offline
- Pridružio: 15 Mar 2007
- Poruke: 463
|
Vojni analitičari i stručnjaci nemaju jedinstveno mišljenje postoji li uopće hrvatska obrambena /namjenska/ industrija.Neki će se pozvati na dokazane mogućnosti u projektiranju ,proizvodnji i izvozu najsloženijih borbenih sustava kao što su tenkovi , brodovi i podmornice.Medjutim ,za druge je to daleka prošlost, nespojiva sa današnjim prilikama.
U Hrvatskoj je za vrijeme SFRJ bilo stacionirano svega 7 % namjenske industrije bivše države, iako je Hrvatska u zajednicku blagajnu izdvajala 4 puta vise.
Zaokružene znanstveno-tehnološke kapacitete sa potrebnom dokumentacijom, imala je za mornaričke sustave, koji su gotovo u cijelosti ostali Hrvatskoj.Od drugih kapaciteta značajem se izdvaja tvornica za proizvodnju-montažu tenkova M-84, remontne kapacitete u zrakoplovstvu, te nekoliko pogona za proizvodnju mina, granata i komunikacijske opreme.
Hrvatska nije imala problem drugih zemalja u tranziciji, kako smanjiti proizvodni sektor namjenske industrije, te ga prilagoditi i civilnim potrebama.
Početak Domovinskog rata Hrvatsku je bez mogućnosti cjelovite proizvodnje najosnovnijeg oružja i borbene opreme. 1991. godine, započeta je proizvodnja minobacača, minobacačkih granata i ručnih bombi.
Mnogi su željeli dati vlastiti obol u opremanju potrebnom opremom. Na žalost, većinu ih je krasio i nedostatak tehničke dokumentacije, opreme, specifičnih znanja i novca. U uvjetima embaraga stjecana su dragocjena iskustva.Do završnih operacija , postrojbe Hrvatske vojske bile su opremljene domaćim samokresima, snajperskim puškama, ciljničkim uređajima, topovima, granatama, višecijevnim lanserima raketa, tenkovima, ratnim brodovima i bespilotnim letjelicama.
Nakon rata mnoge su tvrke i obrti prestali s obrambenom programima.Potrebe HV su naglo smanjene, a međunarodno tržiste bilo je prezahtijevan zalogaj.
Tehnička modernizacija Oružanih snaga je uvijek iznova odgadjana, proračunski prioriteti su bili daleko od obrane, a ostatak obrambenog proizvodnog sektora nije nikoga pretjerano zanimao. Glavni razvojni projekti vođeni su presporo i traljavo ( protuminski brod, tenk Degman, kao potencijalni izvozni aduti) a znanstveni instituti koji su ih podržavali, preorjentirali su se na civilne programe ili su nestali.
izvoz
Razdoblje nakon obrambenog rata obilježavaju prvi izvozni poslovi preko državne tvrke RH Alana, danas Agencija Alan. Posebno spomenimo važnije izvozne poslove.
Riječka tvrka Metalic pobjedila je na natječaju kolumbijske vojske za nabavu ručnih bacača granata (RBG-6) , ispred snažne konkurencije iz SAD i Južno afričke republike.
Te je 1998. godine pulsko brodogradilište Tehnomont izvezlo u Sudan patrolne brodove(P-20) za potrebe tamošnje carinske službe.Kasnije, 2001.godine je brodogradilište Greben iz Vela Luke dobilo izgradnju čak 14 patrolnih brodova (PB-24) za Iran, ali je taj posao propao isključivo servilnošću hrvatskih političara prema Amerikancima. Kompezacijski poslovi nisu dobiveni, brodogradilište je završilo u stečaju, brodove isporučili Francuzi, ne mareći za tzv. antiterorističku koaliciju kad su dolari u pitanju.
Slijedio je izvoz streljiva, obuće, odjeće, ciljničkih uređaja osobito u Makedoniju. Sve je to hrabrilo i druge proizvođače, kako inozemno tržište nije nedostižno.
Međutim , ono po čemu je Hrvatska zadnjih godina poznata u svijetu vojno-obrambene industrije su borbene kacige (BK-3) tvrke Šestan-Bush iz Preloga, pištolji (HS 2000) HS Produkta iz Karlovca i strojevi za razminiranje (MV-4) DOK-ING-a iz Zagreba .
Navedeni proizvodi plod su domaće poduzetničke imaginacije i vjere u vlastite poslovne planove, koji su donijeli zapažen poslovni uspijeh. Vlastiti razvoj, originalna rješenja i know-how-a , prepoznati su i na izbirljivom svjetskom tržištu, uz istovremeno jačanje tehološke osnove i investicijske snage vlastitih tvrtki.
Bez obzira na sve poteskoće, vodeći ljudi i vlasnici ostali su uporni i dosljedni vlasitim poduzetničim idejama do ,sada je to vidljivo, iznimnog priznanja na međunarodnom tržištu.
Borbene se kacige Šestan-Busha izvoze diljem Europe i Srednjeg istoka, a tvornica umalo nije izgrađena u Mađarskoj, zbog mnogih poteškoća.
Prateći u svijetu priznat hrvatski sustav humanitarnog razminiranja u tvrtki Dok-ing razvili su jednako priznate daljinski upravljane strojeve za razminiranje, od kojih ih je model MV-4 proslavio. Kupili su ih SAD, Švedjani, Švicarci.
novi sumamed
Kada je 1999.godine predstavljen model pištolja HS 2000, (hrvatski samokres), malo je tko očekivao njegovu sada već planetarnu popularnost. Možda je tvrka HS Produkt (IM Metal) najbolji primjer upornog, sustavnog i samozatajnog rada, na u ovom segmentu, zasićenom tržištu. Na ovom primjeru se očituje poduzetnička lucidnost i vjeru u vlastito znanje, koju u Hrvatskoj trebamo. Ova je tvrtka prošla put od podcjenjivanja i omalovažavanja, s prvim modelom PHP (prvi hrvatski pištolj) iz 1991 .godine, preko modela HS 95, do njihove uspješnice, modela HS 2000.
Znali su da je domaće tržište malo i da je nateže biti prorok u vlastitom selu, pa su se strateški opredjelili na osvajanje međunarodnog tržišta. Ne bilo kojeg, nego najvećeg, američkog. Znali su da ako uspiju na najvećem, najzahtijevnijem na kojem je cjelokupna konkurencija, kako će ostala tržita padati domino efektom. Upravo se to i dogodilo.
Ovi nam primjeri pokazuju kako su uz privatnu inicijativu i vjeru u poduzetničku ideju, u suradnji s znanstveno-tehnološkom zajednicom, i u Republici Hrvatskoj mogu proizvesti proizvodi, koji udovoljavaju najzahtijevnijim vojnim standardima, a proizvod su domaće pameti.
Proizvedeno u Hrvatskoj
Vezano za uvoz dijelova za proizvodnju složenih borbenih sustava koliko je meni poznato sve uglavnom sami proizvode Rusi ,dok svi "zapadnjaci" također uvoze dokazane podsustave ili opremu iz drugih zemalja.
|
