Razvoj švedskih korveta klase Visbi započeo je 1986. Godine u sklopu FMV ( agencija za obezbeđivanje vojnih sistema naoružanja i opreme), koja je otpočela seriju zapletenih istraživanja plovila neklasičnog oblika trupa, novih konstrukcijskih materijala i sistema naoružanja.
Studije razvoja nove korvete zasnovane su pred zahtevima švedskog admiralštaba za savremeno ratovanje koje su se posebno promenile devedestih godina 20. Veka.
Do 1991 obavljena su brojna testiranja, što je dovelo da 1993. Godine dva projekta YSS i YSM budu spojena u jedan projekt YS 2000. Prioritet je da stelt karakteristika, upotreba novih konstrukcijskih materijala, preraspodela novih brodskih senzora, zaštite, oružja i posade.
Projekat izgradnje novih korveta krenuo je 1995 u švedskom brodogradilištu Karlskonavarvet pod imenom YS 2000 Visbi, a zvanično je počela 1996. Za švedsku kraljevsku mornaircu izgrađeno je pet ovih korveta : Visbi ( K31), Helsingborg ( K32), Hernosand ( K33), Nikoping ( K34) i Karlstad ( K35), a od 2000 do danas u upotrebi se nalaze samo tri K31, K32, K33.
TT podaci:
Deplasman: 640 tona,
Dužina: 72,2 m,
Širina: 10,4 m
Gaz: 2,4 m
Pogon: konfiguracija CODOG kombinacija četiri gasne turbine Vericor TF50A i dva dizel motora MTU 16V 2000 N90,
Brzina maksimalna: 35 čvorova
Posada: 43 člana
Švedske korvete klase Visbi svojom izgradnjom postavili su standarde gradnje savremenih površinskih plovila za 21 vek.
Materijali koji su upotrebljeni predstavljali su kombinaciju staklougljenikovog vinil laminata sa jezgrom iz polivinilhlorida ( PVC), upotreba radarsko apsorpcijskih materijala koji smanjuju radarsku površinu broda .
Prilikom izgradnje upotrebljen je veliki broj ravnih površina bez izbočina ili rupa, a sve je namešteno tačno pod određenim uglom upoređenju sa površinom mora, što treba da rasprši čestice radarskog sevanja.
Korvetama klase Visbi su želeli smanjiti prepoznavanje zato je većina borbenih sistema i opreme ugrađena unutar trupa. Kompletna korveta uključujući pramačni top prefarbana je radarsko apsorpcijskim materijalima. Čak je i sidro smešteno u poseban trup unutar pramca.
Zvanični podaci kažu da savremeni radari ovu korvetu pri odličnim vremenskim uslovima mogu otkriti na daljini od 22 km, a u lošim vremenskim uslovima ta granica se smanjuje na samo 13 km. Šveđani tvrde da u slučaju kada posada upotrebljava sisteme elektornskog ometanja daljina otkrivanja se smanjuje na 10 km, a u lošijim uslovima na čak 8 km.
Naoružanje:
Top Bofors mk3 kalibra 57 mm, dva četvocevna kontejnera protivbrodskih raketa RBS 15 mk II ( u budućnosti planira se ugradnja i verzije mk III prilagođene za napad na kopnene ciljeve)
Na krmi izgrađena je helikopterska platforma, koja je naknadno dodata jer prvobitnim planom helikopter nije bio ni predviđen.
Radar: 3D Erikson „ Sea girafe“ za kontrolu i radar za kontrolu brodske vatre „ ceros 200“, a u trup je ugrađen i vučni sonarni sistem.
Plan iz 1999. Godine predviđao je da Švedska nabavi 14 ovakvih korveta u serijama 1,2,3 koje bi trebale zameniti korvete klase Stokholm i Geteborg
Sve korvete kase Visbi smeštene su u 3 ratnu flotilu Švedske mornarice.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
|