Raketni razarači klase Arleigh Burke su najsavremeniji i najbolje naoružani površinski ratni brodovi u američkoj mornarici. Prvenstveno su namenjeni za PVO borbenih grupa, ali se se mogu koristiti i za dejstvo protiv ciljeva na moru, pod morem i na obali.
Pri konstruisanju raketnog razarača DDG-51 korišćena su iskustva iz eksploatacije i borbene upotrebe starijih klasa američkih ratnih brodova. Arleigh Burke je manji, lakši, stabilniji i brži od krstarica klase CG-47 Ticonderoga. Trup i nadgrađe su u potpunosti izrađeni od čelika, a oblikovani su tako da se smanji radarski odraz i poboljšaju pomoračke osobine broda. Preduzete su i mere za smanjenje IC i akustičnog odraza plovila. Svi vitalni sistemi su zaštićeni oklopom izrađenim od kevlara, a obezbeđena je i potpuna NHB zaštita.
Prvi brod u klasi naručen je 1985. godine, a u naoružanje je uveden 4. jula 1991. Odobrena je gradnja ukupno 57 razarača ovog tipa, a predviđeno je da poslednji uđe u sastav flote 2008. godine. Prvih 28 izgrađenih brodova predstavljaju verziju Flight I, a preostali su modifikovani u varijantu Flight IIA.
Brodovi varijante Flight I nisu opremljeni helikopterima, iako raspolažu helikopterskom platformom i imaju mogućnost da dopune gorivom i naoružanjem letelice bazirane na drugim brodovima.
Varijanta Flight IIA je redizajnirana i ima hangar za dva protivpodmornička helikoptera SH-60.
Razarači klase DDG-51 opremljeni su kompleksnim sistemom za odbranu Aegis. Ovaj sistem za otkrivanje ciljeva koristi 3D radar sa elektronskim pretraživanjem AN/SPY-1D koji radi u E/F frekventnom opsegu. Aegis borbeni sistem objedinjuje kontrolu nad svim brodskim osmatračkim i oružanim sistemima. Sofisticiranost sistema AEGIS omogućava mu obavljanje mnoštva funkcija, koje bi inače obavljalo niz zasebnih sistema. AEGIS osigurava stalnu kontrolu prostora iznad borbene grupe brodova, podupire postupke donošenja odluka u brodskoj komandnoj sobi i automatski upravlja naoružanjem. Obavljanje tih funkcija podređeno je temeljnoj potrebi preživljavanja napada savremenih protivbrodskih projektila.
Osnovno naoružanje za PVO su rakete SM-2MR/ER Standard sa inercijalnim, radio komandnim i u završnoj fazi leta poluaktivnim radarskim vođenjem. Ovi projektili se u slučaju potrebe mogu koristiti i za gađanje ciljeva na morskoj površini, a u razvoju je i varijanta za napad na kopnene ciljeve.
Za odbranu od niskoletećih protivbrodskih raketa koriste se dva šestocevna rotirajuća topa 20 mm Vulcan Phalanx Mk-15. Ovaj sistem je potpuno automatizovan i sposoban je da samostalno otkrije cilj, prati ga i uništi.
Univerzalni brodski top Mk 45 kalibra 127 mm postavljen je na pramcu broda. Topom se mogu gađati ciljevi na moru, na kopnu i u vazduhu, a maksimalni domet je 23 km.
Razarač Arleigh Burke za gađanje ciljeva u dubini neprijateljske teritorije raspolaže sa 56 krstarećih raketa Tomahawk dometa oko 2500 km. Rakete Tomahawk su sa brodova klase Arleigh Burke 1999. godine lansirane na ciljeve u SRJ. Do nedavno se u naoružanju nalazila i protivbrodska verzija ovog projekltila.
Za protivpodmorničku borbu se pored helikoptera SH-60, koriste torpeda Mk 46 ili Mk 50, koja se lansiraju iz dva trocevna torpedna aparata Mk 32 Mod 14, kao i sistem raketa-torpedo VL Asroc.
Rakete Standard, Tomahawk i Asroc se lansiraju iz dva vertikalna lansera Mk 41, ukupnog kapaciteta 90 projektila (96 na varijanti Flight IIA). U zavisnosti od zadatka u vertikalne lansere je moguće postaviti ralzilčite kombinacije projektila
U naoružanju klase Arleigh Burke Flight I nalazi se i 8 protivbrodskih raketa Harpoon u dva četvorocevna lansera Mk-141, a ovi lanseri su uklonjeni sa verzije Flight IIA kako bi se obezbedilo mesto za helikopterski hangar.
Predviđeno je da se u budućnosti topovi Vulcan Phalanx Mk-15 na varijanti Flight IIA zamene lanserima za protivavionskske rakete Evolved Sea Sparrow. U razvoju je i novi univerzalni brodski top, koji će ispaljivati GPS vođene projektile na domete do 116 km.
Pored radara AN/SPY-1D, brod je opremljen velikim brojem drugih senzora. Za navigaciju se koristi radar Raytheon SPS-64(V)9 koji radi u I opsegu, a za otkrivanje ciljeva na površini Norden SPS-67(V)3, G opsega. Osvetljavanje ciljeva za rakete Standard obavljaju tri radara Raytheon/RCA SPG-62 (Mk99, I/J opseg). U sastavu integrisanog protivpodmorničkog sistema AN/SQQ-89 nalaze se tegljeni sonar AN/SQR-19 i fiksni sonar AN/SQS-53C postavljen u prednjem delu brodskog trupa. Zadaci elektronskog izviđanja i protivelektronske borbe povereni su sistemu SLQ-32V(2). Razarači DDG-51 opremljeni su i sa 6 bacača mamaca Mk 36 Mod 6 i sistemom za ometanje torpeda AN/SLQ-25A Nixie.
Za pogon razarača Arleigh Burke zadužene su četiri gasne turbine General Electric LM2500-30, svaka snage 19 582 kW. Njihova se snaga prenosi na dva brodska propelera. Ovako velika snaga bila je neophodna da bi se mogla postići najveća brzina od 32 čvora, a kako bi se mogli pratiti nosači aviona na nuklearni pogon. Ta velika brzina znači i znatno povećanje potrošnje, pa razarači najčešće plove brzinama do 20 čvorova, pri čemu im je max daljina plovidbeoko 4400 nautičkih milja. U zavisnosti od serije, razarači klase Burke imaju od 276 i 278 članova posade.
Ukupno je do sada prema dostupnim podacima u naoružanje uvedeno 21 razarač vezije Flight I, 7 verzije Flight II i 33 vezije Flight IIA /54/62/CIWS variant + 4 u izgradnji
TT KARAKTERISTIKE:
Puni deplasman: 8315 t do 9033 t
Dužina preko svega: 153,8 m
Dužina na vodenoj liniji: 142 m
Širina: 18 m
Gaz: 9,3 m
Snaga pogona: 4x19 582 kW
Maksimalna brzina: 32 čvora
Ekonomska brzina: 20 čvorova
Daljina plovidbe: 4400 nm
USS Cole ( DDG-67) 12 oktobra 2000 posle ulaska u tankerski deo luke Aden oko 9.30 sati počeo je manevar pristajanja uz plutajuću platformu kako bi dopunio gorivo. Naoržana posada nadgledala je tok manvera i pristajanje niz manjih plovila lučkih službi uz sami brod kako bi privezali razarač na plutaču. Oko 10.30 započelo je punjenje gorivom, postupak koji traje između 5-6 časova. Tokom punjenja brodu je prišao omanji brodić krute konstrukcije dužine 6 metara, koje je pristalo uz sam bok razarača, da bi posle nekoliko sekundi odjeknula eksplozija.
Efekat eksplozije je rupa na levom boku razarača, rupa površine 13 kvadrata. Oštećeno mašinsko odeljenje, prostori za smeštaj posade, menza. Eksploziju i smrt 17 mornara izazvalo je 180 kilograma TNT. Usled ekplozije čitav brod se nagnuo za četiri stepena na levi bok, ali spas od potonuća broda došao je što su prilikom ulaska u Adensku kuku sva neprepusna vrtaa bila zatovrena. Neki članovi posade su navodili da je posle ekplozije usledio i nestanak struje na brodu, ali se korsitio navodno pomoćni agregat smešten u jednoj od Maiun Engine room)
Posledice 17 mrtvih mornara, 35 ranjenih i još deset se posle npada vodilo kao nestalo
Gradnja razarača USS Cole ( DDG 67) je bilo odobreno sredinom januara 1991, kobilica položena krajem februara 1994, a porinut početkom februara 1995, a Mornarica SAD primila ga je u operativnu upotrebu 1996.
Iako je to brod sa savremnim naoružanjem sposoban da vodi savremeni pomorski rat bez ikakvih ograničenja, pokazalo je nešto da ovakvi brodvi nisu bili imuni na neknvencionalni rat, zbog čega je uved niz procedura i pravila koje posade moraju poštovati kako bi se izbegli neplanirani napadi
Citat:Hybrid Electric Drive, or HEDs, will be fitted into U.S. Navy Arleigh-Burke Class destroyers in order to enable them to go farther, stay longer, and deliver more firepower.
Ako dobro razumijem, imat će opciju da brod pogone isključivo pomoćni generatori, koji su dosad služili za napajanje broda strujom? No što je onda s korištenjem razne elektrike, radara itd istovremeno kad bi se i sam brod pogonio pomoćnim generatorima? Onda je ova HED opcija isključivo za low intensity misije gdje velki radari ne bi trebali raditi? Ili za misije gdje je potrebno sporo patrolirati ali također biti tih i ne emitirati zračenje?
Citat:The system, which will marry an electric motor to the ships’ main reduction gear to drive the ship at low speeds, promises to save the service thousands of barrels of fuel in over a ship’s deployment.
Citat:Utilizing a preexisting quill drive in the main reduction gear, the HED motor is capable of turning the drive shaft and propelling the ship at speeds less than 13 kts. That speed range would work well with missions like ballistic missile defense or maritime security operations.
“HED will provide DDG-51 commanding officers with an additional propulsion option at low speeds. Lowering the rate of fuel consumption during low speed operation increases mission effectiveness through greater time on station,” read the statement from NAVSEA.
“In an operational context, using HED 50 percent of the time increases time on station by as much as 2.5 days between refueling.”
Citat:The system attaches an electric motor to the propulsion plant to enable the ship to draw power from the ship’s electric generators and shut down main propulsion engines.
