Iako su se neki podzemni vojni objekti, kao primjerice Topčider u Beogradu i Han Pijesak, počeli graditi prije Drugog svjetskog rata, njihova intenzivirana gradnja nastavljena je nakon Titovog sukoba s Informbiroom.
SUVREMENI GERILSKI RAT
Vojna i politička doktrina jugoslavenskog komunističkog i vojnog vrha nakon izbacivanja iz Komiterne pretpostavljala je da će Staljin napasti Jugoslaviju. S tim ciljem, na temelju iskustva partizanskog ratovanja, napravljena je doktrina općenarodnog otpora s bazom u Bosni i dinarskom sklopu planina. Za tu osuvremljenu varijantu gerilskog rata počela je gradnja skloništa, sustava veza i zapovjednih mjesta.
Samo na području BiH tijekom gotovo pedeset godina sagrađeno je 17 objekata namijenjenih privremenom smještaju i zaklonu uglavnom stožera raznih razina sustava veza, podzemnih instalacija razne namjene, skladišta streljiva, goriva i slično.
Osim u BiH, podzemni objekti građeni su u Hrvatskoj (pet), u Sloveniji (tri), u Srbiji (sedam), u Crnoj Gori (tri) i u Makedoniji (dva).
Četrdesetak podzemnih objekata građenih do devedesetih godina, prema nekim grubim procjenama, stajalo je 90 milijardi dolara. Samo je kompleks podzemne zračne luke Željava, na granici BiH i Hrvatske, stajao 8,5 milijardi dolara.
Gotovo sva vojna industrija sjeverno od Save preseljena je u BiH. Sagrađeni su potpuno novi gradovi kao Vogošća, Vitez, Novi Travnik, Hrasnica, čiji su stanovnici radili u pogonima tzv. namjenske industrije.
LUKSUZ ZA PETSTO ODABRANIH
S gotovo 40 posto udjela u proračunu bivše jugoslovenske federacije obrana je bila pri vrhu odvajanja za vojne potrebe.
Nedavno je jedan bivši političar-ekonomist izjavio da je bivša Jugoslavija bez tolikog odvajanja za vojne potrebe mogla još 70 godina imati standard tadašnje Austrije.
Naredbe za gradnju podzemnih objekata izdavao je Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) preko Direkcije za uređenje terena (DUT), koja je u Beogradu imala specijalizirane projektne biroe. Radove su izvodili posebni inženjerski poligoni iz Sarajeva, Zagreba, Solina, Splita, Kraljeva, Beograda i Kranja.
Podzemni grad u Han Pijesku prostire se na 3.000 četvornih metara, a tunelima je povezan odvojeni niz prostorija. Tu su i luksuzno opremljene kuhinje, spavaonice, kabineti, dvorane za sastanke, telefoni i sredstva veze, posebni agregati za struju, rezervoari za gorivo i ostalo. Sve je to omogućavalo boravak 500 ljudi izoliranih pola godine.
Tuneli izlaze na nekoliko mjesta u planinskim kamufliranim stražarskim kućicama i barakama, a jedan izlazi na vrh planine Žep, gdje je i centar sredstava veza.
PREDSJEDNIČKI APARTMANI POD ZEMLJOM
Najnoviji i najveći podzemni grad nalazi se ispod planine Igman kod Konjica. Na oko 7.000 četvornih metara u obliku potkovice sa 12 blokova, uključivši i tvornicu municije, nalazi se suvremeni kompleks praktički neuništiv u konfiguraciji terena.
U njemu se nalaze luksuzni predsjednički i ministarski apartmani, zapovjedno i sjedište središta veza za cijelu bivšu JNA, dva amfiteatra za sastanke i sve ostalo za boravak pestotinjak odabranih.
Na svakoj od viših planina u BiH postoji ukopan sustav podzemnih instalacija za veze, a najveći je na vrhu Jahorine, ispod hotela za vojne pilote koji su Amerikanci bombardirali 1995. godine. Nadzemni dio je porušen, ali podzemni nije ozbiljnije oštećen.
Velik broj objekata povezan je šumskim putovima, mrežom tunela i izlaza. Ovi podzemni gradovi malo su korišteni u posljednjem ratu, ali su kao skladište i mjesta za skrivanje ratnih zločinaca poslužili sve do danas.
Za razliku od SFOR-a, koji je prilično zazirao od tih tajanstvenih objekata u šumskim zabitima, EUFOR koji je naslijedio oprezne Amerikance, uz pritisak i prijetnje srpskoj vojsci u BiH, počeo je pregled i pečaćenje podzemnih skloništa. Čini se i bez velikog otpora jer ni vojska nije znala što bi s tim čudovišnim građevinama koje je trebalo održavati.
Neki od tih objekata, kao primjerice Ljepnica kod Vareša, nisu ni završeni zbog rata, ili zauzetosti vojnih inženjera gradnjom skloništa slične namjene u Iraku. Naime, Sadam Husein, impresionirana podzemnim skloništima, posebno kod Han Pijeska, Konjica i aerodroma kod Bihaća, naručio je gradnju sličnih u Iraku. Vojna i civilna građevinska operativa sagradila je za 15 godina pet velikih i veliki broj manjih podzemnih skloništa, bunkera, hangara, rezervoara, skladišta, tunela ispod vladinih zgrada.
Ukupan prihod od tih radova iznosio je u 1989. godini 3,5 milijardi dolara. Neki od tih objekata izdržali su najteže udare američkih projektila tomahawk, ali su na kraju doživjeli sudbinu svojih uzora na Balkanu.
Dopuna: 08 Feb 2008 21:13
Evo jos jedan text iz stampe, star "par" godina...
VELIKI ZEP- HAN PIJESAK OTVOREN ZA JAVNOST
Na podzemnom objektu bivše JNA, kod Han Pijeska, bunkeru „Veliki žep“ (koji je u toku rata u BiH devedesetih godina bio glavni štab vojske RS), u bivšoj Jugoslaviji ali i u vreme rata najvećoj i najčuvanijoj vojnoj tajni, pre nekoliko dana konačno su otvorena vrata za javnost.
Novinari s prostora bivše Jugoslavije posetili su ovaj podzemni bunker. Do vojnog kompleksa „Veliki žep“, od Han Pijeska udaljen oko četiri kilometra, vozili smo se Euforovim terencima.
Rezervoar za vodu, agregat za struju
Uprkos relativno kratkoj relaciji do ovog kompleksa, put kroz nepreglednu četinarsku šumu i neprohodne, snegom prekrivene puteve trajao je više od pola sata. Podzemni vojni kompleks „Crna rijeka“ prostire se na oko 3.000 kvadratnih metara. Ukopan je nekoliko stotina metara i opremljen jednom od najkompleksnijih telefonskih centrala u Evropi.
Međutim, ulaz u podzemne hodnike, koji su u kriznim situacijama bili predviđeni za smeštaj Glavnog štaba JNA, gotovo je neprimetan. Garaža planinske kućice, koja se ni po čemu ne razlikuje od sličnih vikendica na sarajevskim olimpijskim planinama, jedan je od tri kamuflirana ulaza u podzemni bunker. Ostala dva ulaza udaljena su stotinama metara.
U „garaži“ su nas dočekala moćna i neprobojna čelična vrata debela tridesetak centimetara kroz koja smo ušli u podzemni svet koji je svojevremeno trebalo da bude najsigurnije mesto u slučaju izbijanja trećeg svetskog rata.
Naši vodiči iz Eufora utvrdili su da su ulazi u bunker tako temeljito osigurani da bi bili sposobni da izdrže i nuklearni udar. Posle prolaska kroz vrata, dočekalo nas je predvorje dugo tridesetak metara, sa dve sobe sa strane. Ovaj prostor predviđen je za dekontaminaciju i hermetički je zatvoren od ostatka objekta.
U unutrašnjosti bunkera, za koji komandant Eufora Dejvid Liki tvrdi da je jedan od najboljih vojnih objekata u BiH, nalaze se svi sadržaji koji su potrebni za život oko 500 ljudi. Stručnjaci tvrde da bi mogli preživeti šest meseci a da ne izađu na površinu.
Poseban rezervoar za vodu, agregat za snabdevanje električnom energijom, filter za vazduh, funkcionalne i prostrane kuhinje, kupatila i brojne spavaonice garantovale su svojim stanovnicima kompletan komfor kao u bilo kojoj „normalnoj“ kasarni. Ceo kompleks je klimatizovan - temperatura je konstantno 22 stepena Celzijusa, i leti i zimi.
U podzemnom bunkeru nalazi se i luksuzni kabinet namenjen predsedniku bivše SFRJ Josipu Brozu Titu, u čijem su sastavu radna i spavaća soba, prostorije njegovih najbližih saradnika. Sve odaje, kao i sala za konferencije, u odličnom su stanju. U svim prostorijama nalazi se čak i posteljina, čista i uredno složena.
Radovi trajali 30 godina
Poseban kuriozitet ovog objekta jeste i telefonska centrala koja je služila JNA kao centar veze. Sve telefonske linije, koje su direktno povezane sa relejom na brdu ispod kojeg se kompleks nalazi, još rade. Rad centra veze omogućavali su podzemni kablovi koji su se od podzemnog skloništa do površine merili stotinama metara i povezani su antenskim stubovima. Sve telefonske linije još su u funkciji, a ovde je bio i centar veze Vojske RS. Kompletan objekat je sagrađen u jednom nivou, samo je jedan od rezervnih ulaza, predviđen za dovoz goriva, niži za dvadesetak metara.
„Ovaj ulaz se uopšte ne primećuje spolja. Namenjen je za ulaz vozila koja bi snabdevala bunker gorivom i ostalim potrepštinama. Zbog toga i jeste na drugom nivou da se eventualni požar ne bi proširio na ostatak podzemnog bunkera“, objasnio je slovenački vojnik iz sastava Eufora.
Oko pola sata tumaranja po podzemnim hodnicima, koliko smo imali na raspolaganju, nije bilo dovoljno da steknemo potpunu sliku o kolosalnosti ove podzemne građevine za koju stručnjaci tvrde da je građena više od trideset godina. ...
(dio texta koji govori o ratu obrisan)
|
